HRVATSKA ima nešto manje od 1000 morskih i riječnih kupališta uz javne bazene koji u turističkoj sezoni budu prepuni domaćih i stranih posjetitelja. No, usprkos velikom broju uređenih kupališta, u zemlji koju godišnje posjeti više od 20 milijuna turista ne postoji pravilnik o sigurnosti na kupalištima.

Druge zemlje, poput Bugarske, imaju propise o uređenim javnim kupalištima, dok se u pojedinim europskim zemljama propisi odnose i na privatne bazene. Hrvatska nema ni jednog retka. Ne postoji zakonska obveza da spasilačka služba bude na uređenim kupalištima, već to ovisi isključivo o dobroj volji koncesionara. 

Pravilnik iz 2005. povukli nakon 2 tjedna. Sad ukinuli i onaj iz 1995. 

Inače, Pravilnik o sigurnosti na uređenim kupalištima u Hrvatskoj trajao je tek dva tjedna nakon što je donesen 2005. godine, u vrijeme ministra obrazovanja i sporta Dragana Primorca, koji ga je povukao zbog nekoliko bizarnih odredbi. 

Sigurnost kupača sve ove godine visjela je o tankom koncu, odnosno Pravilniku o vrstama morskih plaža i uvjetima koje moraju zadovoljavati, a na snazi je bio još od 1995. godine. Vlada je pravilnik star gotovo 30 godina ukinula, a koncesionare više nitko ne može obvezati da zaposle spasioce. 

"Taj pravilnik je, nakon što je donesen Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, ukinut. On više ne vrijedi. Imao je samo osam članaka, plaže su bile podijeljene na uređene i prirodne, a u članku 4 naveli su da moraju osigurati provođenje reda, opremu za pružanje prve pomoći, ograditi plažu s morske strane te osigurati sredstva za spašavanje kupača i potreban broj spasilaca. Već tada je zakon bio nedorečen, ali je koliko-toliko određivao da koncesionari trebaju zaposliti spasioce. 

Međutim, novim zakonom nigdje nije navedeno da se treba izraditi novi pravilnik o sigurnosti kupališta koji mora zadovoljavati koncesionar, što znači da koncesionari nemaju pravnu obavezu zaposliti spasioce.

Ključna stvar je da moramo prevenirati nesreće donošenjem pravnog akta kako bi svi koncesionari bili obvezni osigurati spasioce i kako bi spriječili tragične ishode", naglasila je Silvana Radovanović, voditeljica Službe spašavanja života na vodi i ekološke zaštite priobalja HCK. 

Godišnje se utopi 85 osoba. Bazeni opasniji od mora

U posljednjih 25 godina spasilačka služba u Hrvatskoj je od utapanja spasila 570 ljudi, no crna statistika pokazuje da se godišnje utopi 85 osoba. Kako je Jadran relativno pitom i nema velike razlike između plime i oseke, vrlo malo ljudi se utapa u moru, dok su puno veći problemi na bazenima, rijekama i jezerima.

Prije nekoliko dana u mjestu kod Požege u bazenu se utopilo dijete. Bazen nije imao spasioce, već redare, što čini bitnu razliku u trenucima utapanja jer su spasioci jedini osposobljeni za spašavanje osobe iz vode. 

"Obveza zapošljavanja spasilaca sigurno bi smanjila broj utapanja. Prisutnost spasilaca na kupalištu značajno smanjuje rizik od nezgoda povezanih s vodom, ali ne isključuje mogućnost utapanja ili druge nezgode.

Utapanje je naglo, tiho i šokantno, a ljudi često ne shvaćaju da se to događa sve dok ne bude prekasno. Postoje i drugi faktori koji utječu na utapanje, kao što su nesposobnost plivanja, ignoriranje i kriva procjena opasnosti, nedostatak nadzora i nemoć djelovanja kad se nesreća dogodi."

Utapanje drugi uzrok smrti kod djece. Učenje plivanja ovisi o volji osnivača škole

Uz nepostojanje zakona, problem je i u prevenciji utapanja koja u Hrvatskoj, po mišljenju stručnjaka, nije dovoljna. Obuka neplivača nije dio Državnog pedagoškog standarda od 2010. godine. Naime, u školskom kurikulumu ne postoji obveza osposobljavanja za plivanje, već organizacija škole plivanja ovisi o osnivačima škola, odnosno lokalnim upravama i njihovom financiranju. 

Iz Hrvatskog Crvenog križa kazali su kako je utapanje, nakon prometnih nesreća, drugi uzrok smrti djece u Hrvatskoj. Iako smo mediteranska zemlja, između 40 i 70 posto djece ne zna plivati. 

"Ne postoji jedinstvena statistika pomoću koje se može doznati stvarno stanje, ali iskustva pokazuju kako je broj neplivača velik. Situacija se razlikuje od županije do županije pa tako, primjerice, u Istri ne zna plivati više od 50 posto učenika drugih razreda osnovne škole, dok u Vukovarsko-srijemskoj županiji ne zna plivati gotovo 70 posto djece."

"Spasio sam dijete od utapanja"

Spasioci Crvenog križa su prošlog ljeta imali više od tisuću intervencija i spasili su 23 života. Posjetili smo radno mjesto splitskih spasilaca na trenutno jedinoj otvorenoj žnjanskoj plaži. Koliko je njihova prisutnost važna, u videu su nam pokazali simulacijom utapanja i spašavanja utopljenika.

Već sedam godina Jure Vranić radi kao spasilac, a prije tri godine je postao i voditelj službe. Posao, priča nam, shvaća vrlo ozbiljno, a kupači se uz njih osjećaju sigurnije. U spasilačkoj službi susreo se s raznim intervencijama, a ove godine je spasio dijete od utapanja. 

"U prosjeku u sezoni po plažama brojimo od 30 do 50 intervencija, što je godišnje i do 200 intervencija u Splitu. Imali smo osoba koje su u nesvijesti, smrtnih ishoda, porezotina i paničara kojima je trebala pomoć pri izlasku iz mora. 

Osobno sam imao prošle godine akciju spašavanja starije osobe, a ove godine sam spasio dijete koje je bilo neplivač. Igralo se u plićaku sa starijim bratom, nakon što je on otišao malo dublje, dijete ga je krenulo pratiti, izgubilo je tlo pod nogama i krenulo se utapati. Primijetio sam ga nakon što mu je djed krenuo vikati i odmah sam uskočio pružiti pomoć.

Izuzetno smo bitan faktor na svim uređenim kupalištima. Kupači su opušteniji i mogu uživati kad znaju da mi pazimo na njihovu sigurnost. Naš posao nije sjedenje na tornju, mi smo odgovorni za ljudske živote i osposobljeni pružiti prvu pomoć i spasiti život", ispričao nam je Vranić. 

Do idućeg ljeta trebao bi biti gotov veliki projekt uređenja splitske plaže Žnjan, čime bi se povećala i potreba za spasiocima na tom području. No, hoće li kupači biti pod njihovim budnim okom, ovisit će isključivo o dobroj volji koncesionara.