U PRVIM mjesecima rata ukrajinske vlasti i vojska dugo su izbjegavali komentirati temu vlastitih gubitaka, a službene podatke o broju vojnih žrtava ne objavljuju. Međutim, predsjednik Volodimir Zelenskij je tu šutnju prekinuo krajem svibnja kad je rekao da na istočnom frontu svaki dan gube od 60 do 100 vojnika, a onda je njegov savjetnik Mihajlo Podoljak prošli tjedan iznio još višu procjenu o 100 do 200 poginulih dnevno.

Kao glavni razlog naveo je "nesrazmjer snaga između ukrajinske i ruske vojske" i pozvao Zapad da pomogne slanjem ozbiljnih količina teškog naoružanja - nekoliko stotina, a ne nekoliko višecijevnih raketnih sustava, primjerice.

Rusi uništili zadnji izlaz iz Severodonjecka: "Ovo bi mogao postati novi Mariupolj"

Podoljak je i u ponedjeljak dao do znanja da njegovoj zemlji trebaju stotine takvih raketnih sustava, tenkova i haubica, povrh onih koje su već dobili (nešto više od stotinu haubica dosad) kako bi mogli izmijeniti ravnotežu snaga i poraziti rusku vojsku. 

U međuvremenu, sve je više izvještaja o dramatičnom stanju u redovima ukrajinske vojske koja, istina, na nekim lokacijama odolijeva ruskim napadima te vrši vlastite uspješne protunapade, nanoseći agresoru vrlo teške gubitke, ali na drugima gubi sve više teritorija. 

Osim što i sami trpe strahovite gubitke, u nekim ukrajinskim jedinicama jačaju nezadovoljstvo i ogorčenost nemogućom pozicijom u kojoj se nalaze u istočnoj pokrajini Donbas, bez dovoljno naoružanja, opreme i ljudi i bez pojačanja koje bi im pomoglo zadržati bjesomučno nadiranje ruske vojske, njihovih separatističkih saveznika i plaćenika koji se bore na njihovoj strani. 

Prema zajedničkom zapadno-ukrajinskom obavještajnom izvješću koje je prošli tjedan objavio The Independent, ruske snage na istoku imaju 20 puta više artiljerije i 40 puta više streljiva.

U izvještaju se upozorava i da pogoršanje situacije u Donbasu, uz "masovne gubitke", ima "ozbiljno demoralizirajući učinak na ukrajinske snage, kao i vrlo stvarni materijalni učinak; slučajevi dezerterstva rastu svaki tjedan.

Stanje u Donbasu alarmantno, neki vojnici se osjećaju napušteno

Severodonjeck, trenutno ključni cilj ruske ofenzive, i dalje nije potpuno osvojen. Malobrojni branitelji već tjednima odolijevaju u zapadnom dijelu grada, odnosno industrijskoj zoni, ali ruske snage jučer su razorile i posljednji most preko rijeke Sjeverni Donjec, koji im je bio odstupnica prema Lisičansku. 

"Oni imaju dvije mogućnosti - ili će slijediti primjer svojih kolega i odustati ili će umrijeti. Nemaju drugu opciju", poručio je ukrajinskim braniteljima je glasnogovornik narodne milicije samoproglašene Donjecke Narodne Republike (separatističke paradržave koju priznaje samo Rusija), Eduard Basurin,

>> Rusi su mogli izbjeći krvavu bitku za Severodonjeck, Ukrajina ima novi veliki problem

U reportaži za kanadsku televiziju CBC objavljenoj prošlog tjedna, novinar Neil Hauer izvijestio je s bojišnice kod Bahmuta, grada u Donjeckoj oblasti jugoistočno od Kramatorska. A stanje je, ukratko rečeno, alarmantno.

Višetjedne brutalne borbe, neprestano bombardiranje i golemi gubici doveli su branitelje do točke pucanja, piše Hauer i prenosi riječi ukrajinskih vojnika s tog bojišta da se osjećaju kao da ih je njihovo vodstvo napustilo i ostavilo da umre u beznadnim uvjetima.

Bahmut se sprema za opsadu koja se čini neizbježnom - dok evakuacijski autobusi s civilima napuštaju grad, teško naoružanje pristiže u grad. Reporter CBC-ja razgovarao je s dva vojnika po povratku s fronte 5 kilometara istočno od Bahmuta - Nikitom (35) i Mihailom (56).

 “U ovom ratu obični pješak nije ništa"

"2014. sam se mogao dovoljno dobro boriti sa svojom puškom. Sada ne mogu. Gađali su nas avionima, helikopterima, minobacačima, tenkovima, GRAD-ovima”, rekao je pak Mihail, koji se još 2014. pridružio ukrajinskoj vojsci uslijed pobune separatista koje je ruska vojska pomagala aktivno, ali potajno, bez otvorene invazije na ukrajinski teritorij.

“U ovom ratu obični pješak nije ništa. Sada je sve u topništvu i teškom naoružanju. Prosječan vojnik ne može ništa”, dodao je Nikita, na što se Mihail ubacio sa sumornim zaključkom: "Mi smo samo topovsko meso."

A unatoč tome što su tisuće komada zapadnog teškog naoružanja isporučene Ukrajini, Nikita tvrdi da on i njegovi ljudi ništa od toga nisu dobili: "Imamo samo naše puške. Možda ručni raketni bacač ili dva. Protiv tenka ili oklopnog vozila? Što bih trebao učiniti?"

"Kijev nam nije poslao nikakvo novo oružje"

"Kijev nam nije poslao nikakvo novo oružje - i neće. Sve novo i otmjeno rezervirano je za ta druga mjesta: Kijev, Harkiv, velike gradove. Stožer misli: 'Pa vi (na istoku) se borite protiv Rusa već osam godina. Bit ćete dobro'", kritičan je Nikita.

A onda iznosi još oštriju kritiku vlasti u Kijevu: "Morate razumjeti da u ovoj zemlji postoje dvije kaste. Imate višu kastu, a onda imate nas, nižu kastu. Mi smo samo pijuni. Ništa više. Viša kasta dobiva novac, a mi dobivamo naredbu: 'Naprijed!'"

"Nitko ovdje ne želi čuti istinu", rekao je Nikita. "Oni samo žele prekrasnu priču o tome kako je Ukrajina ujedinjena. Ali mi ovdje smo sjebani", poručuje ovaj vojnik razočarano.

Još jedan vojnik, Sergej (24), ispričao je kako je njegova jedinica jedva izvukla živu glavu na bojištu u okolici Mariupolja u prvoj fazi rata - njih 70 u jednom selu, s "200 (ruskih) vozila protiv nas". 

>> Je li Ukrajina pred porazom?

"Izdržali smo šest dana. Uspjeli smo uništiti prvi tenk u njihovoj koloni i to ih je održalo, jer su ostali zaglavljeni iza njega. Ali onda su doveli svoje topništvo. Gotovo da se nismo imali čime boriti protiv njih. Na kraju smo uspjeli pobjeći noću - iskrali smo se pješice", ispričao je reporteru.

Još jedan vojnik, Dmitri (41), pribjegao je crnom humoru: "Bahmut je kao Monte Carlo. Ruski rulet na svakom uglu!"

Zapovjednik dobrovoljačke satnije: Imali smo obuku od pola sata

U reportaži za Washington Post objavljenoj krajem prošlog mjeseca, Sudarsan Raghavan razgovarao je sa Serhijem Lapkom, zapovjednikom satnije u 5. zasebnoj streljačkoj bojni Ukrajinske teritorijalne obrane, smještenoj u Donbasu. 

Lapko mu je ispričao kako su u nedavnoj bitci, naoružani samo puškama, ručnim granatama i s nekoliko RPG-ova za koje ih nitko nije naučio kako ih koristiti, bili suočeni s ruskom artiljerijom i višecijevnim raketnim sustavima GRAD. 

"Oni (Rusi) već znaju gdje smo, a kada ukrajinski tenk puca s naše strane, to odaje našu poziciju. I (oni) počnu uzvraćati vatru sa svim - GRAD-ovima, minobacačima. A ti se samo moliš da preživiš", rekao je Lapko i otkrio da je njegova satnija, nakon tri mjeseca rata, zbog dezerterstva, ozljeda i smrti pala sa 120 na samo 54 čovjeka. 

Posebno je zabrinjavajuće to što se, kao i s drugim jedinicama Teritorijalne obrane, radi o dobrovoljcima, donedavnim civilima bez vojnog iskustva, koji su se prije ili na početku rata javili radi obrane zemlje. 

Lapko je ispričao kako su na početku rata, u zapadnoj Ukrajini gdje su se i prijavili u službu, dobili automatske puške AK-47 (kalašnjikov) i "obuku" koja je trajala samo pola sata. 

"Ispalili smo 30 metaka i onda su rekli: 'Ne možete dobiti više; preskupo je'", prepričao je. Iako su ih prvo poslali u Lavov, otamo su ih prebacili na jug zemlje, a potom na istok, u Luhansku oblast. Dio njegovih ljudi već je tada odbio ići na frontu, nakon čega su zatvoreni. No ostalima su, kaže, rekli da će biti postavljeni na trećoj liniji obrane.

“Umjesto toga, došli smo na nultu crtu, na frontu. Nismo znali kamo idemo”, objasnio je. Poslani su na obrambenu poziciju u selo Toškivka, selo jugoistočno od Lisičanska i Severodonjecka, koje su Rusi trebali osvojiti kako bi napredovali prema tim gradovima.  

"Hrana se dostavlja svaki dan, osim kada dođe do granatiranja ili kada je situacija loša", ispričao je pak Hrus i dodao da su, kad im je opskrba bila prekinuta na dva dana zbog bombardiranja, jeli samo po jedan krumpir na dan.

Zapovjednik odveo ljude u hotel na odmor. Uhićen je

Rusi su, kako je ispričao Hrus, u napadima slali na njih tenkove, borbena vozila pješaštva, rakete Grad i druge oblike topništva. Oni pak u nekim slučajevima nisu mogli pozvati ni topničku potporu iz pozadine jer zapovjednik nije uopće dobio radio pa nije mogao komunicirati s nadređenima. 

Unatoč tome, borili su se hrabro protiv nadmoćnog neprijatelja. U nedavnom napadu dočekali su u zasjedu dva oklopna transportera s 30 ruskih vojnika, u šumi u kojoj su se ukopali.  

Lapko i njegov poručnik Vitalij Hrus uhićeni su kad su, u znak protesta i očaja zbog nemogućih uvjeta na bojištu, odveli svoje vojnike s prve linije fronte u Luhanskoj oblasti na odmor u obližnji hotel. Učinio je to nakon što su njegovi nadređeni prebacili stožer u drugi grad bez da su ga uopće obavijestili, odnoseći sa sobom hranu, vodu i ostale zalihe.

"Ostavili su nas bez objašnjenja. Mislim da smo poslani ovamo da zatvorimo rupu (na frontu) i nikoga nije briga hoćemo li živjeti ili umrijeti", ogorčeno je zaključio Lapko.

Iz hotela su se javili reporteru Washington Posta, a nedugo nakon intervjua koji su dali, u hotel je došla ukrajinska vojno-sigurnosna služba i uhitila ih.  

"Štitit ćemo svaki metar naše zemlje - ali bez nerealnih naredbi"

"Rat slama ljude", komentirao je za Washington Post ovaj slučaj guverner Luhanske oblasti Serhij Hajdaj, priznajući da mnogi dobrovoljci nisu bili pravilno obučeni jer ukrajinske vlasti nisu očekivale invaziju Rusije. Ipak, inzistirao je da su svi vojnici zbrinuti: "Imaju dovoljno sanitetskog materijala i hrane. Jedina stvar je da postoje ljudi koji nisu spremni za borbu."

Neki njihovi suborci uskoro su demantirali tvrdnje dobrovoljaca u vlastitoj videoporuci objavljenom na internetu tvrdeći da "dezerteri" imaju sve što im je potrebno za borbu: "Mislili su da su došli na odmor. Zato su napustili svoje položaje." 

Ali Lapkova satnija nije jedina jedinica koja se pobunila protiv nemoguće misije na fronti. Vod 3. bojne 115. brigade Teritorijalne obrane objavio je na društvenoj mreži Telegram snimku na kojoj njihov zapovjednik, okružen svojim vojnicima, poručuje: "Šalje nas se u sigurnu smrt. Nismo jedini, takvih je puno."

S druge strane, Lapko i njegovi ljudi inzistirali su da se žele vratiti na front: "Spremni smo za borbu i nastavit ćemo se boriti. Štitit ćemo svaki metar naše zemlje - ali uz adekvatne zapovijedi i bez nerealnih naredbi. Položio sam prisegu na vjernost ukrajinskom narodu. Štitimo Ukrajinu i nikoga nećemo pustiti dok smo živi."