KATARINA BUČATSKIJ, studentica iz Ukrajine, ispričala je za CNN zašto je pauzirala studiranje na Sveučilištu Stanford i odletjela u Poljsku kako bi pomagala u humanitarnoj pomoći.

"Nakon što je Vladimir Putin napao Ukrajinu, izgledalo mi je kao da više ništa od mog života u kampusu više nije važno", kazala je Bučatskij.

Rekla je da je do 24. veljače 2022. imala puno raznih uloga - studentica na Sveučilištu Stanford, Ukrajinka, prijateljica, cimerica, ljubiteljica glazbe i umjetnosti, no da je njen nacionalni identitet bio samo jedna od njih. No nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, taj je dio njezine osobnosti postao najvažniji faktor.

"Činilo se da ništa od mog života u kampusu više nije važno. Uostalom, kako bi moglo biti ako mojoj domovini prijeti razaranje? Kako sam mogla sjediti u studentskoj sobi, punoj fotografija mog djetinjstva u Kijevu, dok granate padaju na sam grad i njegovu okolicu?" navodi Bučatskij.

"Ovo je rat koji dovodi u pitanje samo postojanje Ukrajine"

"Nisam mogla funkcionirati kao studentica ili prijateljica, sve dok je moj identitet Ukrajinke bio ugrožen. I tako sam otprilike tjedan dana nakon početka invazije ostavila svoj studentski život na Stanfordu i otišla braniti ono što je najvažnije - Ukrajinu", piše Katarina.

"Rezervirala sam let za Krakov, u Poljskoj, kako bih se mogla pridružiti mojim kolegama. Sada pomažem u humanitarnoj pomoći, radimo na zaštiti kulturnih objekata i pomažemo izbjeglicama koji pređu granicu", dodala je.

"Borba za egzistenciju u središtu je ruskog rata u Ukrajini. Osim teritorijalnog osvajanja, geopolitike i navodne denacifikacije, ovo je rat koji dovodi u pitanje samo postojanje Ukrajine i Ukrajinaca kao neovisnog, suverenog naroda. To je također nastavak višestoljetnog ruskog rata protiv svakoga od nas", smatra studentica.

Bučatskij navodi kako je jedan od najranijih pokušaja rusifikacije Ukrajine započeo u 17. stoljeću, nakon potpisivanja sporazuma između ukrajinskih kozaka i ruskog cara. Sporazum je ograničio ukrajinsku autonomiju jer su pukovnici mogli voditi vanjsku politiku samo uz prethodno odobrenje moskovskih vlasti.

1720. je krenulo potiskivanje ukrajinskog jezika te je u nekim gradovima zabranjeno tiskanje knjiga na tome jeziku. Obrazovne reforme Aleksandra I. 1804. zabranile su korištenje ukrajinskog jezika u školama, odnosno nastavnici nisu na njemu mogli predavati, a ukinut je i kao predmet.

"Ovaj rat nije ništa drugačiji"

"Ruski čelnici od tada i dalje rade na brisanju ukrajinskog identiteta; napadaju upotrebu ukrajinskog jezika, zabranjuju ukrajinsku književnost, progone ukrajinske kulturne vođe i ometaju svaki pokušaj Ukrajinaca da očuvaju svoju baštinu", smatra Bučatskij.

"Ovaj rat nije ništa drugačiji. Ovi brutalni napadi Rusije na civile u Ukrajini i na povijesna mjesta jasno pokazuju da se opet radi o napadu na ukrajinski narod i njegov identitet. Iako sam imala nevjerojatnu sreću da sam odrastala u neovisnoj Ukrajini, na mene je ipak utjecao ruski povijesni i kulturni rat protiv mog identiteta. Većinu godina koje sam provela živeći u Ukrajini bila sam duboko odvojena od vlastite povijesti i kulture", dodala je.

"Kretala sam se kroz život ne shvaćajući da to što sam Ukrajinka ima neko značenje. Nije pomoglo ni to što u inozemstvu mnogi nisu ni znali gdje je Ukrajina. Često sam im znala reći da se nalazi pored Rusije ili da je bila dio Sovjetskog Saveza. Činilo se da je to jedini dio mog identiteta, povijesti moje nacije, koji je bio prepoznatljiv", kazala je Bučatskij.

Studentica navodi da je kao tinejdžerica pokušavala razumjeti svoje mjesto u svijetu - tko su autori, umjetnici, kulturni i politički pojedinci njene zemlje, koja su bila njihova postignuća te tko su zapravo danas Ukrajinci.

"Do eureka momenta došlo je tijekom jednog kolegija na Stanfordu koje se zvalo 'Ukrajina na raskrižju'. Tamo smo većinom učili o ukrajinskoj povijesti koja mi je bila dosta poznata. Međutim, jednog tjedna smo raspravljali o ukrajinskom avangardnom pokretu. Razgovarali smo o Kazimiru Maljeviču, slikaru rođenom u Ukrajini", rekla je Bučatskij.

"Radi se o jednom od najpoznatijih umjetnika u povijesti. Vidjela sam da se o njegovim slikama detaljno raspravlja i da ih mnogi proučavaju. No, ipak nisam znala da je rođen u Ukrajini. Nisam znala da je naš. U tom sam trenutku shvatila da je Ukrajina bila sa mnom cijelo vrijeme - u galerijama, knjižarama, muzejima i kazalištima. Jednostavno to nisam mogla prepoznati zbog toga što je Rusija mnogo toga označavala kao svoje", dodala je.

"Kako nam je Rusija to mogla oduzeti?"

"Kako nam je Rusija to mogla oduzeti? Kako mi je Rusija mogla uskratiti razloge zbog kojih sam trebala biti ponosna na svoju zemlju? Kako me Rusija mogla natjerati da vjerujem da Ukrajinci nisu imali utjecaja ili glasa diljem svijeta?" navodi ukrajinska studentica sa Stanforda.

Bučatskij piše kako je Putinova invazija na Ukrajinu ponovno dovela u pitanje ideju jesu li Ukrajinci zaseban narod. No, dodaje da danas, uz pristup informacijama i povijesnoj istini, imamo bolju šansu nego ikad prije da konačno razotkrijemo ruske povijesne mitove i učvrstimo ukrajinski suverenitet.

"Svatko od nas može odigrati svoju ulogu. Obrazovne ustanove, galerije, muzeji i kulturne institucije mogu biti platforma za građane Ukrajine i ukrajinske umjetnike putem koje se može čuti njihov glas. Trebamo početi izvlačiti ukrajinsku kulturu i povijest iz stoljetne imperijalne sjene. Tako možemo pobijediti na duge staze u ratu protiv Rusije - gradovi mogu pasti, teritorij može biti uništen, ali Ukrajina i njena istina moraju pobijediti", rekla je Bučatskij.