Foto: Arhiva

JE LI GLAVNI državni odvjetnik Mladen Bajić čuo za Ivicu Todorića? Znamo da je čuo za Željka Keruma. Nije mogao ne čuti: to je onaj rudlavi prostak koji se uporno sramoti, sumnjivo bogati, razbacuje jahtama i Ferrarijima, ali i uvredama na svačiji račun.

Sada smo doznali da je čuo i za famoznu Kerumovu jahtu. Nije mogao ne čuti, splitski gradonačelnik pozirao je na njoj u raznovrsnim razdrljenim izdanjima. No, sada Državno odvjetništvo nastoji utvrditi je li Kerum možda utajio porez prilikom korištenja službene jahte u privatne svrhe. Radi se navodno o 2,9 milijuna kuna. Kerum je taj dug već podmirio, ali svejedno se ispituje kaznena odgovornost zbog utaje poreza. Nema milosti. Pred zakonom su svi jednaki.

Je li Bajić čuo za Kulmerove dvore?

No, je li Mladen Bajić čuo za Ivicu Todorića? Onog vlasnika Agrokora i, još važnije, vlasnika Kulmerovih dvora? Ako slučajno nije čuo, onda treba objasniti kako se radi o najmoćnijem hrvatskom poduzetniku koji je dobio spomenik kulture na obroncima Medvednice, njegov Agrokor je tu građevinu obnovio i registrirao kao dvorac, obitelj Todorić koristila je dvorac/hotel u privatne svrhe, a onda je, zahvaljujući Milanu Bandiću i GUP-u, konačno to registrirao kao privatnu rezidenciju. U službenom vlasništvu. Ili obrnuto. Nismo još sigurni.

Uglavnom, obitelj Todorić nije za taj dvorac dobila pravovaljane dozvole, registrirala ga je kao hotel iako nikad nije zatražila kategorizaciju, da bi odustala od hotela čim je dobila dozvolu za privatnu gradnju u Parku prirode. No, najvažnije je ipak da je cijela obitelj Todorić živjela u objektu koji je bio registriran na njihovu tvrtku. Jesu li plaćali najam? Jesu li plaćali porez na ime dohotka u naravi, odnosno za korištenje službene rezidenciju u privatne svrhe?

Koliko su Todorićevi plaćali noćenje u Agrokorovu hotelu?

U vrijeme kad su Kulmerovi dvori obnavljani, iz Agrokora su se hvalili kako će to zdanje "služiti u reprezentativne svrhe za službene goste, a manji dio pretvorit će se u stambenu zonu". Na kraju se pretvorilo u hotel u kojem nitko nije mogao noćiti, osim obitelji Todorić. Koliko su oni plaćali noćenje s doručkom? Onim rijetkim novinarima koji su smjeli postaviti takav upit, Agrokor nikad nije dao podatke.

No, da je bilo nekih utaja, poreznici i državni odvjetnici munjevito bi reagirali, jelda? Jelda?? Nema šanse da se tako velik poduzetnik u ovako maloj Hrvatskoj provuče nekažnjeno, zar ne? Zar ne?? Ako su se uhvatili Keruma zbog jahte, sigurno bi se dohvatili i Todorića zbog dvorca-hotela-rezidencije. Je li tako? Kažu da Mladen Bajić odlično radi svoj posao.

Je li Kosor čula za Todorića? A za nelikvidnost?

No, upitajmo dalje: je li Jadranka Kosor ikad čula za Ivicu Todorića? Sigurno jest. Naime, premijerka je nedavno priznala da bi ga "zbog svega što je napravio najradije pozvala u Vladu", ali je priznala da je "svjesna kako bi je odbio". A je li premijerka Kosor možda čula za nelikvidnost? Mora da je čula, jer to je jedan od najvećih hrvatskih problema. Onda je sigurno čula da su Ivica Todorić i njegov Agrokor jedni od generatora pošasti hrvatskog gospodarstva.

Agrokor duguje sedam milijardi kuna dobavljačima. Od toga, Konzum kao najveći trgovački lanac duguje preko milijardu kuna dobavljačima i plaća svoje obveze nakon 189 dana. Agrokorovo Belje plaća svoje obveze nakon nevjerojatnih 488 dana. Brojni dobavljači propali su zbog Todorićeva neispunjavanja obveza. O tome je ovoga vikenda u Jutarnjem listu progovorio i Željko Perić, savjetnik premijerke Kosor. "Znamo da neka velika poduzeća mrcvare manja poduzeća i ne plaćaju im", rekao je Perić, ne spominjući Agrokor, ali naglašavajući da bi se "oni koji prekorače rokove plaćanja trebali naći na crnoj listi".

Hoće li Todorić na crnu listu HUP-a koji vodi njegov direktor Kuštrak?

I dakle, ako je premijerka Kosor čula za Ivicu Todorića, čula je i za njegovo generiranje unutarnje nelikvidnosti, koje je gotovo jednako opasno kao i dugovi državnih poduzeća. Kako onda misli provesti svoje gospodarske mjere, kao što je rješavanje unutarnjeg duga, a da pritom dovede i Todorića u red? Istog onog kojeg je htjela angažirati u svojoj Vladi. Pa neće valjda Todorić završiti na crnoj listi HUP-a kad se na njegovu čelu nalazi Agrokorov direktor Damir Kuštrak? Ne bi bilo u redu.

I tako, državi ne preostaje ništa drugo već da pokazuje mišiće na Željku Kerumu. Kad već ne može na Ivici Todoriću. Daleko od toga da Kerumu treba oprostiti isto ono što se tolerira Todoriću, a i mnogim drugim vlasnicima skupocjenih jahti, od Dubravka Grgića do Ive Sanadera. Ako je utajio porez, neka odgovara. Na tome država ne može izgubiti: Kerum je dovoljno bezobrazan, ridikulozan, sumnjiv i još uvijek dostatno malen da će svi s veseljem dočekati njegov kazneni progon.

Nije popularno hvaliti Keruma, ni kritizirati Todorića

Uostalom, čak je i šef udruge zakupaca poslovnih prostora u trgovačkim centrima ovih dana nevoljko priznao da im je najbolje u Kerumovu Jokeru. To je objasnio doslovno ovako: "Znam da nije popularno hvaliti Keruma, ali moram reći da su kod njega najbolji uvjeti za zakupce".

I kao što nije popularno hvaliti Keruma čak i kad dobro posluje, tako nije popularno kritizirati Todorića čak i kad ga sumnjiče za utaju poreza ili kad svojim neplaćanjem uništava desetke malih tvrtki.

Mladen Bajić je sigurno čuo za Todorića. Kao što su za Todorića čuli i poreznici i građevinska inspekcija i poslodavci. I naročito premijerka, koja bi čovjeka koji ne plaća poreze i ne ispunjava poslovne obveze, a istovremeno od države ubire stotine milijuna kuna poticaja, pozvala u svoju Vladu. A možda je Kosor polupala lončiće.

Hrvatska poligon za Todorićevo carstvo

Ne posluje Todorić u Hrvatskoj, nego Hrvatska postoji u Todorićevu poslovnom carstvu. Za Todorića ne vrijede ista pravila kao za ostale poduzetnike. On je pravi vlasnik Hrvatske: uzima što hoće i kako hoće, diktira svoja pravila, po njemu se kroje urbanistički planovi i rastežu monopolistički zakoni, po njemu se kreiraju dvostruka mjerila... Pa što je onda Kerumova jahta u usporedbi s Todorićevim dvorcem? Mačji kašalj.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje