Foto: Vladimir Ivanov, Goran Mehkek, Damjan Tadić (Cropix)

ONOGA dana kad je Jutarnji list iz pera glavnog urednika plasirao informaciju da će HDZ istaknuti Nadana Vidoševića kao svog kandidata na predsjedničkim izborima, a šefica stranke Jadranka Kosor požurila to demantirati preko Večernjeg lista, glavni akter ove priče osvanuo je u trećem Dnevniku HTV-a. Napeto se čekalo objašnjenje.

Ivica Đuzel je najprije upozorio da je informacija procurila od suradnika bliskih Vladimiru Šeksu, pa upitao: "Odgovara li Vam uopće ovo povezivanje s HDZ-om?". A Nadan Vidošević odgovorio: "Mislim da je čak vodstvo HDZ-a iznenađeno špekulacijom koja je nastala izvan HDZ-a, ali od ljudi koji su odnedavno napustili HDZ". I taman kad se očekivalo od Đuzela da se nadoveže logičnim pitanjem "koji su to ljudi, mislite li na Sanadera i zašto bi njemu to odgovaralo", on se ispriča što "mora još nešto pitati", a onda blebne: "Navodno imate iskaznicu HDZ-a?". I ode sve kvragu. Od HTV-a više nije trebalo ni očekivati. Od Đuzela još manje. Ali od Vidoševića smo mogli čuti još svašta.

Još nije ni počelo, a već sukob

Što je on htio reći, a Đuzel mu nije dopustio? Da iza priče kako će on biti HDZ-ov kandidat stoji Ivo Sanader. Zašto? Iza najmanje dva razloga: da se u javnosti skrene pažnja na činjenicu kako HDZ nema pravog predsjedničkog kandidata (jer Andrija Hebrang to nije), te istovremeno diskreditira Nadan Vidošević kao njegov najveći protivnik na predsjedničkim izborima (ako se bivši premijer uopće odluči kandidirati). Sve to Đuzel nije pitao jer je morao u tri zakazane minute ispucati svoja tri napisana pitanja.

I tako, Vidošević je upao u kontroverzu još prije nego što je kampanja za predsjednika Republike uopće započela. On bi rado dobio glasove HDZ-ovih birača, ali nipošto i podršku omražene i kompromitirane stranke s kojom je u latentnom sukobu i od koje bježi kao vrag od tamjana. A što bi želio HDZ? E to je već puno zamršenije.

HDZ već godinama nema kandidata

Andrija Hebrang godinama je najomraženiji političar u Hrvatskoj. Usto, toliko je rigidan da može osvojiti glasove samo hard-core HDZ-ovaca. A kao takav, on predstavlja upravo onaj HDZ koji se svima već zgadio, naročito u zadnjih godinu dana. Dakle, ako već nije otpao kao stranački kandidat, onda će sigurno otpasti u prvom krugu izbora.

HDZ već dugo, još od Franje Tuđmana, nije imao snažnog kandidata za predsjednika. Mate Granić otpao je u prvom krugu 2000. godine na valu antituđmanovske euforije. U idućem navratu 2005. godine Sanader je shvatio da nema nikakve šanse za svrgavanje Mesića, pa je nakon koketiranja s mogućnošću da ga podrži, ipak - reda radi - žrtvovao Jadranku Kosor. Sada kad je red došao na njega, on je pobjegao. Nestao u vidu lastina repa. A HDZ opet ostao bez kandidata.

Sanaderu sve ide na ruku, osim Vidoševića

Zato bi vladajućoj stranci doista mogao odgovarati Vidošević. Član je stranke, zar ne? Čak je i kompromitiran brojnim aferama, poput Dalmacijacementa, Hajduka i sumnjiva bogaćenja. Splićanin je, kažu i markantan. Naizgled savršen. Čak i dobro stoji u anketama. Pa zašto onda Kosorica zove Večernji kako bi to demantirala? Odnosno, zašto bi Sanader preko Mladena Plešea u Jutarnjem plasirao tu naizgled sasvim logičnu kalkulaciju? I kako se tu, da stvar bude bolja, uklapa ona Đuzelova priča o Vladimiru Šeksu?

Vidošević je htio reći, a nije stigao, da mu cijelu ovu priču smješta Sanader koji se ipak namjerava najesen vratiti u velikom stilu. Pritom mu dosta stvari ide na ruku: talibani vladaju, Kosorica ne vlada, sad i stranka čiji je počasni predsjednik nema predsjedničkog kandidata... Ima tu prostora. Ali, još smeta Vidošević.

Najteže je boriti se protiv svog klona

Intrigantno je to rivalstvo. Kao u Supermanu 3. Tada je Superman najteže izašao na kraj sa svojim zlim duplikatom, a sada Sanader ne zna može li izaći na kraj s Vidoševićem. S jedne strane, previše mu je sličan: impozantan, Splićanin, omiljen kod šireg biračkog tijela nego što je HDZ-ovo, muljator i mufljuz, demagog i blefer. Ali opet, dovoljno je drugačiji: ima pedigre, ima osmijeh i od samog početka njeguje opravdano antagonistički stav prema Sanaderu i njegovoj katastrofalnoj vladi.

Evo što je Vidošević govorio proteklih tjedana: "Sanader je kriv za ovo stanje, Sanader se ponio neodgovorno, Sanader nas je ostavio u šah-mat poziciji, dočekaju li Sanadera pljeskom, bit ću razočaran". To je prevladavajući stav hrvatskih birača, čak i HDZ-ovih, pa Nadan ovime pogađa u bit stvari. On je svjestan tko vuče konce, ne želi se previše zamarati Milinovićem, Kosoricom i Hebrangom.

Mnogi analitičari vjeruju da bi u ovoj ponudi kandidata, ali čak i u slučaju povratka "pobjegulje" Sanadera, Vidošević mogao isplivati kao favorit. Gura ga Mesić. Ivo Josipović i Vesna Pusić ne mogu doprijeti do onih birača koje uzima Vidošević. Do mnogih ne može ni Andrija Hebrang. Dovoljno je daleko od obiju stranaka, a dovoljno blizak njihovim biračima i stavovima.

Može li Vidošević odglumiti Mesića?

I tako, kad se figure poslažu, situacija dosta sliči onoj od prije deset godina. Kandidat nepopularnog HDZ-a opet je autsajder. Kandidat SDP-a previše je sličan Draženu Budiši (vidi pod: klavir i klarinet). A Vidošević bi u toj psihološko-političkoj inscenaciji mogao dobiti ulogu Stjepana Mesića.

U analizi iznenađujuće Mesićeve pobjede prije deset godina, tumačilo se kako birači ne žele na čelo države postaviti osobu koja dolazi iz dva najveća politička tabora. Smatraju ih stranačkim aparatčicima koji bi služili onima koji su ih kandidirali, što je Josipović već jasno naslutio, izmještajući izborni stožer izvan središnjice SDP-a. Tri metra dalje. U Importanne Galeriju.

U mnogo stvari Mesić je postavio standarde. Pobijedio je na antituđmanizmu, kao što bi Vidošević mogao na antisanaderizmu. Promovirao je šarm u ozbiljnim i optimizam u mračnim vremenima, Vidošević igra na istu kartu. Bio je u HDZ-u, ali i pobjegao dovoljno daleko od njega, baš kao sada i Nadan. Obojicu se povezivalo sa "cementnim" aferama. Obojica osvajaju naklonost gospođa svih generacija. Ni jedan od njih nije se baš proslavio nekom marljivošću i potkovanošću. Dakle, idealni fikusi.

Ništa još nije gotovo, tek je počelo

Nije stoga ni čudo da Vidošević toliko smeta Sanaderu. Bivši premijer, a sada čovjek za kojim je Damir Kajin "izdao tjeralicu", vjeruje da bi se lako obračunao s kilavim Josipovićem, dok ostale niti ne shvaća ozbiljno. Osim Vidoševića. I premda je Sanader odjedrio na "Malo (jebi)vitra", ovaj sukob s Vidoševićem pokazuje da nije otišao daleko. Priča očito nije završena. Niti je HDZ siguran u Hebranga, niti je Sanader siguran da se neće kandidirati na predsjedničkim izborima, niti je propao onaj tko je podcijenio ukus - i kratko pamćenje - hrvatskih birača. Zapravo, ovo je tek najava onoga što slijedi.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje