Foto: Pixsell/Marko Lukunić

BORISLAV Škegro poznati je privatizacijski prvak koji u teoriji glasno zagovara tržište, dok u praksi gotovo da nema nijednog njegovog privatnog projekta koji nije naslonjen na državu i ne hrani se novcem poreznih obveznika.

Za honorar od 860.000 kuna godišnje i poslove bivšoj tvrtki Texo Management od najmanje 12 milijuna kuna prihoda godišnje, Agrokor je 10. travnja 2017. godine preuzeo Škegrin bivši menadžer Ante Ramljak.  "On je ozbiljan, kompetentan, odgovoran i hrabar. Točka," tako je govorio Škegro o vladinom povjereniku.

Ramljak je, kao i njegov partner Tomislav Matić iz Texo Managementa, vodio Škegrine poslovne operacije u fondu Quaestus. Martina Dalić započela je pak  političku karijeru kao Škegrina pomoćnica u ministarstvu financija.  

Jedan od ključnih kreatora privatizacije
 
Kao potpredsjednik Tuđmanove vlade zadužen za gospodarstvo (1993. do 2000.) i ministar financija (1997. do 2000.), ovaj HDZ-ovac bio je jedan od ključnih kreatora hrvatske privatizacije. Kroz model PIF-ova provedena je kuponska privatizacija u kojoj su ratnim veteranima, invalidima i obiteljima poginulih dodjeljivane dionice poduzeća s kojima nisu zapravo znali što bi, pa su ih torbarili razni igrači iz sjene. PIF-ovi su podcjenjivali pa precjenjivali cijene dionica, mijenjali loša poduzeća iz svojih portfelja za dobra državna uz podršku Fondu za privatizaciju kako god im je odgovaralo. U javnosti je dugo bio obilježen kao PDV ministar, mada je Božo Prka pripremio taj porez, jer je PDV uveden u njegovom mandatu.

Njegovo ministrovanje obilježila su zatvaranja velikog broja poduzeća, drastično povećanje broja umirovljenika i prvi dio privatizacije Hrvatskog telekoma kojom je na brzinu zakrpao proračunski deficit. I oko toga je naravno bilo skandala, jer je prvi međunarodni natječaj, na koji se javio švedsko-norveški konzorcij Telia-Telenor, bio poništen. Na drugi se javio Deutsche telekom, i pobijedio.

U filmu "Novo vrijeme" Igora Mirkovića i Rajka Grlića uhvaćen je kako na Zagrebačkom velesajmu 1996. kao Tuđmanov savjetnik skriva bocu whiskeya ispod sakoa. Mada je poslije tvrdio da se radilo o boci koju je dobio a ne ukrao, te da nije imao vrećicu, taj kadar ostao je upamćen kao slika grabeži Tuđmanove ekipe, pa i njega osobno.

Držao ljestve Todoriću i davao mu jamstva pa se orkenuo kad je ovaj propao

Kada su Škegrini pouzdanici zauzeli Agrokor, ohrabrio se i počeo napadati Ivicu Todorića kojeg je do tada pomagao državnim novcem i s kojim je surađivao u projektima FGS-ova, preuzimajući njegova poduzeća uz pomoć javnog novca. Kao HDZ-ov ministar financija istom se tom Todoriću ranije uredno klanjao. Tako mu je 1999. godine potpisao državno jamstvo za obveznice u iznosu od 31 milijun eura, a poslije Todorićevog potonuća odluku je pripisao službenom putu i propustu preminulog suradnika.

"Agrokor je funkcionirao na principima socijalističkog PIK-a. Vrijeme je za pravu privatizaciju i maksimiziranje profita", pisao je 2017. kao kolumnist Večernjeg lista, snažno podržavajući Ramljaka. I to u trenutku kada Ramljak ključni potez o milijardu eura teškom kreditu, kojim je pomiješao karte među vjerovnicima i raspodijelio najvredniju imovinu, donio uz podršku privremenog vjerovničkog vijeća koje je sam odabrao.

Pamtimo ga i  kada je nakon Oluje cupkao uz Todorića u Vlaku slobode do Knina na taktove "Otvor' ženo kapiju". Putujući kroz ratom poharanu zemlju veselo se društvo zabavljalo uz zvuke tamburaša, a vlasnik Agrokora skidao je šešir pun kuna s glave bankara Bože Prke.

Pije kavu s Dalić njegovi ljudi preuzeli Agrokor

Nikola Grmoja pitao ga je tijekom zasjedanja kratkotrajnog istražnog povjerenstva o Agrokoru sastaje li se tjedno u jednom zagrebačkom kafiću s Dalić i Ramljakom, a Škegro se štrecnuo i kazao da kavu pije "samo s potpredsjednicom vlade". To je bila svojevrsna potvrda teze o kojoj bruje poslovni krugovi, da je kao mastermind iz pozadine itekako uključen u aferu Agrokor. Istom je prilikom govorio da ne zna kako je Jadranka Kosor uzela za ministricu financija baš njegovu suradnicu Martinu Dalić. Drži to slučajnošću, iako je u to vrijeme bio savjetnik premijerke i progurao ideju Fondova za gospodarsku suradnju, u kojemu formalno na uloženu kunu iz privatnog sektora država daje kunu. U praksi je to zapravo još gore.

Teško je pobrojati koliko je novca poreznih obveznika preko mirovinaca i Fondova za gospodarsku suradnju potrošeno na Škegrine propale projekte.

Ne treba zaboraviti niti aktivnosti iz vremena Ive Sanadera, kada je osmislio model javno-privatnog partnerstva kako bi hotelsko poduzeće Sunčani Hvar preuzeo zajedno s nekoliko velikih hrvatskih kompanija (među kojima su bile i Todorićeve, PBZ, Lura, Nexe, Tankerska, CO..), Crkvom i Fondom za privatizaciju. Posao mu je trebao biti dodijeljen bez natječaja, ali je nakon pobune u javnosti ipak raspisan.

Mnogi su zaboravili da je uoči lansiranja FGS-ova njegov fond Quaestus nekretnine likvidiran, Hanfa je njemu i Matiću bila oduzela licencu, a na gašenju tog fonda mirovinci su izgubili 63 milijuna kuna. Licencu su izgubili, među ostalim, zato što su umjesto u nekretnine ulagali u obveznice tvrtki s kojima su bili povezani (Metronet, Nexo).

Progurao FGS-ove u vladi pa si namjestio posao

Skandal s FGS-ovima svatko tko je htio mogao je prepoznati  samog početka: progurao ih je kao savjetnik premijerke, i odmah uključio u posao svoje društvo za upravljanje Quaestus. Bio je to eklatantan sukob interesa o kojem su pisali malobrojni, a model nije ugrozilo ni otkriće da su društva za upravljanje u prvih godinu dana naplatila 15 milijuna kuna od države a da nisu nigdje još ništa investirala. 

Model je bio osmišljen po principu: "ideje njihove, novac naš". Novac poreznih obveznika uziman je na dva načina: kroz formalno državna ulaganja HBOR-a, ali i kroz ulaganja mirovinskih fondova. Visokozaduženi Agrokor, ili neke druge birane tvrtke, zahvaljujući Škegrinom modelu uložili bi novac u FGS-ove, a onda bi im država dodavala javni novac koji su ponovno investirali u Todorićeve projekte. Kasnije su Todorić i slični na razne načine povlačili uložen novac, a model je bio tako uspješan da je odabranima bilo dovoljno pokazati novac.

Većina projekata u koje je Škegro uložio su propadali ili nisu bili pretjerano uspješni. Spomenimo dva debakla Quaestusovog FGS-a: prvi je Metronet koji je završio u predstečajnoj nagodbi sa 600 milijuna kuna duga, i u kojem su samo mirovinci na obveznice potrošili oko 14 milijuna kuna. Izgubila je naravno i država, odnosno HBOR. Pretpostavljamo da je polovica iznosa u dokapitalizaciji od 94 milijuna kuna bilo proračunska.

Propala je i tvrtka GFT Gustus, preko koje je Škegro otvorio lance zalogajnica DailyFresh i Subway. Od 15 milijuna kuna, pola novca moglo bi se odnositi po modelu FGS-ova na proračunska sredstva.

Sa Slavkom Linićem, koji danas bani Ramljaka, Škegro je povezan u slučaju Spačva. Tvrtka se u predstečajnoj riješila dugova, država je otpisala dio potraživanja, a Quaestus je zatim preuzeo vlasništvo.

Ne razumije ulogu javnosti, vježba mišiće na novinarkama

Mada ne izgleda kao čovjek koji pretjerano voli sport, voli vježbati mišiće na novinarkama. Na pitanje novinarke Nataše Božić N1 zašto AlixPartners plaća Ramljakovu bivšu tvrtku, uzvratio je : "Tko ste vi da to pitate?" Proslavio se i izjavom "Lex Agrokor su pisali upravo oni koji su trebali!", pokazujući da ne razumije ulogu medija ni osnove funkcioniranja suvremenih demokracija u kojima nije uobičajeno da se histerizira na novinare niti taji autore zakona, a kamoli da se pojedinci osobno bogate na osnovu zakona koji su napisali.

Prije dvadeset godina, nezadovoljan tekstom novinarke Novog lista Edite Vlahović Žuvela, u raspravi u vladinoj sobi za novinare "pojačao" se pištoljem koji je uzeo od pripadnika osiguranja. Kasnije je tvrdio da je sve to bila šala, u što je povjerovao i hrvatski sud. Škegro je oslobođen optužbi uz obrazloženje da se nije dokazalo da je izrekao prijetnju, pa čaki ni to da je pred brojnim novinarima držao pištolj u ruci.