SVAKO malo se uvjeravamo da je Hrvatska banana-država. Evo još jedne, možda marginalne, ali simpatične potvrde iz svijeta medija.

Kad je Amerika likvidirala iranskog generala i ratnog zločinca Kasima Sulejmanija Večernji list je, kao i manje-više svi nacionalni mediji, objavio članak s objašnjenjem tko je bio taj samozatajni general. Večernji je svom dao romantični naslov: "'James Bond Bliskog istoka': Soleimani je bio najžešći borac protiv Islamske države".

>> Mučenik ili terorist? Tko je zapravo bio moćni general Sulejmani

Autor članka je stanoviti Hasan Haidar Diab, novinar i ratni reporter koji je u Hrvatsku, tadašnju Jugoslaviju, osamdesetih došao na studije putevima Nesvrstanih iz Libanona. Tu se onda i skrasio i postao novinar. U posljednje vrijeme možemo ga često vidjeti i na nacionalnim televizijama kao što su RTL i N1, gdje nastupa kao "stručnjak za Siriju" i "hrvatski novinar koji je upoznao generala Sulejmanija".

"Svjetska ekskluziva" - zaljubljeni intervju s Asadom

Haidar Diab se dosad, među ostalim, proslavio svojom svjetskom ekskluzivom, zaljubljenim intervjuom sa sirijskim predsjednikom i ratnim zločincem Bašarom al-Asadom. Asad daje intervju svakom zapadnom mediju koji za to pokaže interes, ali tako zaljubljenog i dupeuvlakačkog novinara vjerojatno još nije susreo. Večernji je na taj intervju bio tako ponosan da je u sklopu specijala za 60. godišnjicu izlaženja objavio Haidar Diabov članak o tome kako je intervjuirao Asada, kao da se radilo o nekoj nemogućoj misiji.

"Kako nas je dočekao, tako nas je i ispratio – srdačno, ljubazno i sa željama za zdravlje i dug život. Naravno, jer bez nade ni zemlja, ni ljudi, ni država ne bi mogli izdržati šest godina okrutnog rata koji podržava desetak regionalnih i zapadnih zemalja", napisao je Haidar Diab u ovom impresivnom primjerku rektalnog novinarstva, u kojem je gotovo svako pitanje bilo ponavljanje režimskih propagandnih teza. O ratnim zločinima sirijske vojske, ruskih te iranskih i proiranskih snaga pod kontrolom generala Sulejmanija ni riječi.

>> SIRIJA Što je uopće istina?

Vratimo se na Sulejmanija. Večernjakova perjanica se u svom, skoro jednako zaljubljenom i dupeuvlakačkom članku o iranskom đeneralu, pohvalio da se s njim "susreo dva puta u Iranu, jednom u Teheranu na konferenciji 2016., a drugi put u gradu Meshadu godinu dana kasnije."

Susreo se dvaput s generalom Sulejmanijem: "Na odlasku bih mu rekao da se molim za njega"

Sljedeći odlomak vrijedi integralno citirati: "Iako nismo dugo razgovarali, kada je saznao da dolazim iz Hrvatske, samo je dobacio pitanje: 'Kakva je situacija u BiH?' Na moje pitanje je li bio u BiH, Qasem je odgovorio: 'Naravno da sam bio, ali davno, 1993. i 1994. Gdje god muslimani trebaju pomoć, ja sam tu."'

"Na odlasku bih mu rekao kako se molim za njega, a on bi mi odgovorio neka se molim da pogine kao mučeni. A sad... Što je mučenik? Ne želim biti sudac. Ako je već porazio najveće zločince i najveće ubojice, je li mučenik ili terorist?" rekao je još u intervjuu za RTL-ov portal Vijesti.hr.  

Da Haidar Diab baš voli iranski režim, zorno svjedoči i jučerašnji članak pod naslovom: "Oporba iranskom režimu je u dijaspori i kontrolira je Zapad." 

Podsjetimo, riječ je o režimu koji je prošlog mjeseca, prema relevantnim procjenama Reutersa ubio oko 1500 prosvjednika, u najvećim prosvjedima u toj zemlji u najmanje 10 godina.

Što je Sulejmani radio u BiH? Znamo što su mudžahedini tamo radili Hrvatima i Srbima

O tome kako je pomoć takozvanih mudžahedina u BiH muslimanima izgledala za Hrvate i Srbe u toj zemlji, pisao je i Večernji 2014.
"Ubijali smo motornim pilama, velikim noževima... Naš šef Abu Mina prisilio je oca da gleda kako mu ubijaju 14-godišnjeg sina", priznao je jedan od njih, prenosi se u članku pod naslovom: "Mudžahedin: Nabijali smo Hrvate na kolac."

Iranska tajna služba Vevak imala je i "kamp za terorističku naobrazbu" na planini Pogorelica kod Fojnice, piše Hina. IFOR je taj kamp prisilno rasformirao, a vlastima BiH je postavljen ultimativni zahtjev da iranskim instruktorima moraju naložiti da napuste zemlju. Ništa od toga Haidar Diab nije znao ili nije našao shodnim za upitati Sulejmanija.

OK, to su bile devedesete, sve su strane počinile ratne zločine, reći ćete možda. Ali sad dolazimo do najboljeg dijela: sarajevski Dnevni Avaz je jučer objavio bombastičan članak s naslovom: "Američki Kongres otkrio u rezoluciji: Sulejmani pripremao terorističke napade u BiH". "Ubijeni iranski general, kako je navedeno, osim u BiH, planirao napade u Njemačkoj, Bugarskoj, Turskoj", dodaje se u podnaslovu.

>> Ubijeni iranski general Sulejmani planirao napade u BiH?

Dobitnik nagrade Hrvatskog novinarskog društva

Dakle, da rezimiramo: novinar Večernjeg naziva iranskog generala koji je bio pod sankcijama EU-a i UN-a i čije je snage Kuds, elitnu postrojbu zaduženu za hibridno ratovanje u inozemstvu, SAD proglasio terorističkom organizacijom, hvali se da se s istim tim Sulejmanijem susreo dvaput u Iranu, gdje je bio na nekakvim konferencijama i da mu je pri rastanku poručio da "moli za njega". 

Jučer saznajemo da je taj general navodno planirao nove napade u Europi, uključujući u BiH. Ne bi to bio prvi put: u Bugarskoj su Sulejmanijevi saveznici iz libanonskog Hezbolaha, prema tvrdnji tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Cvetana Cvetanova, 2012. raznijeli autobus pun izraelskih turista. Petero ljudi je poginulo, a 42 ranjeno.

Ovo je, prema novinaru Večernjeg, borac protiv terorizma i najzaslužniji za pobjedu protiv Islamske države, iako je vodeću ulogu u toj pobjedi imala koalicija predvođena SAD-om iz zraka i njihovi kurdski saveznici na terenu. Oni su, prisjetimo se, oslobodili prijestolnicu ISIS-a Raku, ne Sulejmani i Asad. Oni su oslobodili i posljednje uporište Baguz u ožujku prošle godine i ubili Abu Bakr al-Bagdadija u listopadu iste godine.

>> Islamska država je mrtva. Hvala Kurdima što su je ubili

E da, zaboravio sam jednu sitnicu. Haidar Diab je 2016. dobio novinarsku nagradu Hrvatskog novinarskog društva za pisano novinarstvo Marija Jurić Zagorka. Mašala!

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala