Foto: Ivo Čagalj/Pixsell

GENERAL bojnik Ivo Jelić, utemeljitelj i prvi zapovjednik legendarne 4. brigade, preminuo je u srijedu nakon duge i teške bolesti u 75. godini života.

General-bojnik Jelić bio  je jedan od osnivača 4. Gardijske brigade,  a  na dužnost zapovjednika te proslavljene hrvatske brigade u Domovinskom ratu  imenovan je na dan njezina utemeljenja, 28. travnja 1991. godine. Na toj je dužnosti bio do 3. lipnja 1992. godine.

 Nakon toga  prelazi u Hrvatsku ratnu mornaricu (HRM gdje) gdje  od lipnja 1992. do 9. siječnja 1993. godine obnaša dužnost savjetnika zapovjednika HRM-a za KoV. Po završetku te dužnosti odlazi u mirovinu u činu general bojnika HV-a.

General-bojnik Ivo Jelić  odlikovan je Redom kneza Domagoja s ogrlicom i Spomenicom domovinskog rata. Pokopni oproštaj obavit će se u subotu, 9. siječnja ove godine na splitskom gradskom groblju Lovrinac.

"Najvažnije odluke donio je general Martin Špegelj u svojstvu ministra obrane i to kroz postavljene kriterije za ustroj brigade i način popune vojničkim i zapovjednim kadrom kao i materijalno-tehničkim sredstvima, prije svega oružjem. To naoružavanje bilo je uglavnom vršeno po sistemu 'snađi se, druže', a svodilo se na uzimanje potrebnog ondje gdje ga ima, a bilo ga je kod tadašnje JNA. Dakle, trebalo ga je otimati. Imali smo strašnu grupu otimača u zrakoplovnom vodu 4. brigade pod zapovjedništvom Matka Raosa i njegovih pomoćnika Gorana Kovačevića i Miljenka Jelića, a bilo je i drugih, kao što je Đuro Župan, tada zapovjednik bojne specijalne policije PU Zadar, a pod zapovjedništvom 4. brigade. Uspješni su također bili Vinko Barbarić, Stanko Čelar i drugi. Prvi otimači bili smo Jakov Miletić i ja, još polovinom listopada 1990. oteli smo oružje čete Vojne policije Sekretarijata obrane za Dalmaciju u Splitu, u čemu je sudjelovao i Ante Prlić. Ukupno je 4. brigada otela pješačkog oružja za naoružavanje četiri brigade, što je sve opisano u mojoj knjizi 'Čovjek i rat - 4. brigada ZNG'. Žalim što nisam odlučio poduzeti otimanje oružja iz skladišta u Segetu Donjem, jer bi s tim (8000 cijevi i drugim) oružjem došao u približno ravnopravnu vojničku sposobnost s Ratkom Mladićem. Teško oružje zamjenjivao je izuzetan moral naših vojnika", ispričao je 2010. godine za tjednik Vrime.

"Caruju privilegije i beneficije, laži, manipulacije, korupcija"

"Rekao sam već da je Četvrta bila najbolja brigada ne samo u Hrvatskoj vojsci već kod svih zaraćenih strana na Balkanu. To na prvi pogled zvuči nestvarno, ali kada se analiziraju bitke koje je 4. brigada uspješno vodila u travnju, svibnju i lipnju 1992., istovremeno na tri bojišnice: Južnoj, Mostarskoj i Livanjskoj, onda nema dvojbi. Obranu Vukovara vjerujem da proučavaju u vojnim akademijama svijeta, ali bih preporučio i bitku za Zadar, kao i ostale bitke iz travnja i svibnja 1992. godine", pričao je tada Jelić.

"Umirovljen sam vrlo brzo odlukom vrhovnog zapovjednika od 9. listopada 1992. godine i to vrlo zasluženo, jer sam od ljeta 1992. počeo izražavati neslaganje s nekim pojavama u Hrvatskoj, prije svega u gospodarstvu (privatizacijska pljačka) kao i nekim aspektima rata u Bosni i Hercegovini. Ali, pokazalo se da sam u pravu, jer danas je hrvatsko gospodarstvo u kolapsu, ne funkcionira pravna država, caruju privilegije i beneficije, laži, manipulacije, korupcija, huliganstvo, poroci i ne mogu navesti ni jedan državni sustav koji dobro funkcionira".

Oni koji su ga poznavali opisuju ga kao osobu koja se nikada nije bavila politikom, ali je tijekom devedesetih smatran nepodobnim jer je otvoreno kritizirao tadašnju vlast. Kažu da je bio školovani, profesionalni vojnik koji je poštivao sva pravila ratovanja i oštro osuđivao bilo kakav oblik mučenja i nehumanog postupanja sa zatvorenicima.