OD POČETKA mobilizacije zatvorenika u Ukrajini sredinom svibnja svaki deveti od oko 27.000 zatvorenika u kaznenim ustanovama je "prijevremeno pušten na slobodu kako bi se neposredno uključio u obranu zemlje", stoji u službenom priopćenju. "Sloboda" ipak nije baš točna riječ za oko 3000 muškaraca. Pod prismotrom Nacionalne garde oni prvo idu u odjel za novačenje gdje potpisuju ugovor o služenju u oružanim snagama, a onda nastavljaju na poligon gdje bi trebali postati vojnici.

Mnogi od njih su se još od početka napada Rusije na njihovu domovinu željeli priključiti obrani. Pisali su upravama zatvora, nadležnim organima, zastupnicima i aktivistima za ljudska prava. No služba pod oružjem je "pravo i dužnost" građana, a osuđenima za kaznena djela su uskraćena i ta građanska prava. Ipak, u prvih nekoliko mjeseci nakon početka rata par stotina muškaraca je iz zatvora prebačeno u vojarne jer u njihovim slučajevima još nisu bile donesene pravomoćne sudske presude. 

Serhij Jonušas je predsjednik parlamentarnog Odbora za kazneni progon. On podsjeća kako je u to doba i Jevgenij Prigožin, osnivač zloglasne skupine Wagner, počeo s novačenjem zatvorenika iz ruskih zatvora. A i ministarstvo obrane Rusije osnovalo je takozvane brigade Oluja-Z, koje su se uglavnom sastojale od bivših zatočenika.

Vojska nije za svakog zatvorenika

Jonušas za Deutsche Welle kaže kako je postojao etički problem zbog uključivanja kriminalaca u ukrajinsku vojsku. No koncem svibnja 2024. je na zbornom mjestu zatvora u kijevskoj regiji mogao objaviti promjenu zakona prema kojem će i u Ukrajini kažnjenicima biti omogućeno služenje u vojsci.

"U samo dva tjedna smo dobili 4564 dragovoljne prijave zatvorenika iz čitave zemlje. To je više nego što smo očekivali", kaže doministrica pravosuđa Olena Vizoska. Provjera prijava traje nekih tjedan dana. Zatvorski liječnici odmah izuzimaju zatvorenike s ozljedama, kao i oboljele od AIDS-a ili tuberkuloze. No odluka ovisi i o tome zašto je netko završio u zatvoru.

Oko toga se vodila žestoka rasprava među zastupnicima u Kijevu kod donošenja tog zakona i na koncu je dogovoreno kako neće prihvatiti nikoga tko je osuđen za zločine protiv nacionalne sigurnosti, za terorizam, ubojstvo s predumišljajem dvije ili više osoba, napada na policijske ili vojne službenike, čak i krivce za prometne udese sa smrtnim ishodom pod utjecajem alkohola, osuđene za seksualno nasilje ili posebno teške slučajeve korupcije.

"Tu nije kao u Rusiji"

One koji iz svih tih razloga nisu proglašeni nepodobnima posjećuju kadrovski časnici ukrajinskih brigada. Oni novinarima DW-a izričito naglašavaju razlike između njihovih posjeta i novačenja u ruskim zatvorima. U Rusiji se zatvorenike potiče na rat, obećava im se sloboda nakon godinu dana, a tamo je važan argument i dobra plaća – i nadoknada njihovim obiteljima ako izgube život. Ukrajinski časnici najprije traže dragovoljce koji su donijeli svjesnu odluku da žele braniti domovinu.

Do sredine lipnja većina od 2800 prijava zatvorenika je riješena pozitivno. Pažnju je izazvao prvi slučaj Oleksandra B., 36-godišnjeg umjetnika iz Harkiva. On je osuđen na tri godine zatvora jer se nije odazvao pozivu na mobilizaciju. Protiv osude je žalbom dospio i do Vrhovnog suda. Nakon mjesec dana u zatvoru u Pervomajsku, koji je poznat po strogosti, sam je tražio služenje u vojsci. U tako jasnom slučaju je i postupak bio brz: već 20. svibnja Oleksandar B. je bio pušten iz zatvora, a njegov odvjetnik kaže kako je već na vojnoj obuci.

"Kaznena bojna"?

U jednoj od brigada se sljedećih mjeseci planira formiranje samostalne postrojbe od 600 do 900 bivših zatvorenika, možda čak i sa zapovjednikom iz njihovih redova. "Nedostaje puno ljudi, a moramo još čekati da dođu tek unovačeni vojnici. Na taj način možemo popunjavati praznine", kaže zamjenik zapovjednika te brigade koji se predstavio kao Vladislav. On je bivši državni odvjetnik, a te vojnike iz zatvora ne vidi tek kao kriminalce koji se žele izvući od služenja kazne. "Radimo s ljudima koji su motivirani da izvrše svoju dužnost", kaže Vladislav.

Jedan od tih dragovoljaca je 23-godišnji Vitalij J. iz Kijeva. U jesen 2020. policajci su ga u gradu Lucku uhitili s paketićem sintetičkih narkotika. Unatoč njegovoj tvrdnji kako nije ni znao što je u paketu, nego da je za druge osobe taj paket trebao poslati poštom, osuđen je na sedam godina zatvora. "Čak i tijekom suđenja sam želio otići u rat, ali su rekli da me neće uzeti. Tako sam morao sjediti dvije godine. Ali kada je donesen zakon, mogao sam podnijeti prijavu. Znam da ću do kraja rata biti vojnik. Ali i tamo će biti bolje nego u zatvoru", nada se mladić.

No brigadir Dmitro Kuharčuk ne misli da je dobro bivše zatvorenike okupiti u samostalnu jedinicu: "Nećemo stvarati kaznene bataljune, to je neprihvatljivo. Imamo dobra iskustva s miješanjem tako unovačenih među druge dragovoljce", kaže.

Autori novog ukrajinskog zakona ostaju optimistični. Ministar pravosuđa Denis Maljuska procjenjuje "mobilizacijski potencijal" u ukrajinskim zatvorima na 20.000 ljudi. On ne isključuje mogućnost ukidanja još nekih ograničenja za službu u vojsci, a primjena zakona bi se mogla proširiti i na zatvorenice.