U HRVATSKOJ svaki treći brak završava razvodom, a različita istraživanja pokazuju da djeca iz visokokonfliktnih razvoda braka roditelja 2 do 5 puta češće imaju kliničke poteškoće ponašanja i doživljavanja u odnosu na djecu čiji su se roditelji mirno razveli. "Posljedice zlostavljanja i zanemarivanja dječjih potreba u kontekstu razvoda istovjetne su bilo kojim drugim vrstama zlostavljanja djece – tjelesnom ili seksualnom", navode ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih prof. dr. Gordana Buljan Flander i psihologinja Poliklinike Mija Roje Đapić, koje su napisale knjigu Dijete u središtu (sukoba) čija je promocija u utorak u Hrvatskom novinarskom domu.

Riječ je o prvoj knjizi iz pera domaćih autora u Hrvatskoj i u cijeloj regiji koja obrađuje problematiku djece u visokokonfliktnom razvodu roditelja, a Index je tom prilikom razgovarao s njima.

Ta je tema izuzetno aktualna u cijelom svijetu. Knjiga je nastala tijekom dugogodišnjeg kliničkog rada s djecom i roditeljima, obrazovanja i intersektorske suradnje psihologinja prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander i Mije Roje Đapić, koje održavaju i treninge za stručnjake različitih profila na temu razvoda roditelja, visokog konflikta, otuđenja i zaštite djece.

Što su pokazali slučajevi Severine i malog Cezara?

Kako autorice navode u uvodu, djeca roditelja koji se razvode i njihova patnja često ostaju nevidljivi: njihove rane nisu vidljive kao rane neke druge zlostavljane djece, protokoli postupanja nisu jasni u praksi, a javnost je često glasnija od struke, što smo mogli vidjeti i u slučajevima Severine i malog Cezara iz Splita, koji zadnjih godina pune novinske stupce.

"Mnogi naši kolege, a i mi sami, kao i stručnjaci diljem svijeta, na gotovo svakodnevnoj razini susrećemo se s preprekama u nastojanju da se djeca u kompleksnim razvodima roditelja zaista vide, čuju te da odrasli preuzmu zrelu i profesionalnu odgovornost u skidanju često preteških tereta s njihovih leđa. Riječ je o prvoj takvoj knjizi na našim prostorima. U nju je utkano puno znanstvenih nalaza, teorijskih modela, iskustava iz kliničke prakse, crteža i pisama naše djece, ali prije svega nepresušnog entuzijazma u svrhu unapređenja razumijevanja, suradnje i zaštite te iste djece za koju je nastala", rekla je Buljan Flander za Index.

Sadržajno je knjiga Dijete u središtu (sukoba) podijeljena u dva dijela – teorijski i praktični. U prvom dijelu knjige sažeto je znanje o djeci u razvodima roditelja kojim u 21. stoljeću nedvojbeno raspolažemo. U drugom dijelu knjige nalaze se prijedlozi intervencija u radu s obzirom na neke odrednice razvoda i emocionalnog stanja djeteta, nastale po uzoru na svjetski i europski priznate primjere dobrih praksi i prilagođene za društveno-politički kontekst Hrvatske i okolnih zemalja.

Na samom kraju knjige nalazi se 28 istina struke u zaštiti djece od emocionalnog zlostavljanja u postupku razvoda, dokument koji je nastao nakon predavanja Karen i Nicka Woodalla u ljeto 2019. godine u Zagrebu, a koji je svojim potpisom podržalo više od 800 stručnjaka iz cijele regije koji se bave djecom.

"Ne možemo javno komentirati pojedinačne slučajeve, osobito one djece čije je pravo na zaštitu privatnosti već narušeno i kršeno"

"Kao što stoji u predgovoru knjige, kroz godine obrazovanja, kliničkog rada, intersektorske suradnje i održavanja treninga za stručnjake različitih profila na temu razvoda roditelja, visokog konflikta, otuđenja i zaštite djece, dolazimo do spoznaje da su ta djeca u sustavu često i dalje nevidljiva", rekla nam je prof. Buljan Flander.

Razvod roditelja, navodi, sam po sebi ne mora biti traumatičan za djecu. Stresan svakako je, kao što je stresna i svaka velika promjena u životu djeteta, no istraživanja, ističe, sustavno pokazuju da djeci dugoročno ne šteti razvod sam po sebi, nego upravo jedan specifični element razvoda, a to je roditeljski sukob.

Pitali smo je kako komentira javne slučajeve razlaza roditelja o kojima se učestalo piše u medijima, a javnosti su najpoznatiji slučajevi Severine i dječaka Cezara iz Splita.

"Prema zakonu i međunarodnim konvencijama, svako dijete ima pravo na zaštitu privatnosti, stoga kao stručnjaci ne možemo javno komentirati pojedinačne slučajeve, osobito one djece čije je pravo na zaštitu privatnosti već narušeno i kršeno. Važno je da o stručnim pitanjima odlučuje struka, intersektorski i koordinirano", kazala je.

Za djecu u razvodu najveći je, kaže, problem svjedočenje roditeljskim sukobima i stavljanje upravo njih u središte sukoba, o čemu govori ova knjiga.

"Posljedice zlostavljanja djece u razvodu istovjetne su bilo kojim drugim vrstama zlostavljanja djece – tjelesnom ili seksualnom"

Ističe da istraživanja pokazuju da su djeca u visoko konfliktnim razvodima roditelja u značajno većem riziku od zanemarivanja i zlostavljanja jer roditelji ponekad od usmjerenosti na konflikt ne vide i ne ispunjavaju potrebe djece ili ih upliću u sukob, vrše emocionalne pritiske, traže da biraju strane i slično, što su za djecu iznimno teške situacije.

"Od sve naše djece, a imamo ih oko 2000 godišnje, polovina dolazi iz obitelji u kojima su roditelji razvedeni ili u procesu razvoda, a polovina njih su u visoko konfliktnom odnosu. Često se dogodi da dijete dođe s nekom drugom uputnom dijagnozom ili povodom, primjerice zbog problema ponašanja ili savladavanja školskoga gradiva, pa se kroz multidisciplinarnu obradu pokaže da problemi leže u odnosima u obitelji, da je dijete u riziku ili već aktualno traumatizirano ponašanjem jednog ili oba roditelja", istaknula je.

Ona i kolegica Mija Roje Đapić navode da razvod sam po sebi ne mora ostaviti nikakve negativne posljedice. Djeca se, kažu, naviknu da imaju dva doma, dvije proširene obitelji i u pravilu normalno nastavljaju svoj razvoj dok god su roditelji spremni na suradnju i dogovor.

"Posljedice zlostavljanja i zanemarivanja dječjih potreba u kontekstu razvoda istovjetne su bilo kojim drugim vrstama zlostavljanja djece – tjelesnom ili seksualnom. Uključuju narušenije tjelesno zdravlje, više problema u ponašanju, razvoju govora i jezika, školovanju, emocionalnim i socijalnim kompetencijama, više stope depresivnosti, tjeskobe, suicidalnosti, samoozljeđivanja, poremećaja ličnosti, više problema u partnerskim odnosima, nasilja, vlastitih konfliktnih razvoda, pa čak i transgeneracijski prijenos trauma i nasilja na svoju djecu i unuke. Rani odgoj i odnosi uvelike nas oblikuju za ostatak života", kazale su.

"Najveći problem u Hrvatskoj je nedovoljna osviještenost o emocionalnom zlostavljanju djece uopće"

Roditelji bi, ističu, trebali razvod predstaviti kao zajedničku odluku dvoje odraslih ljudi, djetetu često naglašavati da ono nije krivo, da ne može postići da mama i tata opet budu par, ali da su oni i dalje njegovi roditelji, sada i zauvijek, i da ga jako vole.

"Roditelji bi trebali djetetu omogućiti izražavanje svojih emocija i mišljenja, no preuzeti odgovornost za daljnji život i odgoj djeteta, dogovarati se posebno oko bitnih stvari, biti u stanju zajedno doći na djetetovu maturalnu zabavu primjerice, a da se njihovo dijete taj dan ne mora pitati hoće li izbiti sukob. Važno je da roditelji potiču odnos djeteta s drugim roditeljem te da mu sustavno daju do znanja da je svijet sigurno mjesto, bez obzira na to što se dogode ružne stvari koje ne želimo, npr. da nam se rastanu roditelji. Većina djece rastavljenih roditelja koju pitamo koja im je najveća želja kažu da mama i tata opet budu zajedno, ali prva iduća želja na listi je da budu prijatelji i da se ne svađaju. Ovu drugu im možemo ostvariti", kažu psihologinje.

Kao trenutno najveći problem izdvojile su nedovoljnu osviještenost o emocionalnom zlostavljanju djece uopće, pa tako i u kontekstu razvoda roditelja.

"Kolege iz raznih sektora često pitamo što bi bilo da se radi o primjerice seksualnom zlostavljanju – bismo li davali roditelju priliku za prilikom, argumentirali da je želja djeteta da ostane živjeti s roditeljem koji ga zlostavlja presudno, pitali se je li izdvajanje djeteta od zlostavljajućeg roditelja previše traumatično pa uz pritisak javnosti ostavljali dijete uz roditelja i prepuštali ga daljnjem zlostavljanju? Ne bismo. Važno je da u realitetu surađujemo, a ne samo na papiru, te da kao stručnjaci zauzmemo jasan stav da je zlostavljanje – zlostavljanje, umjesto da dajući prilike roditeljima oduzimamo prilike djeci", kazale su na kraju.