U HRVATSKOM političkom životu, naslušali smo se, bilo je izjava koje su bile glupe. Bilo je i onih koje su bile potpuno blesave. Ali za ovu zadnju SDP-ovu kampanju imamo samo jednu riječ - idioti.

Plakat koji se pojavio na Fejsu na službenoj SDP-ovoj stranici (dakle ne neke lokalne organizacije i kakve stranačke grupe) je ispod svih ionako niskih profesionalnih, moralnih i bilo kakvih drugih standarda u ovoj zemlji. Takvo smeće nismo odavno vidjeli.

Uz profesionalnu obrađenu fotografiju starije, zabrinute žene stoji tekst u navodnicima, kako bi se pojačalo značenje: "Za dvije godine ću u mirovnu i jako se bojim te mirovine jer neću imati za život. Bolje je štrik oko vrata nego se mučiti. Radiš cijeli život pa umjesto da uživaš i odmaraš u mirovini, moraš strahovat hoćeš li imati za kruh!" Grafičkom opremom plakata snažno je naglašeno baš: "Bolje je štrik oko vrata nego se mučiti".

Plakat je glup i bezosjećajan

Komentar oko tog plakata se može svesti na jednu jedinu riječ - idioti. Ne postoji politički korektna fraza kojom se može opisati proces gdje je netko došao na ideju za takav plakat, napravio takav plakat i što je najvažnije - unutar stranke odobrio takav plakat.

U zemlji gdje je najveći broj samoubojstava upravo u populaciji starijoj od 65, gdje je otići u liječnika radi duševnih problema za mnoge "sramota", a na društvenim mrežama mnogi pokazuju temeljno neznanje pa misle kako je depresija, ozbiljna bolest, jednaka tužnom raspoloženju - pustiti ovakav plakat jednostavno znači biti glup i bezosjećajan. Ne želimo ni spominjati koliko uostalom u ovoj zemlji imamo PTSP-a uz kojeg često ide depresija.

Kada osoba koja je na rubu radi bilo kojeg razloga vidi ovakvu crno-bijelu fotografiju tužne osobe, uz koju ide "Bolje je štrik oko vrata nego se mučiti", koliko je potrebno da toj osobi takav plakat postane okidač za samoubojstvo?

Umjesto da se SDP pokrije po ušima, prizna težak propust, povuče taj plakat i objavi telefone za podršku ljudima u krizi, javi se predsjednik SDP-a Pređa Grbin i objašnjava: "Možda nekog boli i ako smo nekog povrijedili objavom onog što je istina života u Hrvatskoj, doista nam je žao, ali ja si moram postaviti pitanje je li veći problem o nečemu govoriti ili je veći problem što je u Hrvatskoj doista ima ljudi koji zbog svojeg društvenog, materijalnog, financijskog i svakog drugog statusa razmišljaju o štriku oko vrata".

Nije, Peđa, problem u onima koje ste povrijedili. Nije problem ni u onima koji misle da ste totalno kao stranka prolupali. Nije ni problem u onima koji misle da ste totalne političke neznalice. Problem je u onima koji su psihički na rubu, a ima ih, a ovaj vaš plakat takve ljude može pogurati preko ruba. A tko će onda biti kriv? Što ako netko napravi suicid upravo radi ove ne baš subliminalne poruke?

Suicid u medijima je vrlo složena tema o kojoj se uči izvještavanje

Novinari uče, uči se to na fakultetu, postoje i priručnici, organiziraju se i tečajevi, kako izvještavati o samoubojstvima. Istraživanja su naime pokazala da izvještavanje o samoubojstvima, posebno poznatih osoba, može potaknuti druge ljude na samoubojstvo - i godinama se razvija model kako o takvim temama pisati. Ako vas tema više zanima proguglajte "Wertherov efekt" i "Papageno efekt". 

Onda politička stranka, ne rubna, nego jaka politička stranka koja bi sutra željela voditi državu, krene s ovakvim plakatom? Pa o čemu oni misle?

No, vratimo se na plakat - osim što SDP uopće ne shvaća koju je glupost napravio, što politički takav plakat znači? Potiče na razmišljanje? Potiče na neku pozitivu? Potiče vas da odete na izbore i zaokružite SDP? Plakat i poruka su tužni i negativni, štoviše i potpuno neempatični prema onima koji imaju stvarnih suicidalnih misli. U pitanju je jeftina politička propaganda koja ide u prazno, koja ide u apatiju i koja uopće ne govori o problemu.

Postoji problem malih mirovina i ne rješava se političkim patetikom

Oko ovog plakata su se isplele dvije dosta različite stvari - stvarni problemi mirovina i gubitak biračkog tijela SDP-a. Prvo, problem malih mirovina, ovih iz međugeneracijske solidarnosti je opći, nije samo vezan za Hrvatsku. 

Kada je Otto von Bismarck uveo svoje socijalne reforme, koje su uključivale i starosnu mirovinu, to je napravio iz političko-pragmatičnih razloga. U svojim Memoarima Bismarck piše kako će socijaldemokrati "uzaludno svirati flautu kada narod shvati da se vladari brinu za njegovo dobro". Kada se uvodio mirovinski zakon, Bismarck je objasnio "kada budemo imali 700.000 sitnih umirovljenika koji će od države primati svoju mirovinu (…) onda ćete naučiti običnog građanina da u Reichu vidi dobrotvornu ustanovu". (Izvor: Vlado Puljiz, Bismarckove socijalne reforme).

Bismarck je uveo starosnu mirovinu kada je bilo bitno manje radnika, kada je postojao gotovo bezgraničan izvor nove radne snage koja je dolazila sa sela i kada su ljudi prosječno kraće živjeli. Taj model međugeneracijske solidarnosti se u današnje vrijeme raspada - vi dok radite uplaćujete za sadašnje umirovljenike, kako bi neki budući radnici uplaćivali vama kada se u mirovini. A tih budućih radnika jednostavno nema - zato se mirovine izravno pumpaju iz državnog proračuna. Drugi mirovinski stup, koji bi trebao to popraviti, jednostavno ima premale iznose.

Cijela priča oko mirovina je složena. Iznimno složena. Ako radnicima uzmete više - radnici će vam više odlaziti tamo gdje su porezi manji. Ako firmama uzmete više, odlazit će i one. Svima u ovoj državi je valjda jasno da su mirovine male, premale i sramotne - ali plakatići gdje se spominje vješanje o štrik i obećanje nekog iznosa neće tome pomoći. SDP umjesto da se uhvati konkretnih afera HDZ-a, njihovog bahatluka, lopovluka i smjena ministara - stavlja sebe u ulogu nekoga tko sjedi u birtiji i uz alkohol ispred sebe kuka konobaru o teškom životu. Izbori se tako ne dobivaju.

SDP kao nova stranka umirovljenika

SDP, čini se, pokušava postati neka nova stranka umirovljenika - ta stranka ne prenosi ideje suvremene ljevice i njihovo biračko tijelo je sve starije. Zato će se sada uhvatiti neke priče o pomoći umirovljenicima, kao što su političkim manevrima napravili sve da bi se utukli milijuni u Galeba. Sada zato ne znaju što će s bivšim brodom za banane - jahti jugoslavenskog diktatora. 

Ali, bilo je bitno stvoriti priču kako se eto brinu za Titovo nasljeđe i dobiti par glasova ljudi kojima je Titovo doba u osnovi sjećanje na doba kada su sami bili mladi.

Izgubljeni SDP pokušava ušićariti koji glas na nevolji drugih

Izgubljeni SDP pokušava ušićariti koji glas ne da bi dobio vlast jer uz ovakav gubitnički, bezvezni i za neke ljude opasni nastup neće dobiti vlast, nego da bi ušićario poneko mjesto u saboru, pa onda fino plaća od 2500 eura za laprdanje u oporbi, bez ikakve odgovornosti, ali uz fini godišnji i ostale sitne povlastice.

Uza sve afere HDZ-a, uza sve promašaje vladajućih, uza sve katastrofalne odluke koje su napravili - SDP se sjeti konopa oko vrata. Stvarno bi mogli onda kao stranka napraviti nešto dobro za Hrvatsku - fino se ukinuti i prepustiti nekome novome da stvara socijaldemokraciju u Hrvatskoj. Ako je ovaj SDP oporba, onda nam oporba i ne treba.

Ukratko, koliko kao oporba moraš biti loš da uza sve promašaje, nepotizam i probleme vladajućih objaviš online akciju i plakat koji ne da nije empatičan i svrhovit, već je u svojoj suštini propagandno iskorištavanje ljudi u teškom materijalnom položaju. Uz poruku koja može nekoga navesti da si počini suicid. Svaki put kada HDZ ide nisko i glupo, oporba nas uvjeri da se može i niže i gluplje.

SDP-ovci, učinite nešto za Hrvatsku - raspustite se, jer će dijelom i upravo radi vas ovim krajevima HDZ vladati do kraja civilizacije.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala