SUKLADNO Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, odnosno Konvenciji o genocidu, odobrenoj i predloženoj za potpisivanje i ratifikaciju ili pristup rezolucijom 260 A (III) Opće skupštine UN-a od 9. prosinca 1948. godine, definirano je da je genocid zločin prema međunarodnom pravu, protivan duhu i ciljevima UN-a te kao takav osuđen od strane civiliziranog svijeta koji se obvezuje spriječiti ga i kazniti.

U članku 2. Konvencije o genocidu decidirano se navodi da se pod pojmom genocida podrazumijeva „svako djelo počinjeno s namjerom uništenja, u cijelosti ili djelomično, nacionalne, etničke, rasne ili vjerske skupine”. Djela genocida prema spomenutom članku 2. uključuju ubijanje pripadnika skupine, nanošenje teških tjelesnih ili duševnih ozljeda članovima skupine i namjerno nametanje životnih uvjeta koji su sračunati na potpuno ili djelomično uništenje skupine.

Presuda ICJ-a u slučaju mogućeg počinjenja genocida Izraela u Gazi

U povijesnoj presudi od 26. siječnja ove godine, Međunarodni sud pravde (ICJ) je donio odluku o privremenim mjerama u slučaju koji je Južnoafrička Republika pokrenula protiv Izraela zbog kršenja Konvencije o genocidu. Dakle, sud je odobrio neke od tužbenih zahtjeva koje je Južnoafrička Republika podnijela protiv Izraela, ali je, također, odbio narediti Izraelu da odmah obustavi svoje vojne operacije u Gazi. 

Umjesto toga, većina od sedamnaest sudaca odlučila je da Izrael treba poduzeti korake kako bi ograničio štetu koju njegove vojne formacije nanose civilnom palestinskom stanovništvu, zatim sačuvao dokaze o onome što se dešava na terenu te podnio izvješće u roku od mjesec dana o svim mjerama poduzetim kao odgovor na spomenute naloge suda.

Privremene mjere koje prema presudi ICJ-a Izrael mora odmah poduzeti 

Sukladno navodima predsjednice ICJ-a, Joan Donoghue, inače sutkinje iz Sjedinjenih Država, privremene mjere koje Izrael mora odmah poduzeti su sljedeće: A) Bezuvjetno povinovanje obvezama iz Konvencije o genocidu, a u odnosu na Palestince u Pojasu Gaze. Dakle, država Izrael mora poduzeti sve što je u njenoj moći kako bi spriječila počinjenje svih radnji definiranih u okviru članka 2. Konvencije, a posebno a) ubojstva članova skupine, b) nanošenje teških tjelesnih ili duševnih ozljeda članovima skupine, c) namjerno nametanje skupini životnih uvjeta sračunatih na dovođenje do njenog potpunog ili djelomičnog fizičkog uništenja i d) nametanje mjera za sprječavanje rađanja unutar skupine; B) Država Izrael će poduzeti sve mjere u okviru svoje moći da spriječi i kazni izravno i javno poticanje na počinjenje genocida u odnosu na pripadnike palestinskog naroda u Pojasu Gaze; C) Država Izrael će poduzeti hitne i učinkovite mjere kako bi osigurala pružanje esencijalnih osnovnih usluga i humanitarne pomoći za rješavanje katastrofalnih životnih uvjeta s kojima se suočavaju Palestinci u Pojasu Gaze.

Sprječavanje uništavanja dokaza o eventualnom počinjenju  genocida  

Nadalje, ICJ nalaže sljedeće u nizu: D) Država Izrael će poduzeti učinkovite mjere kako bi spriječila uništenje i osigurala očuvanje dokaza u vezi s navodima o djelima u okviru članka 2. i članka 3. Konvencije o genocidu nad pripadnicima palestinskog naroda u Pojasu Gaze i E) Država Izrael će podnijeti izvješće sudu o svim mjerama koje je poduzela kako bi se gore navedeni nalozi suda izvršili u roku od mjesec dana od datuma njihovog izdavanja.

Značaj presude i reakcije

Premda se čini da odluka Međunarodnog suda pravde nije dala odgovor (niti su po svemu sudeći suci imali ambiciju dati konačan odgovor) na pitanje je li Izrael počinio genocid u Pojasu Gaze sukladno međunarodnom pravu, ICJ je ipak nagovijestio da “izgleda barem neka od djela i propusta za koje je Južnoafrička Republika optužila Izrael da ih je napravio u Gazi, mogu potpasti pod odredbe Konvencije o genocidu“. Nadalje, to bi značilo da su prema ICJ-u inkriminirane činjenice i okolnosti dovoljne za zaključak kako su barem neka od prava za koja je Južnoafrička Republika tražila zaštitu vjerojatna i utemeljena. 

Ova činjenica koju su izraelski odvjetnici od početka procesa sustavno dovodili u pitanje pokušavajući dezavuirati pravni temelj zahtjeva Južnoafričke Republike, bez ikakve sumnje dovodi sud, ako on to bude zaista želio u perspektivi, da u ovom predmetu donese jasnu odluku o meritumu. Također, prema mom mišljenju, šalje se eksplicitna poruka upozorenja svim država koje bezuvjetno podržavaju Izrael, prije svih Sjedinjenim Državama i u blažem obliku Ujedinjenom Kraljevstvu, da se Izraelci kreću rubom bezobzirnog nepoštivanja fundamentalnih normi međunarodnog prava kakva je bez dvojbe Konvencija o genocidu.

Privremene mjere kao indikator sudioništva u mogućem zločinu

Privremene mjere koje je izrekao ICJ imaju obvezujući učinak i time stvaraju međunarodne pravne obveze za svaku stranu na koju se odnose što je u konkretnom slučaju isključivo država Izrael. Međutim, predmetne privremene mjere temelje se na postojećim obvezama prema Konvenciji o genocidu, a ona nalaže kažnjavanje ne samo za djela genocida, već i za sudioništvo, te zahtijeva aktivno djelovanje u sprječavanju počinjenja genocida.

S tim u vezi ministarka za međunarodne odnose i suradnju u vladi Južnoafričke Republike, gospođa Naledi Pandor, izjavila je kako će se, ako ICJ zaista utvrdi da je Izrael počinio genocid u Gazi, države koje su ga pomagale i poticale smatrati sudionicima u počinjenju zločina.

Također, postoji veliki broj organizacija za ljudska prava koje su već pokrenule unutarnje pravne procese protiv američkih i britanskih dužnosnika zbog vojne pomoći Izraelu. Iako se ovi postupci pravno razlikuju od predmeta pred Međunarodnim sudom pravde oni zapravo proistječu iz istog pravnog temelja. Konkretno, u američkom sustavu Konvencija o genocidu je implementirana u zakonu Sjedinjenih Država, a što se tiče Ujedinjenog Kraljevstva pravni temelj za djelovanje je Strateški kriterij licenciranja koji zabranjuje izvoz oružja "tamo gdje postoji jasan rizik da bi ono moglo biti korišteno u kršenju međunarodnog prava". Kad bi ICJ utvrdio da Izrael provodi genocid, države koje su mu pomagale također bi se mogle suočiti s tužbama pred ICJ-om.

Odluka ICJ se tumači dvojako

I dok priličan broj pravnih eksperata i promatrača smatra presudu ICJ-a značajnim korakom u smjeru ponovne uspostave vjerodostojnosti međunarodnih institucija i primjene međunarodnog humanitarnog prava, dotle opet nemali broj eminentnih pravnih stručnjaka ponavlja tezu da sud zapravo nema nikakvih dokaza na temelju kojih bi mogao odlučiti je li Izrael počinio genocid u Gazi ili nije. Naglašava se i činjenica da ICJ upućuje Izrael na poštivanje svojih obaveza prema Konvenciji o genocidu, što on „uistinu i čini sukladno činjenici da je punopravna stranka spomenute konvencije nakon njene ratifikacije 1950. godine“. 

Također, umanjuje se značaj izrečenih privremenih mjera kao „tehničkih“ koje ne znače ništa drugo do priznanje da postupci pred ICJ-om obično traju godinama premda daju sudu mogućnost izdavanja naloga u „jasnim slučajevima“. Prema ovim navodima izraelska obrana je pokazala da tvrdnje Južnoafričke Republike ne potpadaju pod „jasne slučajeve“, posebno imajući u vidu pravo Izraela da se brani nakon napada terorističke skupine Hamas. Samim tim, tvrde ovi izvori, ICJ nije imao nikakvog opravdanja narediti Izraelu da prekine rat na način koji bi ostavio Hamas na vlasti u Gazi pa to nije ni učinio. 

Kompromis između prava i politike

Na temelju informacija kojima raspolažem od početka krvavog izraelsko-palestinskog konflikta s početka jeseni prošle godine do danas te velikog iskustva kada se to tiče teorije i primjene međunarodnog prava, moje mišljenje je ipak bliže onima koji smatraju da je vođenje postupka pred Međunarodnim sudom pravde u slučaju mogućeg počinjenja genocida nad palestinskim narodom u Pojasu Gaze od strane Izraela apsolutno opravdano i utemeljeno. Privremene mjere koje je ICJ naložio Izraelu da sprovede su najmanje što je u ovom trenutku mogao učiniti i, po mom dubokom uvjerenju, neprincipijelni su kompromis prava i politike, jer se moglo i moralo više.   

Geopolitičke implikacije slučaja su, također, više nego očite. Pojavljivanje Južnoafričke Republike kao predvodnika globalnog juga koji odbacuje selektivnu primjenu međunarodnog prava i hipokriziju kolektivnog Zapada, prije svih Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva, te likovanje Rusije i Kine zbog cjelokupne situacije samo pokazuje koliko su suvremeni međunarodni odnosi bremeniti problemima odnosno opterećeni nepovjerenjem i netrpeljivošću.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala