NIZOZEMSKA policija je zapucala na farmere koji prosvjeduju zbog državnih regulacija kojima se želi ograničiti upotreba umjetnih gnojiva i drugih politika, zbog kojih će većina biti prisiljena drastično smanjiti broj grla stoke.

Prosvjedi su se intenzivirali posljednjih mjesec dana, ali su samo nastavak prosvjeda koji su počeli još 2019. Poljoprivrednici traktorima blokiraju ceste, autoceste i supermarkete te zatvaraju ulaze u gradove, pa čak i na aerodrome. Situacija je eskalirala kada je policija na prosvjednike zapucala pravim streljivom.

Osim zakona koji će dovesti do toga da moraju drastično smanjiti broj grla stoke, poljoprivrednici kao razlog prosvjeda navode nedostatak poštovanja društva prema njima te rast državnih regulacija poljoprivrednog sektora, za kojeg lobiraju stranka zelenih GroenLinks te socijal-liberalna stranka Democrats 66.

>> Nizozemsku tresu masovni prosvjedi farmera, policija prijeti. Što je u pozadini?

Sve je počelo još prije pandemije

Vladajuća koalicija predvođena konzervativno-liberalnom strankom Narodna stranka za slobodu i demokraciju (VVD) želi smanjiti emisije zagađivača, uglavnom dušikovog oksida i amonijaka, za 50 posto u cijeloj zemlji do 2030. Ministri tvrde da se radi o "neizbježnoj tranziciji" koja ima za cilj poboljšati kvalitetu zraka, zemlje i vode.

Prvi prosvjed je održan još 11. listopada 2019. u pokrajinama Frizija i Sjeverni Brabant, nakon kojih je u tim pokrajinama sporni zakon poništen.

Tijekom istog mjeseca se prosvjedi šire diljem Nizozemske, na velike gradove poput Maastrichta, Haaga, Groningena, Eindhovena i Amsterdama. Blokiraju se zgrade državnih i regionalnih institucija, a u Groningenu su farmeri traktorom probili vrata pokrajinske vlade.

U Haagu je bio blokiran glavni željeznički kolodvor, a u Eindhovenu aerodrom. Za vrijeme prosvjeda je osnovana organizacija Obrambene snage poljoprivrednika (FDF).

Prosvjedi su se nastavili u veljači 2020., ali su bili puno mirniji. Ostatak te godine i 2021. su zamrznuti zbog izbijanja pandemije covida-19.

Drugi krug prosvjeda

Drugi krug prosvjeda je počeo 10. lipnja ove godine. Nizozemska vladajuća koalicija naložila je smanjenje emisija dušikovih oksida i amonijaka do 70 posto u blizini zaštićenih prirodnih područja, a čak do 95 posto na nekim mjestima.

Vlada je bila prisiljena djelovati nakon što su sudovi posljednjih godina počeli blokirati izdavanje dozvola za infrastrukturne i stambene projekte jer zemlja nije ispunjavala svoje ciljeve emisija. Direktni trošak mjera se procjenjuje na 24.3 milijarde eura. Čak se i neki članovi vlade protive zakonima.

"Iskrena poruka ... je da ne mogu svi poljoprivrednici nastaviti svoj posao, a oni koji budu će vjerojatno  morati to raditi na drugačiji način", rekla je vlada u priopćenju u kojem je otkrila ciljeve smanjenja emisija.

Problem je što urin i izmet stoke proizvode puno amonijaka, a Nizozemska ima snažnu stočnu industriju.

Pucanj po traktoru koji je pokušao probiti blokadu

Deseci tisuća poljoprivrednika prosvjeduju diljem Nizozemske. Blokiraju se autoceste, mostovi i distribucijski centri supermarketa te se prosvjeduje ispred zgrada državne i regionalne vlasti.

U ranim jutarnjim satima na srijedu 6. srpnja je situacija eskalirala nakon što je policija pravim streljivom zapucala po traktoru kojim je upravljao šesnaestogodišnjak, prenosi Washington Post. Prema izvještaju policije, on je traktorom pokušao probiti blokadu na cesti A32 blizu grada Heerenveen. U incidentu nitko nije ozlijeđen.

Farmeri iz organizacije Obrambene snage poljoprivrednika (FDF) su se traktorima odvezli do policijske zgrada i zahtijevali oslobođenje šesnaestogodišnjaka. On i još dvojica muškaraca su uhićeni zbog sumnje na pokušaj ubojstva policajaca, ali javni tužitelj još nije odlučio hoće li biti podignuta optužnica.

Za odmazdu su farmeri zapalili bale sijena uz cestu A12 na ulazu u grad Zoetermeer. 7. srpnja je policija uhitila 19 farmera koji su danima okupirali distribucijski centar blizu Rotterdama. Devetorica su bila maloljetna. Udaljeno je 12 traktora, ali policija tvrdi da ih nije zaplijenila i njihovi vlasnici ih mogu preuzeti.

Nizozemska je poljoprivredna sila

Ukupni izvoz poljoprivrednih proizvoda iz Nizozemske je 2021. iznosio preko 100 milijardi eura, od čega je 76 milijardi iz vlastite proizvodnje. Većinom se izvozi u Njemačku, čak četvrtina, Belgiju, Francusku, Ujedinjeno Kraljevstvo i Italiju. Četiri milijarde vrijednosti poljoprivrednih proizvoda se godišnje izveze u Kinu, a u SAD tri milijarde.

Koliko je stočarstvo bitno za poljoprivredni sektor Nizozemske govori podatak da je meso drugi najvažniji proizvod u izvozu, s vrijednosti od devet milijardi eura godišnje. Treća kategorija su mlijeko, mliječni proizvodi i jaja s nešto manje od devet milijardi.

Ta je država jedan od najvećih izvoznika hrane na svijetu, a samim time i veliki zagađivač po pitanju proizvodnje hrane gledano po glavi stanovnika. Oko četvrtine svjetskih emisija plinova koji uzrokuju efekt staklenika dolazi iz industrije hrane, bilo kroz proizvodnju ili transport. Posebno puno stakleničkih plinova proizvodi stočarstvo jer stoka probavom proizvodi puno metana.

Izvor problema su zelene politike Europske unije

Razne stranke zelenih, kao što je nizozemski GroenLinks, godinama diljem Europske unije lobiraju za razna ograničenja u poljoprivrednoj proizvodnji. Prelazak na "ekološku" poljoprivredu, iako se i u njoj koriste razne kemikalije, ali ne iste kao u klasičnoj modernoj poljoprivredi, stoga je postao jedan od ciljeva Europske unije.

>> Zabrana motike je otkrila svu glupost EU i hrvatskih birokrata

Smanjivanje upotrebe pesticida, prestanak upotrebe umjetnih gnojiva, deindustrijalizacija poljoprivredne proizvodnje, skraćivanje dobavnih lanaca i smanjivanje uzgoja stoke su jedni od ciljeva takvih politika.

Te politike su sažete u Europskom zelenom sporazumu, odobrenom 2020. od strane Europske komisije. Ultimativni cilj je da se Europska unija učini "klimatski neutralnom" do 2050. Do 2030. bi se emisije stakleničkih plinova u EU trebale smanjiti za minimalno 50 posto.

Neki od ciljeva su i stvaranje cirkularne ekonomije (recikliranje, dijeljenje, iznajmljivanje i obnavljanje umjesto nove kupnje), revizija sustava trgovanja onečišćenjem (što već postoji u EU), strategija "Od farme do stola" prema kojoj se hrana treba proizvoditi lokalno, ukidanje poreznih olakšica za industrije koje koriste fosilna goriva te pošumljavanje.

Posebno zanimljivo je planiranje uvođenja takozvanih "tarifa na ugljik", odnosno tarifa na uvoz proizvoda u EU iz zemalja koje nisu članice, a nisu pridonijele globalnom smanjenju zagađenja. Takve politike mogu, osim za prisiljavanje ostalih država na svijetu da prihvate smjernice iz Europskog zelenog sporazuma kako bi mogle izvoziti u EU po boljim uvjetima, biti korištene i za uspostavljanje trgovinskih barijera da bi se zaštitila domaća proizvodnja, i njima se može provoditi oblik protekcionizma.

Europi će pasti standard, ali Afrika će gladovati (još više)

Dio koji se posebno odnosi na poljoprivrednike je strategija "Od polja do stola", koja ima za cilj da do 2030. četvrtina poljoprivredne proizvodnje u EU bude organska, što ne znači da ne koristi kemikalije, samo manje i drugačije vrste.

Upotreba pesticida bi se trebala smanjiti za 50 posto do 2030. S obzirom na to da su pesticidi neizostavan dio moderne poljoprivrede, a agronomska znanstvena istraživanja pokazuju da bi bez njihove upotrebe urod poljoprivrednih proizvoda bio i do 40 posto manji, upitno je kako EU to planira postići bez velikog pada proizvodnje i posljedično rasta cijena hrane.

>> Poskupljenje hrane će dovesti do nasilja diljem svijeta

Još gora ideja je smanjenje upotrebe umjetnih gnojiva za 20 posto. To će također dovesti do slabijeg uroda i bit će dodatni poticaj za rast cijena hrane. Otpad od hrane se također planira smanjiti za 50 posto, kao i upotreba antibiotika kod uzgoja životinja.

Poljoprivrednici u Nizozemskoj su prvi koji su se ozbiljnije našli na putu takvih politika, za koje su lobirale razne zelene stranke u EU, i provodit će se bez puno obaziranja na specifične uvjete pojedinih zemalja, vrijeme prilagodbe ili uopće krajnju isplativost i svrsishodnost.

Rast cijena hrane posljednjih mjeseci bi mogao biti samo početak problema, a na kraju puta bi Europska unija od jednog od najvećih izvoznika hrane u svijetu mogla postati neto uvoznik. Reperkusije neće osjetiti samo građani Europske unije jer će smanjenje proizvodnje hrane u EU i veći uvoz dovesti do rasta cijena hrane u cijelom svijetu.

Štetnost radikalnih politika koje su izlobirale zelene stranke u EU će građani njenih članica osjetiti kroz pad standarda i poskupljenje hrane. Siromašni bi, uglavnom u državama Afrike, mogli doslovno gladovati zbog njih. A ukupan broj onih koji gladuju je već narastao za vrijeme pandemije.