Foto: Index/FaH

DRŽAVNA kompanija HEP svoju marketinšku strategiju gradi na stavu da su kupci budale, a osim toga, usprkos obvezi razdvajanja djelatnosti na regulirane i tržišne, što su formalno i učinili, i dalje zapravo funkcioniraju kao jedinstvena cjelina.

Sve ovo vidljivo je iz povjerljivog dokumenta od preko 180 stranica pod naslovom Tržišne i marketinške smjernice HEP Grupe za razdoblje od 2017. do 2020. godine, koji smo imali priliku proučiti.

Gušenje konkurencije

Prema tzv. Trećem energetskom paketu EU-a, koji je u svoje zakonodavstvo preuzela i Hrvatska, HEP je trebao razdvojiti tržišne od reguliranih djelatnosti, kako bi se svima koji građanima žele nuditi električnu energiju omogućila ravnopravna tržišna utakmica.

No HEP i dalje, što je vidljivo i iz njihove tržišne strategije, jedinstveno nastupa na tržištu, a za oglašavanje koristi novac cijele kompanije i time guši konkurenciju. Prema analizi koju je izradio PwC, HEP je svoj oglašivački budžet u razdoblju od 2015. do 2019. godine trebao povećati na 140 milijuna kuna godišnje.

''S obzirom na postojeća zakonska ograničenja i regulatorni okvir koji se odnosi na davatelja javne usluge opskrbe električnom energijom, komunikacija društva HEP Elektra će se vršiti kroz imidž kapanje umjerene na HEP Grupu kao cjelinu (Npr. 'Sjaj u tami', 'Više od struje' te kampanje vezane za društveno odgovorno poslovanje)'', navodi se u dokumentu.

HEP je zapravo monopolist

Iako je tržište električne energije u Hrvatskoj liberalizirano još 2008. godine, HEP je i dalje, s 85 posto tržišta, zapravo monopolist.

Potrošači slabo razlikuju što je HEP Opskrba, HEP Elektra, HEP ODS… Kupcima je zbog slabe informiranosti sve to samo HEP, i ta državna kompanija to jako dobro koristi.

Koja je razlika između tih tvrtki? HEP ODS spada u regulirane djelatnosti, laički rečeno ''od javnog interesa'', bave se distribucijom električne energije, održavanjem mjernih mjesta itd.

HEP Elektra također je regulirana djelatnost, opskrbljuje krajnje kupce iz kategorije kućanstava i, jednostavno rečeno, ima obvezu da svatko tko to želi u Hrvatskoj ima struju.

Treća tvrtka je HEP Opskrba, koja posluje na tržištu, ona je opskrbljivač električne energije kao i svi drugi koji posluju na tržištu.

Pet posto skuplja usluga od tržišne

No HEP-u je u interesu da što više potrošača zadrži u netržišnoj HEP Elektri jer je ta usluga u prosjeku pet posto skuplja od tržišne, pa im to donosi godišnje oko 100 milijuna kuna - toliko bi izgubili da svi kupci univerzalne usluge prijeđu na tržišnu, a ako već negdje moraju otići, onda se trude da to bude u njihovu HEP Opskrbu, koja bi radi fer tržišne utakmice trebala potpuno samostalno poslovati.

U dijelu dokumenta pod naslovom Poslovna strategija za opskrbu kućanstava električnom energijom navodi se da postoje zakonska ograničenja zbog kojih u istoj tvrtki nije moguće organizirati javnu i tržišnu uslugu opskrbe električnom energijom, odnosno spojiti HEP Elektru i HEP Opskrbu. U istom dijelu vidljivo je da se strategija zadržavanja kupaca i skuplje naplate temelji na njihovoj neinformiranosti.

Je li interes države da ljudi plaćaju skuplju uslugu?

''U slučaju organizacije cjelokupne opskrbe električne energije kategorije kućanstvo u okviru jednog društva nameće se logičko pitanje zbunjivanja kupaca oglašavanjem i marketinškim aktivnostima samo jednog dijela ponude (tržišni dio) dok bi drugi (veći) dio kupaca (univerzalna opskrba) ostao s većom cijenom od tržišne unutar istog društva. Na ovaj način ostavili bismo prostor konkurenciji da nas napada radi nepoštene poslovne prakse, a pitanje je i kako bi se regulator postavio u ovoj situaciji, te sve navedeno predstavlja realno procijenjen rizik ukoliko bi se stekli zakonski preduvjeti. Također, ovakav potez bi još više zbunio kupce HEP-a od kojih i dalje velika većina ne razumije kretanja i promjene na tržištu električne energije, što u ovom trenutku treba iskoristiti za zadržavanje što većeg tržišnog udjela, odnosno jačanje pozicije na domaćem tržištu'', stoji u Tržišnim i marketinškim smjernicama HEP Grupe.

HEP je državna kompanija i postavlja se pitanje je li interes države da kupci plaćaju skuplju uslugu, da se resursi državne firme koriste za istiskivanje konkurencije ili je interes da građani koji su posredno vlasnici te kompanije imaju što jeftiniju i bolju uslugu i što veću mogućnost izbora?