BITKA kod Agincourta, vođena 25. listopada 1415., bila je ključna pobjeda Engleske nad Francuskom tijekom Stogodišnjeg rata. Henrik V., kralj Engleske, iskoristio je unutarnje podjele u Francuskoj i obnovio zahtjeve za francuskom krunom, započevši invaziju na Normandiju u kolovozu 1415.

Iako je njegova vojska bila brojčano nadmašena, Englezi su ostvarili pobjedu koristeći dugi luk, posebice na blatnom, uskom terenu Agincourta, koji je neutralizirao prednost francuskih oklopljenih konjanika.

Pobijedili četiri puta moćnijeg protivnika

Francuska vojska brojala je između 20.000 i 30.000 ljudi, dok je engleska vojska imala tek oko 6000 boraca, od kojih je čak 5000 bilo opremljeno dugim lukovima. Taktika Engleza, koja je uključivala postavljanje strijelaca s dugim lukovima iza zaštitnih ograda, omogućila je učinkovito zaustavljanje francuskog napada.

Teški oklopi Francuza pokazali su se neadekvatnima protiv strijelaca jer su vojnici često zapinjali u blatu, postajući lake mete. Kao rezultat, Francuzi su izgubili više od 6000 vojnika, dok su Englezi pretrpjeli minimalne gubitke, manje od 450 mrtvih.

Stogodišnji rat kao zadnja faza srednjeg vijeka

Pobjeda kod Agincourta imala je dalekosežne posljedice. Otvorila je Engleskoj put prema sjevernoj Francuskoj i omogućila sklapanje Trojanskog sporazuma (1420.), kojim je Henrik V. proglašen nasljednikom francuske krune. Ipak, ova dominacija nije bila dugotrajna jer su kasnije francuske pobjede pod vodstvom Ivane Orleanske dovele do kraja engleskih ambicija u Francuskoj.

Engleski strijelci s dugim lukovima odigrali su presudnu ulogu u ovoj pobjedi, demonstrirajući nadmoć lukova nad tradicionalnim viteškim konjaništvom i pridonoseći kraju feudalnih vojnih strategija u Europi. Bitka kod Agincourta ostaje primjer kako inovativna upotreba taktike i tehnologije može nadvladati brojčanu nadmoć protivnika.

Sredinom 15. stoljeća završava Stogodišnji rat u kojem će svi britanski posjedi u današnjoj Francuskoj biti izgubljeni. Francuska će tako centralizirati svoju moć te postati jedna od vodećih zemalja u Europi, a Engleska će biti primorana pretendirati na neko drugo područje. Srećom, nova geografska saznanja početkom 16. stoljeća pomoći će joj izgraditi novu politiku.