“IZ OTPUSNICE odjeljenja za izvršenje mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi ZD KPZ-a Zenica vidljivo je da osuđeni boluje od poremećaja ličnosti šizoidno paranoidnog tipa te da je tijekom boravka na navedenom odjelu došlo do evidentnog ispoljavanja abnormalnosti ličnosti sa svim elementima šizoidno paranoidne slike. Navedeni poremećaj ličnosti se ogleda, prema nalazu Psihijatrijske klinike u Sarajevu, u izrazitoj emocionalnoj hladnoći i ograničenosti raspona emocija u interpersonalnim interakcijama, oskudnosti i krutosti socijalnih relacija, nepovjerenju i sumnjičavosti prema drugim osobama sa sklonošću da se iskrivi stvarno značenje određenih događaja i stalno osjećanje vlastite ugroženosti”, navodi se u otpusnom pismu Kazneno-popravnog zatvora Bihać iz 2017. godine o Edinu Gačiću.

Opisali ga kao "religijskog fanatika"

Dotični je u tom dopisu, koji je poslan policijskim agencijama i u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj, još opisan kao “religijski fanatik koji najvećim grijehom smatra neizvršavanje svojih ideja bez obzira na to kako one devijantne bile”. 

Jedna od tih Gačićevih ideja očito je bila i ubojstvo 39-godišnjeg Sauda Sultanića iz sela Brđani kod Konjica, koje je Gačić počinio 4. veljače ove godine, nakon čega započinje jedna od najvećih policijskih akcija u postratnoj Bosni i Hercegovini, ona koja se u međuvremenu u mnogim medijima opisuje kao lov na poludjelog mudžahedina.

Gačić je 9. veljače ubio s tri metka u prsa i jednim u glavu i pripadnika policije Mahira Begića u Suhodolu kod Tarčina, kojemu je uzeo i pištolj i municiju, te je i dalje na slobodi, zbog čega se u BiH ovih dana rjeđe izlazi na ulice i pazi na zaključavanje vrata doma. U građane se posve opravdano uvukao strah jer Gačić, po svemu sudeći, jest iznimno opasan psihički bolesnik i u međuvremenu četverostruki ubojica, koji – kako se može iščitati iz citiranog otpusnog pisma – nema namjeru odustati od onoga što je naumio “bez obzira na to kako to devijantno bilo”.

No, tko je zapravo u ovom trenutku najpoznatiji i najzloglasniji serijski ubojica u postratnoj BiH?

Ratne traume iz Banja Luke

Edin Gačić je rođen 1975. ili 1976. u Banjoj Luci, u kojoj je s majkom Sifetom živio mirnim životom sve do  početka rata u BiH 1992. godine, kada njegova nacionalnost i vjera postaju razlog za šikaniranje i progon. Naime, u Banjoj Luci su se tijekom rata u BiH masovno progonili Bošnjaci i Hrvati, rušile su se džamije te je grad de facto etnički očišćen u ime ideje uspostave etnički čiste Republike Srpske. Te ratne godine su očito bile formativne za mladog Gačića koji je tada postao punoljetan i zbog nacionalističkog maltretiranja se radikalizirao. S majkom Sifetom je 1994. iz Banja Luke izbjegao u Hrvatsku, no mediji nisu dosad uspjeli otkriti detalje o tome gdje su i kako živjeli.

Zna se da se Gačić u rujnu 1995. godine, pred sam kraj rata u BiH, u okolici Zenice pridružio odredu El Mudžahid, mudžahedinima koji su došli ratovati na strani Armije BiH i počinili strašne ratne zločine, između ostaloga odsijecali glave zarobljenicima. To sugerira da je Gačić dotad postao religijski fanatik, a u prilog tome govori i da je nakon odlaska iz El Mudžahida krajem 1995. godine otišao živjeti u maglajsko selo Bočinja koje su razvojačeni mudžahedini pretvorili u eksteritorijalnu zonu unutar BiH i živjeli po šerijatskim zakonima i svojim fanatičnim pravilima.

Prva Gačićeva žrtva bio je Ismet Gunić 1998. godine

Gačića je u Bočinju navodno doveo Ismet Gunić koji je također bio pripadnik El Mudžahida, ali i neko vrijeme predsjednik Udruženja Banjalučana u Zenici i koji će postati prva zabilježena Gačićeva žrtva. Gunića je Gačić ubio 6. kolovoza 1998. 

Na suđenju je nudio više verzija priče o svojim motivima, uključujući i teoriju zavjere u kojoj ga je Gunić htio iskoristiti da se dokaže kako je general Armije BiH Mustafa Hajrulahović Talijan ubijen, ali i kako je riječ o zavjeri čiji je cilj “borba za buduću vlast u Banjoj Luci”. Tvrdio je da je o svemu informirao i bošnjačku tajnu službu AID (Agencija za istraživanje i dokumentaciju) te da oni sve to istražuju.

Majku ubio na vikend-dopustu iz zatvora 2002. godine

Kantonalni sud u Zenici nije povjerovao Gačićevim nepovezanim brbljanjima te je 1999. osuđen na 14 godina zatvora uz obavezno psihijatrijsko liječenje. Nakon tri godine Gačić je dobio dopust iz zatvora za vikend, otišao do svoje majke Sifete, koja je u međuvremenu živjela u Zenici, te ju ubio s dva hica iz pištolja. Dao se u bijeg, no uhapšen je već dva dana kasnije u vlaku u Crnoj Gori.

U veljači 2003. Gačić je osuđen i za ubojstvo majke te su mu dvije kazne za ubojstvo po pravnim pravilima objedinjene u jednu od 20 godina. Bio je u zatvoru u Zenici, a kasnije u Bihaću te je po pravilima pušten nakon odsluženja dvije trećine kazne 2017. godine.

Direktor zatvora upozoravao nadležne institucije da je Gačić iznimno opasan

Direktor KPZ-a Bihać Edhem Veladžić je zbog Gačićeva izlaska iz zatvora upozorio sve nadležne institucije, ističući u svojemu dopisu kako je “izvjesno da će osuđeni ponovno počiniti krivično djelo”, što se pokazalo apsolutno ispravnom procjenom. Veladžić je ovih dana za medije izjavio da ne zna jesu li institucije koje je upozoravao na Gačića odgovarajuće reagirale na njegov izlazak iz zatvora te jesu li provođene preporučene mjere opreza.

Gačić je po izlasku iz zatvora otišao živjeti u Banja Luku, a onda je prodao imovinu koju je tamo imao te se preselio u selo Brđani kod Konjica, u kojemu je kupio parcelu zemlje i kuću te se pokušao baviti turizmom.

Htio se baviti turizmom

Na Facebooku je pod imenom Abu Enes Bin Muharem oglašavao usluge za domaće i strane turiste, nudeći smještaj u svojoj kući i kamp prikolici, "uz domaću hranu i uzbudljiva biciklistička spuštanja niz Brđane u Konjicu".

U selu je njegova krvava povijest bila poznata te su ga se mještani plašili i klonili, ali Gačiću je ipak na nišan došao Sultanić, otac troje djece, koji je držao lokalnu prodavnicu. Ubio ga je 4. veljače oko 7,30 sati ujutro te se dao u bijeg koji traje i danas.

Traži ga policija u cijeloj BiH

Policija ga u potjernici opisuje kao visokog “oko 180 cm, mršavije tjelesne građe, posljednji put viđenog u tamno plavoj jakni, svijetlim samtenim hlačama, smeđoj pletenoj kapi te s dioptrijskim naočalama."

Na internetu je isplivao i desetominutni snimak koji je Edin Gačić napravio mobitelom nekad nakon izlaska iz zatvora 2017. Na snimku se vide on i starica koja živi u oronuloj kući s kozama, za koju Gačić kaže da ga je “hranila kad je izašao iz zatvora” i bez koje ne bi uspio preživjeti. Gačić kaže da joj je došao u posjet popraviti stroj za rublje, a u to vrijeme je živio u Banjoj Luci i polagao vozački ispit.