"AMATERI raspravljaju o taktici, profesionalci raspravljaju o logistici", citat koji se pripisuje Napoleonu, opisuje situaciju u kojoj se nalazi ruska vojska u Ukrajini. Logistika je proces planiranja i provođenja nabavke, transporta, skladištenja i korištenja resursa. Kod vojnih operacija ti resursi su uglavnom naoružanje, oprema, hrana i gorivo.

U logističkim problemima ruske vojske u Ukrajini mnogi analitičari vide razlog sporog napredovanja posljednjih nekoliko dana. Sasvim je vjerojatno da su informacije o navodnom raspadu logistike ruske vojske u Ukrajini pretjerane, ali da ima puno istine u njima vidi se po tome da vojska Rusije nije ostvarila značajan napredak na terenu.

Kaos na terenu

Dapače, Ukrajina tvrdi kako su problemi toliko veliki da su njenoj vojsci omogućili da izvede nekoliko kontranapada. Iz dana u dan se objavljuju snimke ruskih vojnika koji pitaju civile za hranu, mehanizacije koja stoji napuštena uz cestu i pljačke trgovina s hranom u osvojenim područjima.

Pljačka trgovina se očekuje u situaciji opsade naselja, a taj problem Ukrajinci i ne skrivaju, ali kada to radi napadačka vojska, onda razlog može biti samo nedostatak discipline i manjak osnovnih namirnica kod vojske. Točnije, zakazala je logistika, opskrba vojske temeljnim resursima kao što su hrana i gorivo.

Ni jedna vojska ne napreduje na prazan želudac, ponajmanje na temperaturama blizu nule kao što je posljednjih dana slučaj u Ukrajini. U povijesti su vojske taj problem najčešće rješavale pretraživanjem osvojenog područja za hranom i otimanjem od lokalnog stanovništva. Ali modern i dobro opskrbljene vojske to ne rade.

Ako u vijestima o nedostatku hrane i goriva kod ruske vojske u Ukrajini ima imalo istine, situacija je alarmantna. Ukrajina nije država na drugoj strani svijeta od Rusije pa da su potrebni dugi i komplicirani lanci nabave, koji uvelike usporavaju ratovanje na terenu.

Manje od 500 kilometara iznosi udaljenost od Moskve do granice Ukrajine, preko autoceste M3. Od milijunskog grada Voronježa u Rusiji do Harkiva u Ukrajini, koji je trenutno pod opsadom, tek je 336 kilometara ceste. Sve su to udaljenosti koje i stariji kamioni prijeđu u nekoliko sati te ne bi trebale predstavljati ikakvu logističku prepreku. A ipak, očito je da upravo logistika usporava vojsku Rusije u Ukrajini.

Propao plan A, plan B ne funkcionira zbog loše logistike

Većina vojnih analitičara pretpostavlja da je Putin planirao brzu pobjedu, ruski blitzkrieg na Ukrajinu. Da se taj plan obistinio, Kijev bi bio brzo osvojen, a državna vlast brzo eliminirana te bi bio uspostavljen marionetski režim. U toj situaciji logistika bi trebala funkcionirati kratko vrijeme i u tom vremenu biti jako efikasna pošto je upravo logistika kod takvog načina ratovanja ključna, ali taj pritisak na logistiku bi kratko trajao jer bi cijela operacija trajala do 14 dana.

Brzo je postalo jasno da taj plan propada nakon brze reakcije s ukrajinske strane. Trebalo se prebaciti na plan B i uspostaviti dugoročnu logističku opskrbu vojske u Ukrajini. S obzirom na to da se istok Ukrajine i Kijev nalaze tik uz Rusiju i Bjelorusiju, to i nije trebao biti toliki problem. Ali logistika je zakazala.

U vojnom žargonu se odnos između borbenih postrojbi i postrojbi za podršku vojnom djelovanju naziva "tail-to-tooth ratio", što označava odnos između broja borbenih vojnika te vojnog osoblja koje podržava i opskrbljuje vojsku. Naravno, optimalan odnos se mijenja s obzirom na tip, udaljenost i lokaciju rata, ali gotovo uvijek je potrebno više ljudi u logistici nego što ih ima na terenu. To dobro pokazuje važnost logistike u modernom ratovanju.

Logistika je ključni dio vojske

Vojska je sačinjena od mnogo dijelova i ono što se vidi na snimkama i fotografijama je samo manji dio ukupnog broja ljudi koji sudjeluju u nekoj vojnoj operaciji. Najveći dio vojske je upravo logistika i jedinice koje podržavaju vojnike na prvoj crti.

Puška ne puca bez metaka, top je beskoristan bez projektila, tenkovi se kvare, a vojnici slabe bez hrane. Iza svake ratne operacije stoji još veća logistička operacija. Zbog toga što su moderne vojske toliko dobro opremljene, logistika je monumentalan posao.

Kao što otkriva Napoleonova izreka spočetka, logistika je minimalno jednako bitna koliko i taktika, ako ne i bitnija. A upravo je logistika dio vojske koji je najbliže vezan za ekonomiju. Između poslovne logistike i ratne logistike je puno sličnosti, iako su im ciljevi različiti.

Poslovna logistika i vojna logistika su srodne

Neke tehnike koje se danas koriste u poslovnom menadžmentu su čak proizašle iz iskustava s vojnom logistikom u Drugom svjetskom ratu. Operativno istraživanje, metoda kojom se upotrebom različitih analitičkih metoda i znanja s raznih područja znanosti pokušava unaprijediti donošenje odluka i izgraditi najefikasnije procese, razvijena je upravo za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Metoda kritičnog puta, mrežno planiranje, optimizacija mreže, "cutting stock problem" itd. - današnje poslovno planiranje je puno toga preuzelo iz praksi nastalih u vojnoj logistici. U poslovanju se kompanije susreću sa sličnim problemima kao logistika i planiranje u vojsci. Od skladištenja do raspodjele, problemi su slični:

Kako ograničene resurse maksimalno iskoristiti, s najmanje troškova, napraviti optimalnu raspodjelu po lokacijama i mjestima utroška, uspostaviti neprekinuti proces nabave i opskrbe te općenito minimizirati troškove, a maksimalizirati efikasnost.

Moderne vojske su toliko dobre u tome da im mogu zavidjeti i najveće kompanije na svijetu. Primjerice, mornarica SAD-a je podijeljena na sedam (trenutno aktivnih) flota. Svaka je logistički toliko dobro organizirana da može na suprotnoj strani svijeta od SAD-a voditi višegodišnji rat, na moru, u zraku i na kopnu. Praktički svaka može djelovati samostalno. Naravno, uz podršku brojnih vojnih baza SAD-a po svijetu.

Ali ni jedna baza ne može zamijeniti logističku prednost blizine matične države, kakvu ima ruska vojska u Ukrajini. Baš zbog toga su logistički problemi iznenađujući i sramotni. Kako to da jedna od najvećih vojnih sila na planetu ne može opskrbljivati vojsku udaljenu svega nekoliko desetaka kilometara od svoje granice?

U ovom trenutku bi ruskoj vojsci više vrijedio jedan čovjek s iskustvom u optimizaciji troškova, nabavi i poslovnom planiranju od stotinu tenkova.