ŽESTOKI prosvjedi i sinoć su tresli Minsk, drugu večer zaredom, a jedan prosvjednik poginuo je nakon predsjedničkih izbora u Bjelorusiji na kojima je Aleksandar Lukašenko službeno osvojio svoj šesti mandat zaredom. Večer prije još je jedan prosvjednik ubijen kad ga je udario policijski kombi.

Prema službenim rezultatima, Lukašenko je osvojio nevjerojatnih 80,23 posto glasova, a njegova glavna protukandidatkinja Svetlana Tihanovskaja samo 9,9 posto glasova. No zasad sve upućuje na to da se radi o još jednoj klasičnoj krađi, odnosno lažiranju izbornih rezultata, što je i dalje uobičajena pojava u mnogim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, Bliskog istoka i Srednje Azije. 

>>Pogledajte kaos na ulicama Minska, ranjenih je stotine, uhićenih više od 3000

Masovni prosvjedi održavali su se tjednima i prije izbora, a oporbeni vođa Sijarhei Tihanovski prozvao je Lukašenka "žoharom", po dječjoj pjesmi "Moćni žohar". Prosvjednici su, slijedeći njegov primjer, počeli nositi papuče na prosvjede, a njihov pokret je dobio nadimak "Revolucija papuča" ili "Antižoharska revolucija". 

"Zaustavite žohara" je postao njihov glavni slogan. Lukašenko je reagirao zatvaranjem oporbenih vođa prije izbora i slanjem interventne policije i vojske na ulice nakon izbora. Prosvjednike, međutim, nisu odvratili njihovi gumeni meci, šok-granate, vodeni topovi, premlaćivanje i uhićivanje.

Izbori su očito bili namješteni

Kako piše Economist, sami izbori, baš kao ni oni prije njih, nisu ni bili zamišljeni da utvrde volju naroda, već da omoguće Lukašenku da dalje vlada uz privid legitimiteta. Vođe oporbe pozatvarani su pod konstruiranim optužbama ili protjerani iz zemlje prije izbora, većini neovisnih promatrača zabranjeno je promatrati glasanje, inozemne novinare se maltretiralo, a predizborne ankete su naprosto zabranjene. 

"Oni pozivaju na nerede. Zašto to tolerirate?" rekao je Lukašenko na sastanku vlade o inozemnim novinarima i optužio ih za organiziranje prosvjeda i nizanje "uvreda za uvredom".

"Ne treba čekati kraj predizborne kampanje. Protjerajte ih odavde ako ne poštuju naše zakone i pozivaju ljude na Majdan", dodao je, aludirajući na Ukrajinsku revoluciju 2014. kojom je srušen proruski predsjednik Viktor Janukovič, koji je pobjegao iz zemlje. 

Aktivisti za ljudska prava ističu da je uoči izbora privedeno više od 1300 ljudi, uključujući neovisne izborne promatrače i članove Tihanovskajina tima.

>>Uoči izbora u Bjelorusiji, predsjednik Lukašenko zatvorio oporbene kandidate

Usto, preliminarno glasanje produljeno je na tjedan dana, vjerojatno kako bi se olakšalo namještanje. Režimsko izborno povjerenstvo priopćilo je da je čak 40% Bjelorusa glasalo na ovaj način prije izbornog dana - no dugačke kolone glasača ispred birališta sugeriraju da je to laž, baš kao i sam rezultat. Na nekoliko rijetkih biračkih mjesta u Minsku, gdje su neovisni promatrači prisustvovali i spriječili namještanje, Tihanovskaja je dobila između 70% i 80% glasova.

Neovisna istraživanja pokazuju da je Tihanovskaja dobila 71 posto glasova, dok je Lukašenko dobio samo 10 posto.

>>Tihanovskaja objasnila da je napustila Bjelorusiju zbog djece

Ova 37-godišnja učiteljica engleskog jezika se i kandidirala samo zato što je njen suprug Sijarhei Tihanovski uhićen kako se ne bi mogao kandidirati. Ona je u međuvremenu pobjegla u Litvu, očito u strahu za vlastitu sigurnost. 

Lukašenko je, podsjetimo, na vlasti još od 1994., dulje nego ruski predsjednik Vladimir Putin. Strani promatrači procjenjuju da u Bjelorusiji nije bilo slobodnih i poštenih izbora već četvrt stoljeća - od onih na kojima je Lukašenko došao na vlast. S obzirom na duljinu i nesumnjivu autoritarnost njegove vladavine, nije čudno da su ga odavno prozvali "posljednjim europskim diktatorom".

To, naravno, nije potpuno točno, budući da ruski predsjednik Vladimir Putin podjednako zaslužuje titulu diktatora. I Rusija je, svojim najgušće naseljenim dijelom, europska zemlja, a i Putin, baš kao i Lukašenko, proganja, zabranjuje, likvidira oporbu, zatire slobodne medije i neovisno civilno društvo i namješta izbore koji su puki paravan očitoj diktaturi. Ni jedan ni drugi ne misle se, po svemu sudeći, maknuti s vlasti dok su živi - ako na to ne budu prisiljeni. 

Bivši sovjetski upravitelj kolhoza, jedini u Bjelorusiji glasao protiv raspada SSSR-a

U određenom smislu Lukašenko je bio uzor Putinu, bivšem KGB-ovcu koji je na vlast došao 2000. 65-godišnji Lukašenko, bivši upravitelj sovjetskog kolhoza (notornog tipa kolektivnih farmi), došao je na vlast u Bjelorusiji 1994. kao protivnik ekonomske šok-terapije koju su zagovarale zapadne zemlje tijekom demokracije iz komunizma u kapitalizam.

Također, Lukašenko je od ulaska u bjeloruski parlament 1990. i izbora na funkciju ravnatelja antikorupcijskog parlamentarnog povjerenstva 1993. stekao reputaciju borca protiv korupcije, što mu je također pomoglo na izborima 1994. 

Zadržao sustav sovjetskog tipa, žali sa komunizmom

U svojoj je zemlji pokušao i uvelike uspio zadržati sustav sovjetskog tipa. Iste je godine objavio članak koji danas zvuči kao manifest njegove buduće vlasti, pod naslovom "Diktatura: Bjeloruska varijanta?", ali u kojem je kritizirao vlasti zbog skretanja prema diktaturi i žalio za komunističkim sustavom. 

"Za razliku od drugih post-sovjetskih nacija, Bjelorusi, koji su uspješno prošli kroz industrijalizaciju i urbanizaciju 60-ih i 80-ih, mrštili su se na perestrojku i glasnost posljednjeg sovjetskog predsjednika Mihaila Gorbačeva. Promjene su bile loše za nas. Lukašenko se uspeo na vlast igrajući na sentiment slavne, relativno prosperitetne prošlosti i obećanja da će vratiti red i prosperitet", komentirao je Valerij Karbalevič, autor knjige o Lukašenku, za Euronews. 

Prvo se dodvoravao Putinu pa se prestrašio mogućeg ujedinjenja s Rusijom

Kad je ekonomska kriza nakon raspada SSSR-a završila, Lukašenko je među pristašama stekao reputaciju snažnog vođe koji je bio sposoban zaustaviti kolaps zemlje. 

"On je razumio da je Bjelorusija vrlo ovisna o ruskim energetskim zalihama (90% bjeloruskih energenata dolazi iz Rusije), flertao je i udvarao se Putinu, zbog čega je dobio velike popuste na ruski plin", dodao je Karbalevič, objašnjavajući Lukašenkovu uspješnu politiku. 

>>Putin poziva na integraciju s Bjelorusijom nakon izbornih nereda

No globalni pad cijena nafte posljednjih godina nije pogodio samo Rusiju već i Bjelorusiju. Lukašenko je prvo, dodvoravajući se Putinu, proveo dva referenduma o većoj političkoj povezanosti s Rusijom, no onda se predomislio, očito prestrašen Putinovim prijedlogom o ujedinjenju dviju zemalja. Otada su odnosi dvaju diktatora prilično zahladnjeli.

Štoviše, Lukašenkov režim je nekoliko dana prije izbora uhitio i skupinu od tridesetak navodnih ruskih plaćenika iz zloglasne tajne paravojne grupe Wagner, optužujući ih da su planirali izvesti teroristički napad u Bjelorusiji i tako destabilizirati izbore. Moskva je sve negirala i zatražila njihovo puštanje na slobodu. 

>>Predsjednik Bjelorusije poručio ljudima da piju votku: "Ovdje nema virusa"

A ove je godine Lukašenko postao svjetska vijest i predmet zgražanja, ali s druge strane i simpatija korona-"skeptika", zbog svog posprdnog stava o pandemiji koronavirusa. Umjesto uvođenja karantene, bjeloruski je predsjednik građanima predložio da piju votku kako bi se borili protiv bolesti.

"Apsolutna je glupost zatvarati državne granice. Panika nam može nauditi više od samog virusa. Bolje je umrijeti stojeći nego živjeti na koljenima", kazao je Lukašenko u ožujku i dodao: "Ovdje nema virusa. Ne vidim ih."

Lukašenko nikad neće dobrovoljno odstupiti s vlasti, ali...

Oni koji ga poznaju, piše Euronews, kažu da nikad neće dobrovoljno odstupiti s vlasti. No sada je njegova vlast klimavija nego ikad u posljednjih 26 godina. 

"Osobina koja najbolje opisuje Lukašenka je njegov neviđeni žar i opsjednutost moću koji graniči s psihološim poremećajem. Za moć će učiniti sve", zaključio je Karbalevič.

"Bjelorusi nisu vlasništvo. Ova država ne pripada jednom čovjeku", rekla je Lukašenkova protukandidatkinja Tihanovskaja u video obraćanju objavljenom uoči konačnog glasanja. Lukašenko je pak posegnuo za vječnim diktatorskim manevrom i optužio prosvjednika da su dio strane zavjere i hibridnog rata, sugerirajući da ih vode Amerika, NATO, Rusija ili Ukrajina - što samo svjedoči o tome koliko je bjeloruski režim danas izoliran. Ipak, iako ga državna sila zasad drži na mjestu predsjednika, očito je da je legitimitet u očima svog naroda izgubio.