USRED EU-a hladnokrvno, u mafijaškom stilu, ubijen je istraživački novinar. A to je već drugi takav slučaj u manje od šest mjeseci - prvo Malta, sada Slovačka. Postaju li ubojstva novinara normalna pojava u Europi?

 

Znamo da su napadi, maltretiranje, zastrašivanje, zatvaranje, političko procesuiranje i likvidacije novinara nažalost uobičajena pojava u Turskoj, Rusiji, Ukrajini, na Bliskom istoku, u Latinskoj Americi. I sami smo imali slučaj jezivog ubojstva novinara i urednika Nacionala Ive Pukanića 2008. u pomno organiziranom bombaškom napadu. Tada je bivši premijer Ivo Sanader odlučno grmio da “Zagreb neće postati Bejrut”, kao što je malteški premijer Joseph Muscat prije pet mjeseci osudio “ovaj barbarski napad na osobu i slobodu izražavanja u našoj državi”, govoreći o ubojstvu slavne novinarke Daphne Caruana Galizia koja je u svojem radu optuživala njega i čitavu političku elitu za sustavnu korupciju.

 

Kao što je sada slovački premijer Robert Fico na teatralnoj, pomalo nadrealnoj konferenciji za tisak, stojeći pored stolića s milijun eura u gotovini, ponudio taj iznos svakome tko pruži informacije koje će pomoći u istrazi oko ubojstva 27-godišnjeg novinara Jana Kučiaka i njegove zaručnice Martine Kušnirove. Time je, naravno, htio uvjeriti skeptičnu slovačku javnost da mu je zaista stalo da se počinitelji i organizatori ovog ubojstva pronađu te da je prioritet njegove vlade “zaštita slobode govora i jamčenje sigurnosti novinara".

 

 

No da je zaista tako, zar Kučiak i Kušnirova danas ne bi bili živi? Populistički slovački premijer u isto je vrijeme još jednom napao novinare koje inače rado vrijeđa i časti izrazima kao što su hijene, zmije i “anti-slovačke prostitutke”. Sad ih je opomenuo da ne “zloupotrebljavaju tragediju u političke svrh”. “Ne povezujte nevine ljudi bez ikakvih dokaza s dvostrukim ubojstvom. Ovo više nije smiješno”, upozorio ih je Fico. 

 

Na što je Fico mislio, postaje jasnije kad se zna što je točno istraživao za svoj portal Aktuality.sk: infiltraciju talijanskog mafijaškog klana, zloglasne ‘Ndranghete, u Slovačku, povezanu sa zlouporabom europskih fondova. Aktuality i drugi slovački mediji iz solidarnosti su objavili njegov posljednji, nedovršeni članak o bivšoj natjecateljici Miss Universe i topless modelu Mariji Troskovoj koju je slovački premijer Robert Fico zaposlio za vlastitu pomoćnicu. “Njegov (Ficin) odjel za medije odbio je objaviti njen opis posla, razjasniti njen položaj u vladi i reći je li dobila sigurnosno odobrenje”, napisao je Kučiak u članku. 

 

Troskova je navodno osnovala tvrtku s Talijanom Antonion Vadalom koji živi u Slovačkoj, a za kojeg se sumnja da je povezan upravo s 'Ndranghetom, kako piše Guardian. Italija je 2001. izdala nalog za Vadalinim uhićenjem, ali do njega nikad nije došlo jer se u međuvremenu već preselio u Slovačku. Reporter Češkog centra za istraživačko novinarstvo, s kojim je Kučiak surađivao u radu u svojoj istrazi, tvrdi da je Kučiak otkrio da su talijanski mafijaši “ušli u posao s regionalnim političarima” i tako u biti formirali mafijaški sindikat u srednjoj Europi. Kučiak i kolege iz CCIJ-a navodno su se upravo pripremali suočiti s “ključnim igračima” u aferi. 

 

 

“Istraživački novinar opet je ubijen u zemlji Europske unije”, konstatirala je zastrašujuću činjenicu Pauline Ades-Mevel, ravnateljica ogranka Novinara bez granica za EU i Balkan, i pozvala na “istragu kako bi se otkrile točne okolnosti smrti Jana Kučiaka” te da se “baci svo moguće svjetlo na ovaj slučaj”. 

 

I slovačka policija smatra da je Kučiakovo ubojstvo povezano s njegovim novinarskim radom. I njemu se, kao i Galiziji, prijetilo u mjesecima prije nego što je ubijen, kako piše Independent. Transparency International (TI) nedavno je Slovačku svrstao na 7. mjesto najkorumpiranijih država u Europskoj uniji. 

 

U posljednjem godišnjem izvješću Freedom Housea, nevladine organizacije koja prati i rangira zemlje po političkim i ekonomskim slobodama, navodi se da je sloboda medija te godine (2016.) pala na najnižu razinu u trinaest godina. “Novinarima i novinskim kućama u demokratskim se državama prijeti, a u autoritarnim ih se kontrolira”, ističe Freedom House. Komitet za zaštitu novinarstva (CPJ) lani je također iznio poraznu evidenciju o čak 259 ubijenih novinara u godinu dana. 

 

Sve ovo ukazuje da je, nakon desetljeća porasta slobode medija, novinarstvo ponovo ugrožena profesija, izložena ušutkavanju, prijetnjama i nasilju sa svih strana. Dobar dio javnosti, uvelike razočarane i nepovjerljive prema medijima kao dijelu “establišmenta”, možda i ne mari za to. Ali kao što je upozorio američki senator John McCain u svom govoru prošle godine u Munchenu, "gušenje slobodnih medija je ono čime diktatori počinju". "Mrzim novinare. A vas pogotovo. Ali činjenica jest da vas trebam. Slobodni mediji su nam potrebni. Moramo ih imati. Oni su nužni", duhovito je objasnio McCain. 

 

A kada američki predsjednik proziva medije kao “neprijatelje američkog naroda”, slovački premijer ih naziva prostitutke, hrvatski ih optužuje za nebulozno “hibridno ratovanje”, a u isto vrijeme novinari završavaju zatvoreni, pretučeni, upucani ili dignuti u zrak, o sitnicama poput virtualnog maltretiranja i prijetnji da ne govorimo, jasno je da se slobodi medija ne piše dobro.