LINIJA bojišnice u Ukrajini prošle se zime malo promijenila. Rusija je namjeravala zauzeti cijeli Donbas, ali je samo malo napredovala. Ukrajina je ostvarila minimalne dobitke u svojoj protuofenzivi. Gusta ruska minska polja i fortifikacije učinile su svaki napad iznimno skupim.

Unatoč devet mjeseci krvavih borbi, manje od 1300 četvornih kilometara teritorija promijenilo je vlasnika od početka godine. Dugotrajni zastoj mogao bi oslabiti potporu Zapada Ukrajini.

Obje su strane započele godinu s visokim ambicijama - Rusija je željela zauzeti Donbas, dok je Ukrajina namjeravala razdvojiti ruske snage napadom na jugu. Nijedna ofenziva nije išla po planu. Nakon mjeseci iscrpljujućih borbi i teških gubitaka linija bojišnice ostala je uglavnom nepromijenjena.

Prema analizi podataka Instituta za proučavanje rata i The New York Timesa, u kolovozu je manje teritorija prešlo iz ruke u ruku nego u bilo kojem drugom mjesecu rata. Dok je Ukrajina ostvarila male dobitke na jugu, Rusija je ukupno zauzela nešto više teritorija, uglavnom na sjeveroistoku.

Za svaki kilometar teritorija vodila se teška borba, nije bilo brzog proboja kao u Harkivu u rujnu prošle godine, kada je ruska obrana pala nakon iznenadnog ukrajinskog protunapada.

Slični izazovi Rusije i Ukrajine

Rusija i Ukrajina ove su se godine suočile sa sličnim izazovima. Obje strane bore se za položaje koji su mjesecima, pa čak i godinama ostali uglavnom isti u nekim dijelovima istočne Ukrajine. Iskusne trupe i zapovjednici koji su poginuli ranije u ratu zamijenjeni su novim regrutima kojima često manjka obuke.

Ukrajinska protuofenziva teško se probijala kroz prostrana polja na jugu. Suočena je s velikim minskim poljima i stotinama kilometara fortifikacija - rovova, protutenkovskih jaraka i betonskih prepreka - koje je Rusija izgradila prošle zime kako bi usporila ukrajinska vozila i natjerala ih na položaje na kojima ih je lakše gađati.

Kada se dobici obje strane zbroje, Rusija sada u Ukrajini kontrolira gotovo 500 četvornih kilometara više u usporedbi s početkom godine. Umjesto da traži brze dobitke, čini se da je ruskoj vojsci ugodno držati teritorij koji već kontrolira, rekla je Marina Miron, istraživačica ratnih studija na King's Collegeu u Londonu, i dodala: "Ništa se ne gubi time što se ne ide naprijed."

Ruske snage brojčano nadmašuju ukrajinske gotovo tri prema jedan na bojnom polju, a uz veću populaciju za popunjavanje redova, Rusija bi produljenu obranu mogla smatrati svojim interesom. "Cijela strategija u Ukrajini je da Rusi dopuste Ukrajincima da se suprotstave toj obrani, ubiju što više vojnika i unište što više zapadne opreme", rekla je Miron.

Rusija kontrolira oko 18 posto Ukrajine, teritorij veći od Švicarske. To uključuje Krim i dio istočne Ukrajine, koji su okupirani od 2014. godine.

Usporavanje dolazi s velikim rizicima za Ukrajinu. Ako se ne bude činilo vjerojatnim da će ponovno zauzeti velika područja, potpora Zapada mogla bi oslabjeti, bilo zbog nedostatka političke volje ili nespremnosti da se donira više oružja, posebno s obzirom na višegodišnje čekanje na isporuke zamjenske opreme. "Rusija pokušava čekati dok Zapad ne okrene leđa Ukrajini", rekla je Miron.

Ukrajina se nastavlja probijati kroz rusku obranu na jugu. U kolovozu je uspješno ponovno zauzela selo Robotine, a posljednjih dana prebacila je oklopna vozila preko ruske glavne protutenkovske obrane u blizini Verbova, oko 12 kilometara zapadno od Robotina.

No vrijeme otkucava za ukrajinsku protuofenzivu u pokušaju da ostvari značajne teritorijalne dobitke. U listopadu se očekuju obilne kiše, a blatnjavo tlo moglo bi spriječiti korištenje teških vozila, poput nedavno pristiglih američkih tenkova Abrams i tenkova Challenger koje je isporučila Velika Britanija. "Kad ima blata i imate Challenger od 75 tona, on će samo potonuti", zaključila je Miron.