Udruga Remisija: Zbog diskriminacije bolesnici završavaju u invalidskoj mirovini
Foto: Index
DISKRIMINACIJA po vjerskoj i nacionalnoj osnovi, po spolu i dobi, na osnovu seksualne orijentacije… Hrvatska je definitivno zemlja koja je plodno tlo za diskriminacije po najrazličitijim kriterijima, pa tako od diskriminacije nisu pošteđeni ni oni bolesni.
"Čak 4000 oboljelih od reumatoidnog artritisa čeka početak dobivanja biološke terapije iz jednog jedinog razloga – diskriminirani su. Diskriminirani su zato što im je biološka terapija, koja se nalazi na Listi posebno skupih lijekova HZZO-a, s te liste, dakle direktno od HZZO-a, dostupna tek nakon godine dana liječenja na teret bolničkog proračuna, za što nema nikakvog medicinskog razloga, a još manje opravdanja. Da ne bi bilo zabune, kada oboljeli dobiva biološku terapiju o teret bolničkog proračuna, također ju plaća HZZO, no HZZO će platiti samo onoliko koliko je limit pojedinog odjela, dakle za onoliko oboljelih za koliko ima novaca. Stoga, nitko niti jednom oboljelom ne može reći da li će na toliko potrebnu terapiju čekati 7 ili 300 dana. To isključivo ovisi o proračunu bolnice, odnosno odjela, koji je redovno premalen. Stoga, umjesto da ljudi koji su na bolovanju, što je također troškovno teret državi, uz pomoć biološke terapije postanu radno aktivni, oboljeli postaju invalidi koji koštaju državu koja uz to i gubi radno aktivnu populaciju", kaže za Index Nenad Horvat, predsjednik Udruge Remisija koji je i sam među oboljelima od te bolesti.
Za razliku od spomenute skupine oboljelih, oboljeli od drugih indikacija koji primaju lijekove koji se također nalaze na Listi posebno skupih lijekova, lijek dobivaju odmah, bez ikakvog ograničenja, direktno s te liste.
Da je ova skupina oboljelih doista diskriminirana, potvrdila je i Pučka pravobraniteljica. Nakon prikupljenih očitovanja HZZO-a i Ministarstva zdravstva, u svom je očitovanju ukazala na to da su oboljeli od upalnih reumatskih bolesti (URB – RA-reumatoidni artritis, PsA-psorijatični artritis, SpA-As – spondiloartritis-ankilozantni spondilitis) diskriminirani u odnosu na pacijente oboljele od drugih kroničnih bolesti koji se liječe preparatima s Liste skupih lijekova. No i unatoč očitovanje Pučke pravobraniteljice, namjere HZZO-a da stanje promijeniti u pravcu boljitka oboljelih se, tvrdi Horvat, ne nazire.
Od 85 000, tek 2000 oboljelih prima biološku terapiju
"Oko 2 posto stanovništva U Hrvatskoj boluje od reumatoidnog artritisa, dakle riječ je o oko
85.000 oboljelih, od čega je tek oko 2000 na biološkoj terapiji. Naravno da kod svih bolest nije toliko uznapredovala, neki su dobro reagirali na konvencionalnu terapiju, neki zbog općeg zdravstvenog stanja niti ne mogu biti kandidati za biološku terapiju, te stoga svim oboljelima biološka terapija nije potrebna, no, prema nekim projekcijama cca 4000 oboljelih su već kandidati s učinjenim svim pretragama koje ukazuju na to da oboljeli može primati biološku terapiju obzirom na svoje opće zdravstveno stanje, ili kandidati koji su u takvom stanju da im je biološka terapija potrebna i trebaju krenuti s obavljanjem pretraga koje bi dale odgovor da li je podoban primati biološku terapiju", pojašnjava predsjednik Udruge oboljelih od upalnih reumatskih bolesti, koji se liječe biološkom terapijom, Nenad Horvat.
Posljedice čekanja su teške i mnogo skuplje od pravodobnog liječenja
"Iako postoji Lista skupih lijekova na kojoj se njihova terapija nalazi, mnogi oboljeli kojima je terapija potrebna "jučer", ne mogu započeti s liječenjem jer u bolničkom proračunu nema sredstava, zbog čega kod mnogih dolazi do pogoršanja zdravstvenog stanja. Upalne reumatske bolesti su sistemske bolesti te mogu vrlo negativno utjecati na organizam. To u prijevodu znači da, ukoliko kod oboljelog dođe do kardiovaskularnih incidenata, što zahtjeva čak ugradnju premosnice, trošak za državu će biti golem, a taj se trošak mogao se spriječiti. Nadalje, čekanje do početka apliciranja biološke terapije za oboljelog može biti pogubno iz razloga što za vrijeme čekanja, bilo da se radi o 3 ili 333 dana, može doći do takvih oštećenja koje više nikakva biološka terapija ne može "vratiti – ispraviti" jer su ireverzibilne, nepovratne naravi i oboljelog mogu brže prisiliti na invalidsku mirovinu, što je u 21. stoljeću nevjerojatno", upozorava Horvat.
Udruga na čijem je čelu, zalaže se stoga da dostupnost biološke terapije bude veća, dakle, ne tek nakon godine dana liječenja o teret siromašnih bolničkih proračuna, nego odmah, kao što je to slučaj s oboljelima od drugih bolesti koji se liječe preparatima s Liste skupih lijekova od prvog dana kada im je bolest indicirana, ili po prvoj reviziji nakon 3 mjeseca.
"Ograničenje od godine dana liječenja o teret bolničkog proračuna je RELIKT iz 2010. godine, kada se udruga Remisija izborila za to da se biološka terapija može aplicirati i u Općim, Županijskim bolnicama koje imaju reumatologa, fizijatra ili internista. To je pacijentima bilo omogućeno nakon godine dana liječenja u velikim centrima i time su se teški pacijenti oslobodili muke dolazaka u velike bolničke centre na terapiju, što je za njih predstavljalo jako velik napor te uzrokovalo bolove i pogoršanje stanja, ali i trošak, kako za pacijente tako i za KBC-ove. No, uvrštavanjem biološke terapije na Listu posebno skupih lijekova, takva praksa je ostala, što je potpuno nepotrebno i neutemeljeno, čemu u prilog govori činjenica da je Povjerenstvo za lijekove HZZO-a na sjednici 21.01.2013. prihvatilo inicijativu Hrvatskog reumatološkog društva i udruga pacijenata, da se biološka terapija za URB aplicira od prvog dana od kad je indicirana o trošku Liste skupih lijekova, no Upravno vijeće HZZO-a do danas to nije prihvatilo", kaže Horvat.
Ukinite besmisleno i štetno ograničenje koje diskriminira oboljele!
Na Listi skupih lijekova postoje sredstva, što uvelike otvara mogućnost ukidanju spornog ograničenja, a samim tim i ulazu većeg broja oboljelih u proces liječenja biološkom terapijom. HZZO-u je to, kako tvrdi Horvat, prezentirano već mnogo puta, no pomaka s mrtve točke nema, ograničenje je još uvijek „usko grlo“ za ulaz novih pacijenata na liječenje, kako pacijentima, tako i društvu itekako korisnom biološkom terapijom.
"HZZO će reći kako sredstva koja su namijenjena za biološku terapiju oboljelih od naših indikacija nisu u cijelosti potrošena i to je apsolutno točno, no ne zato jer nema oboljelih kojima bi biološka terapija trebala biti dostupna, već isključivo zbog ograničenja koje ih diskriminira. HZZO pak ne može očekivati pritužbu niti jednog pacijenta jer niti jedan pacijent ne zna da biološku terapiju ne dobiva zato jer odjel na kojem se liječi nema trenutno za njega novaca. Rješenje, koje se kao jedino ukazuje, jest ukidanje besmislenog, neutemeljenog i u konačnici štetnog ograničenja, kako za oboljelog, tako i za državu", poručuje Nenad Horvat.
Oboljelih, kojima je biološka terapija potrebna "jučer", trenutno je u Hrvatskoj oko 4000 i svi oni žive s jednom nadom – da u međuvremenu, dok čekaju na terapiju, neće postati invalidi.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati