I USRED zime u Kanadi se vatrogasci bore s preko stotinu šumskih požara. To zapravo nisu pravi, nego takozvani zombi-požari, žarišta koja su ostala u tlu. A njihovo gašenje je izuzetno teško.

Kako piše Deutsche Welle, čak i ispod snijega, dugo vremena nakon što je bio šumski požar lako je moguće da ostanu žarišta, kanadski vatrogasci to zovu holdover (ostatak) već uglavnom ugašene vatre ili slikovitije - "zombi-požar". Plamen se zapravo ne vidi, ali iz zemlje još uvijek izbija dim.

Takvi požari su lako mogući u hladnim crnogoričnim šumama sjeverne hemisfere, u Kanadi, Aljasci, ali ih ima i na sjeveru Europe ili u Sibiru. U takvim crnogoričnim šumama je i tlo prekriveno gustim slojem iglica i drugih biljnih ostataka koji su zapravo veoma zapaljivi.

Povrh toga, u tim područjima je često i tlo od treseta – također zapaljiv, na sjeveru Europe se treset dugo koristio kao ogrjev. Kod požara u takvim šumama je tek dio problema što su izgorjela stabla: plamen i žar prodire u takvo zapaljivo tlo i tamo još dugo može tinjati. Čak ni snijeg ne gasi takvu vatru: ako se on i otopi, voda svugdje ne prodire u zemlju u dovoljnoj količini da bi ugasila žar. A vatra onda može trajati mjesecima.

Prirodni ciklus, ali to više nije

Šumski požari su zapravo dio ekološkog ciklusa u crnogoričnim šumama. Iglice crnogorice se sakupljaju na tlu, ali su izuzetno loša podloga za rast novih biljaka. Tek vatra otvara pristup sjemenkama hranjivim tvarima u tlu i šuma se može obnoviti.

No taj ciklus koji traje desetljećima je također pogođen klimatskom promjenom jer je i to područje sve toplije. U posljednje 43 godine, Arktik se zagrijavao oko četiri puta brže od ostatka svijeta. To pak znači i da je znatno više "pravih“ šumskih požara u proljeće i ljeto, a nakon njih se sve češće događa da ti "mrtvi" požari ostanu žariti u zemlji.

Istraživanje iz 2021. je pokazalo kako je u proteklim desetljećima broj zimskih zombi požara u crnogoričnim šumama Aljaske i Kanade značajno veći nakon osobito toplih ljeta. Tako i početkom 2024. u zapadnoj Kanadi tinjalo deset do dvanaest puta više zombi-požara nego inače. Jer prošlog ljeta je Kanada doživjela najgoru sezonu požara u svojoj povijesti. Požar je progutao preko 18 milijuna hektara šuma i stepe, oko 200.000 je moralo bježati od vatre.

Ugljični dioksid i još gora klima

No problem jest što i takvi "mrtvi" požari stvaraju goleme količine ugljičnog dioksida, što pak još više izaziva klimatsku promjenu. A ako ih ne ugasi snijeg koji se otopi, oni će i dalje tinjati samo zato što žaru nedostaje kisika što je žarište dublje. No lako je moguće da će već idućeg proljeća tamo opet planuti čitava šuma kad puhne povjetarac i razbukta plamen.

Kako ugasiti takav požar? I kod "običnih“ šumskih požara redovito je nužno stražariti nad zgarištem i danima nakon požara zbog mogućih žarišta. Kod debelog sloja borovih iglica niti obilna količina vode neće jamčiti da će biti ugašeno svako žarište i jedino je jamstvo da se bagerima odstrani sav sloj – kod milijuna hektara šume je to potpuno neizvedivo. A ako je "zombi-požar“ prodro i u tlo od treseta ili čak sloj ugljena koji je nastao na tom području, takva vatra može tinjati desetljećima ili čak stoljećima.