Tajna HDZ-ova financiranja: Potroši sve i potroši sad!
OTKRIĆE da je Anđelko Leko za sto tisuća eura kupio blagonaklonost vladajuće stranke zapravo je dobra vijest. To znači da je on jedan od malobrojnih. I da je HDZ ustvari transparentna stranka koja se financira samo preko računa. I da se usluge takve vrste mogu kupiti za samo sto tisuća eura. I još bolje, da takve stvari zapravo funkcioniraju isključivo na dobrovoljnoj osnovi.
Nažalost, svi znamo da to baš i nije tako. Kad bi HDZ financijski ovisio samo o Leki - i raznim pilanama po Zagorju - ne bi daleko dogurao. Kao što sigurno ne bi daleko došao kad bi računao na fantomske prihode od članarine. Recimo, premijer se sigurno ne bi vozikao u blindiranom BMW-u. Niti bi u stranačkoj garaži bilo 12 luksuznih automobila. Niti bi svi čelnici HDZ-a tako lijepo živjeli.
Kamo sreće da cijela ova priča o financiranju HDZ-a završi na skandalu s hotelijerom Anđelkom Lekom. Ili podsjećanjem na činjenicu da je stranku svojedobno (otvoreno) financirao i Damir Ostoja čijem je fondu hrvatska Vlada na zatvorenoj sjednici svojedobno ustupila poduzeće Liburnia Hoteli.
Možda zvuči paradoksalno, ali stranci na vlasti savršeno odgovara da se drvlje i kamenje javnosti u ovom trenutku obruši na Leku, kako se ne bi dalje kopalo po računima. Recimo, nepostojećem računu za BMW. I kako se ne bi počelo iz ne tako davne prošlosti izvlačiti priče o tome kako se zapravo financira HDZ.
Poučak "Euroherc"
Recimo, da se ne bi aktualizirala priča o reketarenju Euroherca koji 2004. godine nije želio financirati predsjedničku kampanju Jadranke Kosor, pa je Sanader suradnicima ljutito najavio da će "uništiti Euroherc". Priču je u javnost provalio stranački otpadnik Branimir Glavaš, sekundirala mu je Željka Antunović, HDZ je to demantirao i zaprijetio tužbom za klevetu, ali ništa od toga nije bilo. Niti se provela istraga o tim optužbama, niti je vladajuća stranka zatražila zadovoljštinu na sudu. To je prošlo kao istina po kojoj se ne smije kopati.
Kao što nikome nije palo na pamet kopati po optužbama Stipe Gabrića Jamba da su ga "reketarili" Luka Bebić i Vladimir Šeks, tražeći od njega da financira HDZ-ovu predizbornu kampanju. Ili po priči da je HDZ od jednog trgovca automobilima tražio milijun eura, pa kad je ovaj to odbio, državna poduzeća i službe prestale su naručivati njegova vozila. Ili po kuloarskoj priči da je Luka Rajić prodao Dukat strancima zato što mu je dojadilo davati lovu HDZ-u.
Nitko se od nadležnih službi nije osvrnuo ni na tvrdnje Hrvoja Petrača koji je u famoznim pismima prijatelju Ivi Pukaniću ustvrdio da je zamračena lova iz Brodosplita završila u HDZ-u, kao što nitko nije kopao ni po službenim podacima o HDZ-ovim troškovima za kampanju.
"Pronicavi" Leko
Prije pet godina Hrvatska se valjala od smijeha kad je Jadranka Kosor objavila da je za predizbornu kampanju potrošila manje od Stipe Mesića. Njezini spotovi neprekidno su se vrtjeli na televiziji, gradovi bili obljepljeni njezinim plakatima, a ona "iskakala iz svake paštete". Njezino izvješće, koliko god smiješno bilo, zapravo nije nužno bilo lažirano. Ona je samo koristila reklamni prostor prethodno zakupljen za kampanju hrvatske Vlade ili za kampanje velikih tvrtki koje su na taj način posredno financirale HDZ.
Ovih dana Andrija Hebrang pokušao je pojasniti razloge zbog kojih neke tvrtke financiraju političke stranke. Pa nas je tako upoznao sa činjenicom da "ako bi tvrtke dale novac samo jednoj stranci, izložile bi se problemima u slučaju da druga stranka pobijedi na izborima". Upozorenje je bilo na mjestu. Anđelko Leko to je odavno shvatio. Kao što su to upozorenje primile na znanje i druge tvrtke koje (na ovaj ili onaj način) doniraju HDZ, pa prolaze na javnim natječajima ili ne moraju strepiti od upada financijske policije i od visokih poreznih razreda.
No, doista je bedasto govoriti o financiranju HDZ-a, nadahnjujući se financijskim izvješćima koja nam - s vremena na vrijeme, od prilike do prilike - servira sama stranka. Još je gluplje iznose koji se u njima objavljuju shvaćati ozbiljno, naročito kad se promatra rastrošnost stranke u kampanji, pri kupovini (ili nabavi) automobila, a još više kad se vidi kako se stranački čelnici ponašaju na državnim dužnostima. Kao da za njih nema sutra. Potroši sve i potroši sad. A o tome što će biti sutra razmišljat će se - malo sutra.
Stoga na kraju možemo samo još jednom ustvrditi kamo sreće da je Anđelko Leko jedini, najizdašniji i najtransparentniji donator HDZ-a. Nažalost, njegovih sto tisuća eura samo je kap u moru HDZ-ovih financija kojima ćemo teško ikad ući u trag. Još je teže očekivati da će tome stati na kraj i eventualna reforma u načinu financiranja političkih stranaka. Jer HDZ nam je odavno pokazao: gdje postoji volja, postoji i način.