Foto. Pixsell/Igor Kralj

HRVATSKA je doživjela zabrinjavajući poraz na Sudu EU-a iz Luksemburga u predmetu kojim su  slovenski i austrijski sudovi zatražili od Suda Europske unije ispravno tumačenje EU pravila koja se primjenjuju na izbjeglice koje su u te države stigle iz Hrvatske i pred tim sudovima traže priznanje izbjegličkog statusa u tim državama. Također je i prozvana zbog nehumanog tretmana izbjeglica.

Istovremeno, riječ je o presudi koju pravni stručnjaci koje je Index konzultirao opisuju kao “licemjernu” i “suhi pravni formalizam”. Licemjerje se može vidjeti i u odluci slovenskih i austrijskih sudova da pred Sudom Europske unije ispitaju mogućnost povratka izbjeglica u Hrvatsku, konkretno u vezi slučaja jednog Sirijca i dvoje Afganistanaca koji su 2016., na vrhuncu izbjegličke krize, prešli granicu iz Srbije u Hrvatsku bez odgovarajuće vize. Hrvatske vlasti su organizirale prijevoz tih izbjeglica u druge članice Europske unije, kako bi u njima zatražili međunarodnu zaštitu, odnosno azil.

Hrvatska, Slovenija i Austrija bile su dio izbjegličke rute kojima su stotine tisuća ljudi došle do Njemačke, u koju ih je krajem ljeta 2015. pozvala njemačka kancelarka Angela Merkel, no ovim postupcima slovenski i austrijski sudovi su pokušali otvoriti mogućnost zaokreta od 180 stupnjeva od takve izbjegličke politike te de facto zatražile da u Hrvatsku mogu vratiti izbjeglice koje su kod njih zatražile azil, kao i da je zadatak Hrvatske obraditi knjigu zahtjev za azilom.

Pozivanje na Dublin III koji je de facto prestao funkcionirati u izbjegličkoj krizi

Ovakva je presuda problematična jer se u njoj poziva na Dublin III, pravilo Europske unije po kojem je članica na čiji teritorij migranti prvo stupe odgovorna za to da procesuira njihov zahtjev za azilom. Riječ je o očito neadekvatnom rješenju koje sav teret izbjegličke krize ostavlja članicama na vanjskih granicama Europske unije, kao što su Hrvatska, Grčka i Italija, ali i pravilu koje je tijekom izbjegličke krize de facto stavljeno izvan snage i prestalo je važiti u praksi. Činjenica da se Sud EU-a čvrsto poziva na Dublin III utoliko je prilično problematična jer se odluka svodi na pravni formalizam, u kojem se ignorira realnost situacije na terenu.

Još gore, ovakva odluka potiče sve rubne članice EU-a da se prema izbjeglicama počnu ponašati kao Mađarska, dakle nehumano i s politikom bodljikave žice.

Niz hrvatskih blamaža pred Sudom EU-a

Iz neimenovanih izvora bliskih Sudu EU-a doznajemo da se Hrvatska nije baš proslavila svojim pristupom ovom slučaju, te da nije poslala svojeg agenta koji bi zastupao njezinu stranu pred Sudom. To nije prvi put da se Hrvatska tako ponaša pred Sudom EU-a, što zasigurno utječe na njezinu reputaciju kod najviše sudske instance EU-a, a vrijedi podsjetiti i da je Hrvatska jedna od rijetkih članica koja - ni nakon četiri godine od ulaska u Uniju - nema svojeg stalnog agenta u Luksemburgu.

Paradoksalno, iako je Hrvatska izgubila ovaj slučaj na Sudu EU-a, ona se ne treba plašiti da će joj Slovenija i Austrija vratiti ljude iz Sirije i Afganistana kojima se bavio ovaj predmet. Između ostaloga jer je prošao tromjesečni rok da se to učini, ali i zbog toga što su u Hrvatskoj, kako je naglasio Sud EU-a u svom priopćenju, azilanti “izloženi stvarnom riziku nehumanog i ponižavajućeg tretmana” ako budu ovamo transferirani.

Sve u svemu, najnovija presuda Suda EU-a uspjela je istovremeno prokazati hrvatsku nekompetenciju, slovensko i austrijsko licemjerje te otuđenost od realnosti najviših institucija Europske unije kada je riječ o izbjegličkoj krizi, koja ni približno nije gotova.