Foto i video: Dragan Miljuš/Index

IVICA ĐIKO, stočar iz Kotlenica kod Dugopolja, deset je godina krčio i probijao put do zemlje svojih djedova na Mosoru. Počeo je davne 2005. godine, a premda je posao završio prije dvije godine, radovi su se nastavili jer put treba održavati. 

Unatoč tome što su Hrvatske šume od početka bile obaviještene o njegovim aktivnostima, nedavno mu je stigla najava kazne od 100 tisuća kuna zbog ilegalnog krčenja. Điku je, naime, netko prijavio Šumama pa su oni pokrenuli postupak. Navodno su spremni srezati kaznu na 25 tisuća kuna.

"Radio sam ovaj posao umjesto Hrvatskih šuma, a šumari su me nadzirali i dozvoljavali mi da radim. Sada me žele kazniti za posjećenu šumu koje ustvari na ovom području nema. Ovdje možete vidjeti samo nisko raslinje i nisku šikaru od koje se ne može proći. Da bi stoka mogla ići na ispašu, poljski putevi se moraju čistiti i održavati. Ja bih to radio, a oni mi to ne daju", kaže Điko.

Vodi nas do gornjeg terena na kojem se nalazi stoka. Renault Scenic skače kao koza. Gotovo je nevjerojatno kuda je Điko probio put kojim se tako vješto penje na četiri kotača. Deset godina, iz dana u dan, krčio je taj put.

"Ne da nije bilo lako, nego nisam ni mislio da se to može napraviti. Prvo sam iskrčio put do prve parcele udaljene nekih 300 metara. Malo po malo je išlo, a onda sam probio put sve do gornjeg terena koji više odgovara stoci. Bez ovog puta ja ne mogu opstati, vodu vozim svaki dan. Svi bunari su presušili i situacija je teška", kaže Điko. 

"Hrvatske šume žele me potjerati"

Dosta se priča o uvjetima koje institucije moraju osigurati da mladi ostanu u svom kraju i nađu nekakav posao. Điko nikakvu pomoć ne traži, samo želi da ga puste da radi i živi. Dosta su "pomagali".

"Hrvatske šume naprosto žele da ja s ovog područja odem. Pitao sam ih je li dobro što sam napravio put za društvo i za njih, bi li bilo dobro da oni rade te puteve? Rekli su da jest. Šumaru koji dođe u kontrolu sad je super, ima put. Prije se ovuda nije ni moglo probiti jer je sve bilo zaraslo. 

Hrvatske šume sve su znale od samog početka, a tu je bio i njihov lugar koji mi je pomogao. Upozoravao je Hrvatske šume da bi put koji ja radim trebalo spojiti na još jedan put i da bi to bilo od izrazite važnosti za ovaj kraj. Ali to njih nije interesiralo. A sada, kada sam dobio kaznu, ne vidim što bi oni više mogli pomoći", drži Điko.

"Molim ministra Tolušića da pomogne"

Obratio se i ministru poljoprivrede.

"Jučer sam pisao ministru Tolušiću da ovaj posao moram dalje nastaviti, održavati put, čistiti teren, meni krava ne može na ispašu ako putevi nisu prohodni. Ja ću to raditi umjesto nekog drugog i za to ne želim nikakvu naknadu. Molim ministra Tolušića da mi pomogne. Ovdje smo ostali ja i poskoci.

Čini mi se da Ministarstvo poljoprivrede želi pomoći. Hrvatske šume, to je nešto sasvim drugo. Bore se za sebe, drugo ih ne interesira", dijagnosticirao je stanje naš sugovornik.

"Država treba prepoznati što je dobro za društvo"

Dan po dan, kilometar i pol puta u teškom kamenjaru, sam, sa svoje dvije ruke, Điko zapravo ni ne zna koliko ga je to sve koštalo.   

"Ne može se izračunati koliko sam radnih sati utrošio u ovaj put. To bi par puta premašilo ovu kaznu od 100 tisuća kuna. Samo rad, plus materijal, gorivo... Prva vozila koja su išla putem, guma nije mogla trajati. Ne tražim nikakvu naknadu, samo da me puste da radim. 

U Hrvatskim šumama nisu sigurni jesam li činio dobro. Sporan im je i bager koji mi je došao iskopati rupu za vodu. Veliki je to novac, 25 tisuća kuna. Za to bih kupio još stoke, povećao broj, država bi imala koristi od 25 tisuća kuna da ih uložim u nešto drugo. Država mora prepoznati što je dobro i pustiti da se radi ono što je dobro za društvo. U protivnom ovdje nema kruha", kaže Điko.