POVJESNIČAR Jurij Dmitrijev, poznat po istraživanju o nestalima u vrijeme Staljinove strahovlade, izašao je u četvrtak iz zgrade suda oslobođen od optužbi za dječju pornografiju, za koje su njegovi bliski suradnici tvrdili da su izmišljene i da su povezane s njegovim istraživačkim radom.

 

"Slobodan sam!" uzviknuo je na izlazu iz sudnice u Petrozavodsku, na sjeverozapadu Rusije, izvijestio je novinar AFP-a s mjesta događaja.

 

Jurij Dmitrijev (62), voditelj ureda Memoriala, glavne ruske organizacije za ljudska prava, u Kareliji, ruskoj oblasti na granici s Finskom bio je optužen da je radio "pornografske" snimke svoje pokćerke, što on poriče.

 

 

Po riječima njegova odvjetnika Viktora Anufrijeva, oslobođen je od optužbi, ali je proglašen krivim za ilegalno posjedovanje oružja, za što mu je izrečena kazna dvoipolgodišnjeg pravosudnog nadzora. Budući da je u pritvoru proveo 2 godine i tri mjeseca, mora odslužiti još tri mjeseca.

 

"Nisu me mogli potpuno osloboditi, zato su uzeli kao izgovor komad kovine koju sam pronašao prije dvadeset godina", rekao je Dmitrijev, govoreći o optužbi za skrivanje oružja.

 

 

Njegovi bliski suradnici ističu da su vlasti ovim suđenjem htjele zastrašiti i ušutkati povjesničara čiji su radovi omogućili da se rasvijetle mračne stranice sovjetske povijesti.

 

 

Nevladina organizacija Memorial koja je već godinama pod neprestanim pritiskom vlasti, upozorila je da je slučaj montiran i da se njime htjelo ocrniti i organizaciju i povjesničara.

 

U gotovo trideset godina rada Dmitrijev je načinio popis s imenima 40 000 ubijenih i deportiranih osoba u Kareliji u vrijeme Staljinove strahovlade. Usto je otkrio jedno od najvećih grobišta na tom području, u Sandarmohu, gdje je strijeljano oko 9 000 ljudi.

 

Godine 2003. je pronašao ostatke tisuća zatvorenika koji su od 1931. do 1933. sudjelovali u izgradnji kanala od Baltika do Bijelog mora. Tri godine poslije, otkrio je zajedničke grobnice s kostima zatvorenika radnog logora na otocima Solovki.

 

Istina o sovjetskom razdoblju i dalje se teško probija u Rusiji više od 80 godina nakon vrhunca Staljinova terora u kojemu su pobijeni milijuni ljudi, strijeljanjem i deportiranjem u gulage gdje su umirali od bolesti i od gladi.