ONA JE PROFESORICA i komparativne književnosti i jugoslavenskih jezika i književnosti. U svom profesionalnom životu radila je kao urednica programa u Centru za kulturu Trešnjevka i Kulturno-informativnom centru, profesorica u gimnaziji, novinarka u filmskom magazinu, voditeljica poslovne škole, ali je najduži staž ostvarila kao aktivistkinja u organizaciji B.a.B.e. (Budi aktivna. Budi emancipirana). Osnivačica je i sedam je godina bila predsjednica Kuće ljudskih prava.

U svom aktivističkom djelovanju Sarnavka se bavila nasiljem protiv žena, diskriminacijom, rodnom ravnopravnošću, slobodom izražavanja, zaštitom osoba sa psihičkom bolesti… Producirala je 14 dokumentarnih filmova i više socijalnih reklama, uređivala i jedno vrijeme vodila radijsku emisiju Mjesečnica. Autorica je nekoliko knjiga, a od prije nekoliko godina je formalno u mirovini, iako Sarnavka nikad ne miruje.

“Izbor komparativne književnosti i jugoslavenskih jezika i književnosti kao studijskih grupa bio je prirodna posljedica opčinjenosti čitanjem. Zapravo nema najdražih knjiga, pogotovo ne pet, jer je u svakom razdoblju života jedna ili više njih bitno utjecalo na mene – bilo učvršćujući neke moje stavove ili ih u cijelosti dovodeći u pitanje. Nekoć davno L.M. Alcott i Male žene, pa u mladosti Kafka romanom Proces, R. Musil romanom Čovjek bez svojstava ili Miroslav Krleža gotovo cjelokupnim opusom. Kad moram, izdvajam pet djela kojima se, s vremena na vrijeme, još uvijek vraćam, a u određenom su mi trenutku bile izuzetno važne”, objašnjava Sarnavka svoj izbor.

U traganju za izgubljenim vremenom - Marcel Proust

Ovaj me se ciklus toliko dojmio da sam ga, stigavši do zadnje stranice, krenula čitati ispočetka. Neke sam ulomke znala napamet i izazivala čuđenje profesora Gaje Peleša. Čitala sam u trenutku razmišljanja o smislu života, odnosima s drugim ljudima, smrti. Roman je potvrdio ondašnji osjećaj usamljenosti, svijesti o nemogućnosti bivanja s drugima u nekom dubokom neraskidivom odnosu, prolaznosti i smislu života. Izvanredan prijevod (između ostalih Tina Ujevića), istančanost opisa, uočavanje detalja, bogatstvo jezika, ma sve mi je bilo i jest fascinantno. Sad čitam roman Moja borba Karl Ovea Knausgårda, ali me nije uspio uvući u svoju priču kao što je to učinio Proust. 

Petrogradske pripovijetke - Nikolaj Vasiljevič Gogolj

Nemilosrdno seciranje društva, nevjerojatni prijelazi iz sentimentalnog u groteskno i danas, ili pogotovo danas, pogađaju me jednako snažno i u suglasju su s mojim viđenjem svijeta u kojem glupost prečesto pobjeđuje pamet, licemjerstvo iskrenost, a moć stječu zli i častohlepni a ne časni i brižni. Ironija, sarkazam kao obrana od svepreplavljujuće bezidejnosti i bešćutnosti.

Vreme čuda - Borislav Pekić

Jedno od najpotresnijih iskustava. Sloboda čovjeka koji se usuđuje propitivati nešto što se ili prihvaća kao neprikosnovena istina ili tek zanimljiv mit, uzdrmala me i probudila. Pomaknuti se, gledati stvari iz posve drugačijeg kuta, kako to osnažuje sive moždane ćelije i tjera ih na aktivaciju. Isusova čuda kojima čini da slijepac progleda, nijemi progovori, mrtvac uskrsne, bezumni postanu razboriti, a da ih pritom ne pita žele li oni to i ne promišlja što im zapravo promjena donosi, rezultiraju užasom i porazom.  Od tog djela, stalno ponavljam, bez dogmi, molim. Sve treba propitivati, mijenjati očišta, dekonstruirati.

Treba čitati poeziju jer vrhunski stihovi očuđuju stvari, ljude, pojave, misli i tjeraju nas da vidimo svijet i sebe na drugačiji način.  Posebno mi je drag ovaj ciklus kojem se često vraćam.   

PRE IGRE

Zažmuri se, na jedno oko.
Zaviri se, u sebe, u svaki ugao.
Pogleda se, da nema eksera, da nema lopova.
Da nema kukavičijih jaja
Zažmuri se i na drugo oko.
Čučne se, pa se skoči.
Skoči se, visoko, visoko, visoko…
Do na vrh, samoga sebe.

A odatle se padne, svom težinom. 
Danima se pada, duboko, duboko, duboko…
Na dno svoga ponora
Ko se ne razbije u paramparčad,
Ko ostane čitav i čitav ustane.
Taj igra…

I tako ja igram  - do daljnjega.