Foto: Boris Kovačev, Dragan Matić / Cropix

U MALOJ dvorani KD Vatroslav Lisinski održana je komemoracija povodom smrti Velimira Kljaića. Nakon komemoracije na Mirogoju je u 14.10 sati održan sprovod preminulog rukometnog velikana.

Velimir Kljaić na posljednji počinak ispraćen je uz pljesak svih nazočnih na Mirogoju, na što ih je pozvao Antun Vrdoljak. "Znam koliko ne voliš ležati, koliko ne voliš kad ne možeš ništa reći... Kljun ne bi volio vidjeti pognuta lica, stoga dajmo mu još jedan pljesak", kazao je u svom govoru na Kljaićevom sprovodu Antun Vrdoljak prije nego što je Kljunov lijes spušten u zemlju.

Na Mirogoju, gdje je Kljun ispraćen uz pjesmu "Otišao je otac moj polako", pojavili su se i braća Zdravko i Zoran Mamić, Tomislav Horvatinčić, Zorislav Srebrić, Nikola Jurčević, Robert Prosinečki...

Kljaića su ispratili svi koji nešto znače u hrvatskom sportu

Od Velimira Kljaića, za prijatelje Kljuna, posljednji put došli su se oprostiti svi oni koji znače nešto u hrvatskom sportu, ali i mnogi prijatelji istinskog velikana i njegove obitelji. Od zlatne generacije iz Atlante preko mladih rukometaša kojima je prenio svoje znanje i udahnuo im ljubav prema rukometu, svi su dijelili gubitak za čitav sport, olimpijski pokret, ali i ljudske vrijednosti.

Na komemoraciji u Lisinskom okupila se krema hrvatskog rukometa, ali i sporta općenito. Vladu RH predstavljali su ministar znanosti, obrazovanja i športa Radovan Fuchs i pomoćnik Vinko Klarić, a bili su tu i Antun Vrdoljak, Zoran Gobac, Ivano Balić, Manuel Štrlek, Ljubo Vukić, Vlado Šola, Davor Dominiković, Zlatko Saračević, Goran Šprem, Božidar Jović, Valter Matošević, Gordan Perkovac... Komemoraciju je vodio Božo Sučec, a od najuže Kljunove obitelji nazočni su bili kći Maja, sin Nenad i supruga Gordana.

Komemoracija kakvu bi Kljun želio

Komemoracija je bila upravo onakva kakvu bi Kljun želio. Jednostavna, ali i svečana, kakav je bio i njegov sportski i životni put. U ime Hrvatskog rukometnog saveza govorio je predsjednik Sandi Šola. "Iskoristit ću stih za koji vjerujem da bi se svidio našem Kljunu, a djelo je Abrahama Lincolna. 'Umro kad umro, želim da me pamte, jer sam čupao korov i sadio cvijet tamo gdje sam mislio da taj cvijet može izrasti'. Takvog ću ga pamtiti. Bio je istinski velikan", rekao je Šola i prenio izraz sućuti obitelji Kljaić i od strane Međunarodne rukometne federacije i posebno njenog predsjednika Hasana Mustafe.

Na oproštaju od čovjeka koji je Hrvatskoj donio prvo olimpijsko zlato, ali je jednako bio poznat i po svojim nesavitljivim stavovima i lucidnim odlukama te istinskoj dobroti, njegov život prikazan je kroz nekoliko slika koje su ga obilježile. Od Medveščaka koji je bio jedini klub u kojem je igrao, preko Lokomotive čije je djevojke doveo do naslova prvaka Hrvatske, Olimpijskog odbora do Njemačke gdje je s Wallau Massenheimom također došao do naslova prvaka, ali i do titule trenera godine.

U ime njegovih njemačkih prijatelja od Kljuna se oprostio Harald Scholl. Dopredsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Luciano Sušanj istaknuo je da je Kljaić bio naše veliko blago, ali i blago čitavog međunarodnog sporta. "Pamtit ćemo ga po naročitom poštivanju suradnika i svim onim dobrim djelima".

"Sve si nam dao, ali opet malo fali"

Slavko Goluža govorio je u ime Kluba hrvatskih olimpijaca kao rukometaš, olimpijac, ali ponajprije Kljunov prijatelj. "Pamtit ću ga po njegovom osmijehu, po njegovoj odlučnosti i stručnosti, a ponajprije kao istinskog prijatelja nas sportaša. To je uloga po kojoj će zauvijek ostati bitan u našim srcima, kao i u našim karijerama", rekao je Goluža.
 
Posebno emotivan bio je govor Zdravka Miljaka koji je s Kljunom bio u Medveščaku, ali i živio rukomet do kraja njegovog prekratkog života. "Čovjek čvrstih stavova, dobre duše i velikog srca. Sve si nam dao, ali opet malo fali. Više te neće biti na Šalati, Domu sportova ili na špici, više nećeš ploviti iz Njivica prema dolje, pa da se na Silbi sretnemo i posvađamo oko rukometa. Ali zauvijek ćeš biti u srcima svih nas koji smo s tobom rasli", rekao je Miljak.

Zlatni Kljun

Od sportskog stvaratelja, vizionara, vječnog optimista i kreativca osim njegove rukometne djece oprostili su se i hrvatski olimpijci Zoran Primorac, Dubravko Šimenc, kompletan stožer i igrači rukometnog kluba Zagreb CO... Predsjednik Bartol Kaleb sjetno je i s velikom tugom predložio da "starog Kljuna" od danas trebamo zvati "zlatni Kljun". "Trenutno su mi suze u očima jer jedino tako može se osjećati čovjek nakon ovakvog gubitka. Udahnuo si život u rukometnu loptu i u srca svih rukometaša. Svoj cijeli život živio u vizionarstvu, sportskoj lukavosti i vještini koju si tako dobro prenosio na druge", zaključio je Kaleb.

Velimir Kljaić je, podsjećamo, preminuo u četvrtak, 12. kolovoza nakon duge i iscrpljujuće borbe s rakom pluća. Kljaić je rođen 10. veljače 1946. godine u Danilu kraj Šibenika.