NAKON što nije uspjela osvojiti Ukrajinu konvencionalnim sredstvima, Rusija je pokušala energetskim ratom, prekidom energetske mreže, staviti naciju u pokornost. Sada je pokrenula rat hranom, piše The Guardian.

Otkako se Moskva prošlog mjeseca povukla iz dogovora o dopuštanju ukrajinskog izvoza žitarica preko Crnog mora uz posredovanje UN-a, najavila je pomorsku blokadu luka i izravno ciljala na hranu (uništavajući 220.000 tona žitarica koje čekaju na izvoz u silosima) na morskoj obali, ali i u unutrašnjosti, napadima tijekom posljednja dva tjedna na dunavske luke Reni i Izmail.

Drastičan rast globalnog indeksa cijena žitarica

Globalni indeks cijena žitarica porastao je 10% krajem srpnja nakon što je Rusija torpedirala Crnomorsku inicijativu za žitarice (BSGI), blokirajući rutu kojom se prevozilo 32 milijuna tona žitarica tijekom godine, više od polovice ukupnog ukrajinskog izvoza.

Neki trgovci vjeruju da će cijene do kraja ljeta porasti 20%. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan apelirao je na Vladimira Putina da ponovno razmisli, ali malo je uključenih u poslovanje sa žitaricama koji su optimistični da dogovor može oživjeti.

Drevne vojske su spaljivale žitnice neprijatelja

Pretvaranjem hrane u oružje Rusija je pribjegla jednom od najstarijih oblika ratovanja. Drevne vojske spaljivale su žitnice svojih neprijatelja kako bi ih izgladnjele i natjerale na pokornost.

U ovom slučaju, ukrajinsko gospodarstvo je dodatno pogođeno, a ruski izvoz je postigao više cijene. Ali prijetnja od gladi je tisućama kilometara daleko u najsiromašnijim zemljama, koje bi zbog viših cijena i manje humanitarnih isporuka mogle zapasti u glad.

Ukrajina je davala polovicu pšenice koju je Svjetski program za hranu (WFP) kupovao na svjetskim tržištima, a koju je isporučila najpotrebitijima u Afganistanu, Etiopiji, Keniji, Somaliji, Sudanu i Jemenu. Isporuka iz Odese kroz Bospor u Mediteran, zatim kroz Sueski kanal do Jemena i Roga Afrike, bila je kvalitetna, jeftina i brza. WFP sada mora kupovati žito po višoj cijeni i transportirati ga iz mnogo udaljenijih luka.

"Mučit ćemo se da prehranimo ljude"

Glasnogovornik WFP-a Steve Taravella rekao je da će se organizacija bez inicijative za Crno more "mučiti da prehrani istu količinu ljudi".

Zbog rekordno slabog financiranja WFP je već morao donositi nemoguće odluke. "Zbog manjka sredstava koji nisam vidio u svojih 16 godina ovdje, WFP smanjuje količinu hrane koja se daje pojedincima ili smanjuje broj ljudi koje može prehraniti", rekao je Taravella, dodajući da su ljudi kojima je WFP služio "već visjeli o niti".

Izvršna direktorica WFP-a Cindy McCain rekla je da su obitelji u ranjivim zemljama koje se bore za preživljavanje "kolateralne žrtve" rata.

Kopneni putevi su komplicirani i skupi

Više od 50 zemalja isporučuje oružje Ukrajini. Brzo su za koordinaciju isporuka uspostavili proces i forum, Ramsteinski format, ali dosad nije bilo tako usklađenog odgovora za dostupnost hrane. Uglavnom je to prepušteno tržištu i pojedinačnim dogovorima.

EU je najavila "staze solidarnosti" - kopnene željezničke, cestovne i vodene rute kojima Ukrajina može izvoziti hranu, Hrvatska je ponudila korištenje svoje riječke luke, a baltičke zemlje svoje morske luke.

Međutim, kopneni putovi prema zapadu su komplicirani i skupi. Ukrajina je od Sovjetskog Saveza naslijedila željezničke pruge koje su šireg kolosijeka od većine onih u Europi pa se roba mora prebacivati između vlakova na granici.

Pod pritiskom vlastitih farmera, pet susjednih europskih zemalja zabranilo je uvoz ukrajinskog žita. Roba koja prolazi kroz te zemlje u teoriji je zdrava, ali još uvijek postoje duge kolone kamiona koji se zadržavaju na poljskoj granici zbog veterinarskih provjera stoke.

Ideja o "zelenim koridorima"

Raspravlja se o stvaranju "zelenih koridora" koji bi omogućili da se ukrajinski izvozni proizvodi transportiraju bez carinskih, sanitarnih ili veterinarskih provjera dok ne stignu u odredišnu luku, ali oni tek treba biti dogovoreni.

WFP se također suočava sa značajnim troškovima isporuke iz baltičkih ili drugih zapadnoeuropskih luka u Afriku ili Aziju.

"Imamo ugovore na mnogim drugim mjestima, ali ti će ugovori vjerojatno imati svoju cijenu. Vjerojatno će trebati više vremena da dođemo do mjesta na koja trebamo ići, a obje te stvari znače da će patiti ljudi kojima je hrana najpotrebnija. Vjerojatno će biti više smrtnih slučajeva zbog nedostatka hrane nego što bi bilo da se ova inicijativa nastavila", rekao je Taravella.

Prema Aleksandru Koroljovu, komercijalnom direktoru skladišne tvrtke Transferry sa sjedištem u Odesi, dodatni trošak izvoza žitarica preko Njemačke iznosi do 150 eura po toni. "Logistički trošak je previsok, stoga je ova trgovina apsolutno neisplativa", rekao je Koroljov.

Nema dobre alternative

Ukrajina je sugerirala da bi višak trebao platiti neki međunarodni fond, no nije jasno hoće li se taj novac prikupiti.

Koroljov je rekao da nema dobre alternative za BSGI. Jedino što je imalo ikakvog ekonomskog smisla bilo je korištenje luka na Dunavu u Ukrajini, Izmaila i Renija, ili u Rumunjskoj, u Galațiju i Brăili, gdje su se pošiljke mogle utovariti na teglenice i brodove. Plovila zatim prolaze kroz tri plovna kanala delte Dunava ili dva kraka kanala Dunav - Crno more te se roba prebacuje na mnogo veće prekooceanske teretnjake u rumunjskoj luci Constanți, koja može primiti teretne brodove od 50.000 tona.

Odatle teretnjaci mogu ploviti uz obalu, ostajući sigurni unutar rumunjskih, bugarskih i turskih teritorijalnih voda sve dok ne stignu do Bosporskog tjesnaca.

Prošle je godine ovim putem prošlo oko 20 milijuna tona. U teoriji i uz neka ulaganja mogao bi imati kapacitet do 35 milijuna tona godišnje, više od ukupnog izvoza kroz BSGI. Srpanjsko otvaranje novog mosta u Brăili vrijednog 500 milijuna eura moglo bi povećati promet kamiona prema lukama za do pet milijuna tona godišnje.

Teške komplikacije

U praksi dolazi do teških komplikacija. Što je još važnije, Rusi su svjesni da je dunavski pravac moguća alternativa i nastoje ga prekinuti. Napadi bespilotnih letjelica na Reni i Izmail u srpnju i kolovozu uništili su skladišta i silose i žito u njima - dovoljno da se prehrani 66 milijuna ljudi za jedan dan, prema dužnosnicima UN-a - ali najznačajniji utjecaj je bio na povjerenje brodskih posada, vlasnika i osiguravatelja.

"Osiguravatelji prilično nevoljko gledaju na bilo kakvo kretanje brodova bez jamstava Ruske Federacije, što je i predviđeno Crnomorskom inicijativom", rekao je dužnosnik UN-a.

Trenutno postoje veliki zastoji brodova ispred obale oko delte Dunava i Constanţe, čekajući odluke o tome je li sigurno nastaviti. Čak i tamo, u obalnim vodama, suočavaju se s opasnošću od mina i drugog plutajućeg otpada koji je ostao nakon miniranja brane Kahovka.

Nije samo problem sigurnosti nego i kapaciteta

Protuzračna obrana mogla bi se postaviti oko ukrajinskih riječnih luka, ali Rusi bi mogli napadati na druge načine. Prije dvije godine pod misterioznim okolnostima potopljene su dvije riječne teglenice. Jedan zapadnoeuropski ulagač rekao je kako ukrajinske i rumunjske vlasti vjeruju da je za potonuće odgovorna ruska obavještajna služba koja je željela ispitati koliko je vremena potrebno da se rijeka očisti, te da se mogu očekivati nove sabotaže.

Osim sigurnosnih pitanja, postoje i ograničenja kapaciteta. Delta Dunava je zakrčena, a neki su kanali toliko uski da brodovi mogu prolaziti samo u jednom smjeru. Kanali mogu primiti samo male brodove i konvoje teglenica. Također postoji manjak plovila i posada, zahrđale stare teglenice se ponovno aktiviraju, zajedno s umirovljenim riječnim pilotima. Remorkerima u Rumunjskoj upravlja mali kartel, a stranim je tvrtkama teško ući na tržište.

"Luka Constanţa mogla bi se proširiti vrlo brzo. Postoje slobodni prostori, to je sigurna radna zona i postoji potencijal za postavljanje silosa i željezničkih veza", rekao je europski investitor.

Postoje razgovori između EU i Bukurešta o proširenju luke, ali Constanţa ima problem s organiziranim kriminalom, rekao je investitor, opisujući proces proširenja kao "spor i korumpiran".

"Postojeće međunarodne institucije su beskorisne"

Dunavska ruta također je ostavljena na milost i nemilost vodostaja, koji ograničava veličinu brodova koji mogu doći do riječnih luka. Da bi oni učinkovito radili, potrebno je da zemlje uzvodno - Njemačka, Austrija, Mađarska i Srbija - otvore svoje brane.

S obzirom na složenost i cijenu svih alternativnih ruta u odnosu na BSGI, sve su češći zahtjevi za koordinacijskim tijelom - civilnim Ramsteinskim formatom.

Koroljov bi, kao i mnogi ukrajinski dužnosnici, volio vidjeti da se tim problemima bavi posebno stvoreno tijelo: "Smatram da su sve postojeće međunarodne institucije beskorisne i amorfne, boje se govoriti protiv Rusije ili učiniti bilo što da zaustave Putina. Oni ne izvršavaju svoje dužnosti."

Dosad je Bidenova administracija bila oprezna s takvim institucionalnim rješenjima. James O’Brien, šef ureda za koordinaciju sankcija američkog State Departmenta, rekao je sljedeće: "Ne vjerujem da je jedan entitet odgovor na ovo. Mislim da je jedna od stvari koja funkcionira u globalnom prehrambenom sustavu to što imamo tisuće manjih aktera, od kojih svaki traži način za prijevoz žitarica."

"Logiku koju smo slijedili kod energije sad treba primijeniti na žito"

Drugi tvrde da će Ukrajina, Zapad i globalno gladno stanovništvo biti na gubitku ako budu čekali da tržište riješi nastalu krizu u situaciji kada Rusija tretira hranu kao ratno oružje.

"Ideja bi bila omogućiti tržištu da funkcionira, ali to se neće dogoditi kada jedan faktor uništava jedan dio sustava", rekla je Fiona Hill, bivša viša direktorica za europska i ruska pitanja u američkom Vijeću za nacionalnu sigurnost, koja je sada usredotočena na sigurnost hrane na Brookings Institutu u Washingtonu.

"Istu logiku koju smo slijedili kod energije, i krizu s kojom smo se suočili zbog rata, treba primijeniti na žito i drugu hranu", zaključila je Hill.