SIMO DUBAJIĆ, partizanski zapovjednik koji je tijekom II. svjetskog rata sudjelovao u egzekucijama ratnih zarobljenika, priznao je svoje zločine o kojima je napisao knjigu te je govorio u jednom intervjuu iz 2005. godine.

Povodom jučerašnje informacije da je hrvatsko Državno odvjetništvo (DORH) otvorilo istragu protiv Dubajića i raspisalo tjeralicu za njim, danas se oglasila udruga Počasni bleiburški vod (PBV) koja je medijima uputila otvoreno pismo adresirano na ured glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića.

PBV u pismu između ostalog podsjeća na Dubajićevu ulogu u pokoljima u II. svjetskom ratu te ističe podatke da je Radio televizija Slovenije (RTV Slovenije) 21. siječnja 2005. objavila desetominutni intervju s Dubajićem kojeg je vodio beogradski novinar Miomir Marić. Dubajić je u tom intervjuu, kao i u svojoj knjizi "Život, greh i kajanje - od Kistanja do Kočevskog Roga" objavljenoj 2006. godine, eksplicitno priznao sudjelovanje u masovnom pokolju u svibnju 1945. u Kočevskom Rogu u Sloveniji.

PBV podsjeća da su dijelovi Dubajićeve izjave hrvatskoj javnosti prikazani u lipnju 2008., dok je PBV Dubajićevu knjigu pribavio u kolovozu 2007. Zbog svega toga PBV kritizira Državno odvjetništvo pitajući Bajića zašto je DORH-u trebalo više od godinu dana da pročita knjigu Sime Dubajića.

Trijezni partizani su "prolupali"

Počasni bleiburški vod od DORH-a također traži odgovor na pitanje namjerava li i što poduzeti protiv Milke Planinc, Maksa Baće i Jove Kapičića koje Dubajić spominje u svojim izjavama u kontekstu njihovog sudioništva u ratnim masovnim egzekucijama.

U spornom intervjuu Simo Dubajić se prisjetio kako ga je jedne noći u slovenskom Šentvidu probudili njegov nadređeni oficiri Ivan Maček Matija, Maksimilijan Baće i Jovo Kapičić, piše Večernji list. Tada je imao 22 godine, a oni su mu naredili da se odazove na masovnu egzekuciju.

Rekao je da mu tada nije bilo lako, jer je znao kako se to radi, ali svejedno nije očekivao "da će sve ići tako kako je išlo". Nakon toga je stigao u Kočevje gdje je prihvaćao pristigle zarobljenike. Dubajić je rekao da su neposredni egzekutori bili Dinko Periša i Pero Božinović koji su bili oficiri dalmatinske 11. brigade. Dubajić je rekao da je u pokoljima sudjelovalo još ljudi, ali njihovih imena se više ne sjeća.

Također je rekao da je u vrijeme dok su se masovni pokolji odvijali, najmanje desetak partizana koji su ubijali završilo u ludnici jer su trijezni sudjelovali u egzekucijama, a kao takvi pokolje nisu mogli psihički izdržati. On pak, kaže, bolje je prošao jer je svaku večer bio pijan.

Pobio 10.000 Hrvata?

Priznao je da je ubio 13 ljudi te je zatražio da i ostali njegovi suborci i sudionici pokolja priznaju svoje zločine. Pri tom je spomenuo Đoku Jovanića i Radu Bulata pozivajući ih da priznaju ono što su 1941. i 1942. radili u Lici i Dalmaciji.

Danas pak navodno postoje svjedoci koji kažu da se Dubajić početkom 90-ih kada je počeo raspad Jugoslavije te izbijanje ratnih sukoba u Hrvatskoj i BiH, hvalio svojom ulogom u organizaciji masovnih pokolja između 30 i 35 tisuća ustaša, četnika, domobrana i čerkeza. Navodno je priznao direktno sudjelovanje u ubojstvu 10.000 Hrvata te je izrazio žaljenje što ih nije ubio barem 100.000.

Obrađujući temu ratnih zločina tijekom i nakon II. svjetskog rata Slobodna Dalmacija piše da je za te ratne zločine prijavljeno 29 osoba, od čega njih 27 za zločine počinjene od strane partizana. Među ustaškim zločincima su Ivo Rojnica i Milivoj Ašner. U skupini partizanskih zločinaca uglavnom se radi o nepoznatim počiniteljima.

Neke prijave još se provjeravaju

Međutim u kaznenoj prijavi protiv Dubajića navedena su imena Dušan Ostojić, Jovo Kokot, Milan Basta i Ivan Bokež od kojih su svi kasnije umrli. Spominje se i stanoviti Nikola Maršić, međutim njegovo postojanje nije službeno potvrđeno.

Udruga "Hrvatski domobran" 1998. godine je podnijela još jednu kaznenu prijavu za ratne zločine, a u prijavi se spominju imena Rade Bulata, Marka Belinića, Lutve Ahmetovića i Milke Kufrin. Njih se teretilo zbog sudioništva u ratnom zločinu nad zarobljenicima koji su zarobljeni tijekom i nakon bite u Krašiću 1943. godine.

Osim ovih prijava tužiteljstvo u Karlovcu je zaprimilo dvije prijave i to protiv Petra Zinaića i Josipa Boljkovca. Zinaića je 2007. godine karlovačka policija prijavila pod sumnjom na sudjelovanje u ubojstvu 141 civila krajem II. svjetskog rata na karlovačkom području.

Boljkovac je pak osumnjičen da je kao pripadnik OZNA-e karlovačkog Kotara bio povezan s egzekucijama zarobljenika, međutim on kaže da je bio zadužen za civilna pitanja te odbija bilo kakvu odgovornost za ubojstva civila.

I dok se s prijavom protiv Dubajića u medijima pojavljuju mnoga sjećanja na krvave poslijeratne događaje, Media servis poslijepodne javlja da je Dubajić teško bolestan. Dubajićeva supruga je putem telefona rekla da se njegovo zdravstveno stanje dodatno pogoršalo nakon što je čuo da je u Hrvatskoj pokrenuta istraga zbog sumnje da je sudjelovao u masovnim ratnim zločinima. Sam Dubajić pak je toliko bolestan da se navodno više ne može niti na telefon javiti.

R.I.
Foto: destinacije.com