U SRBIJI su 3. travnja održani opći izbori. Biralo se predsjednika Republike Srbije i zastupnike u Narodnoj skupštini, a održani su i lokalni izbori u Beogradu.

U međuvremenu su prošla skoro tri mjeseca. Na predsjedničkim izborima je opet uvjerljivo pobijedio Aleksandar Vučić, koji je inauguriran i počeo mu je drugi predsjednički mandat. U Beogradu je konstituirana gradska skupština i za gradonačelnika je izabran Aleksandar Šapić iz Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS).

Vučić neprestano krši Ustav 

No Srbija je, barem formalno po važećem Ustavu, parlamentarna republika u kojoj bi najveću političku moć zapravo trebao imati premijer koji okupi većinu u Narodnoj skupštini. Takav je ustavni poredak svojedobno uzurpirao već Boris Tadić dok je bio predsjednik, kada je za premijera postavio svoju marionetu Mirka Cvetkovića. Vučić je otišao dalje istim putem, prisvajajući u svoje ruke golemu moć koja mu ustavno gledajući uopće ne pripada. On zapravo skoro pa svakodnevno krši važeći Ustav Srbije svojim autokratskim ponašanjem.

Srbija se tako trenutno nalazi u situaciji da nova Skupština nije konstituirana jer uopće nisu proglašeni službeni rezultati parlamentarnih izbora, što je posao Republičke izborne komisije (RIK). 

Koliko vremena treba u Hrvatskoj i Sloveniji da se nakon izbora konstituiraju parlament i vlada?

Za usporedbu, kada su u Hrvatskoj 5. srpnja 2020. održani parlamentarni izbori, sabor je bio konstituiran već 22. srpnja, dakle nakon 17 dana. U tih 17 dana je odrađeno i ponavljanje izbora na jednom glasačkom mjestu, kao i proglašenje službenih rezultata i njihova verifikacija od strane Ustavnog suda. 

Nedavno je izbore imala i Slovenija. Održani su 24. travnja, a parlament je novu vladu premijera Roberta Goloba potvrdio 1. lipnja. Dakle, trajalo je nešto više od mjesec dana da se proglase službeni rezultati i da se konstituira parlament.

Kako je Srbija došla u ovu situaciju da izgleda kao banana-republika koja nije u stanju ni provesti ni verificirati rezultate parlamentarnih izbora?

Odgovor se sastoji od dvije riječi: Aleksandar Vučić.

Hibridni režim u kojem Republička izborna komisija ne smije sama proglasiti rezultate

Srbija je pod njegovom vlašću postala ono što politolozi nazivaju hibridnim režimom, dakle kombinacija autokracije i demokracije, a u Vučićevom grabljenju svake moguće moći u vlastite ruke prve su, naravno, nastradale institucije države, koje su potpuno privatizirane.

Jedna od njih je i Republička izborna komisija, koja je svoju podložnost Vučiću demonstrirala već tijekom izborne noći. Naime, RIK je u jednom trenutku - pobjegao kući, odbivši objaviti preliminarne rezultate izbora. To je, naravno, učinio sam Vučić.

RIK u međuvremenu ne uspijeva uspješno organizirati ponovljene izbore na nekoliko lokacija, od kojih je posljednja ostala u općini Bujanovac na jugu Srbije. Izbori u izbornom mjestu Veliki Trnovac ponavljaju se već četvrti put! A sve to onemogućuje proglašenje službenih rezultata izbora, pa onda i konstituiranje Narodne skupštine.

Vučiću odgovara da Srbija nema novu Narodnu skupštinu

Vučiću takva situacija odgovara iz najmanje dva razloga. Prvi je što je on trenutno jedini legitimni izabran predstavnik vlasti Republike Srbije. Drugi pak ima veze s ratom u Ukrajini, odnosno Vučićevim pokušajem da ostane nesvrstan. Da bi njegov SNS u parlamentu dobio natpolovičnu većinu potreban mu je manji koalicijski partner. Dosadašnji vjerni suputnici iz SPS-a Ivice Dačića su se otvoreno deklarirali kao proruska stranka pa bi nova koalicija SNS-a s njima predstavljala vanjskopolitički problem za Srbiju. Ostatak desničarske opozicije je još gori.

Stoga RIK odugovlači s proglašenjem službenih rezultata za Narodnu skupštinu, koja možda neće biti konstituirana ni do prosinca ove godine, prema nekim procjenama beogradskih medija. Srbija u tome svemu izgleda kao banana-republika, ali to Vučiću nimalo ne smeta jer je to njegova privatna banana-republika.

U svakom slučaju, teško je reći da je Srbija i dalje doista demokratska država, s obzirom na to da nije u stanju provesti jednu od osnovnih stvari za demokraciju, a to su izbori.