PORUKA ministra zdravstva Vilija Beroša da bi država mogla osnovati svoju veledrogeriju još je jedna potvrda da se vlast u Hrvatskoj, iz kojih god se stranačkih redova regrutirala, ne namjerava tako lako odreći kontrole nad gospodarstvom.

Iako u mogućnost osnivanja državne veledrogerije stručnjaci s kojima smo razgovarali baš i ne vjeruju jer su za takav pothvat, kako kažu, potrebni vrijeme i kadrovi, dok lijekovi trebaju odmah i sada, naši sugovornici u Beroševoj najavi vide samo još jednu potvrdu trenda jačanja uloge države u hrvatskom gospodarstvu. U prilog tome, ističu, govori praktično zaustavljena privatizacija posljednjih godina, ali i najave državnog otkupa dionica MOL-a u Ini, zatim osnivanja državne agencije za booking, kao i nedavnog pokretanja mirovinskog društva u državnom vlasništvu za isplatu privatnih mirovina iz drugog i trećeg stupa. Sada se već, nakon tri desetljeća tranzicije, može govoriti o trendu ponovnog jačanja uloge države u gospodarstvu, iako je njen utjecaj uvijek i bio vrlo velik, a svakako znatno veći nego u ekonomijama zapadnog tipa.

Uloga države u hrvatskom gospodarstvu i dalje je golema, veća nego u Albaniji

Prema podacima Europske banke za obnovu i razvitak (EBRD), Hrvatska je 2010. spadala među tranzicijske zemlje u kojima je uloga države u gospodarstvu i dalje bila velika. Naime, udio privatnog sektora u hrvatskom bruto domaćem proizvodu (BDP) tada je iznosio 70 posto, što je bilo znatno manje nego u većini novih članica Europske unije, u kojima se taj udio već tada u pravilu kretao između 75 i 80 posto. Čak je i Albanija imala veći udio privatnog sektora u BDP-u od Hrvatske, 75 posto. 

Naravno, značaj privatnog sektora u gospodarskom životu Hrvatske u međuvremenu je nastavio rasti. No sve je to još daleko od zemalja kojima težimo i s kojima smo danas u istom klubu Europske unije. 

"Kada u računice uključimo ne samo državna poduzeća nego i komunalna društva, udio države u hrvatskom BDP-u zapravo se penje na 50 posto, a prema nekim procjenama i više", kaže za Index ekonomski stručnjak Vuk Vuković. 

Vuk Vuković

Država je vlasnik tisuću tvrtki - od tvornica hrane preko hotela do banaka

Priču o nedovršenoj hrvatskoj tranziciji oslikavaju i dostupne brojke. Prema analizi koju je prije nekoliko godina radio Institut za javne financije, a koja se bavila uspješnošću poslovanja poduzeća u državnom vlasništvu, Hrvatska je 2016. godine u većinskom državnom vlasništvu imala još 1149 tvrtki. To je otprilike na razini broja državnih tvrtki 2008. godine, kada ih je, prema podacima koje su u spomenutom istraživanju iznijeli Anto Bajo, Lana Zuber i Marko Primorac, bilo 1045. 

"Hrvatska pripada kategoriji europskih država s izrazito visokim udjelom poduzeća u vlasništvu države u BDP-u. Riječ je o poduzećima koja su raspršena po svim gospodarskim sektorima i čiji je doprinos proračunskim prihodima malen zbog slabog financijskog poslovanja", ocijenili su autori studije dodajući kako se vlasnička ruka države pruža od tvrtki iz sektora prometa i energetike preko onih iz prehrambene, farmaceutske, kemijske i strojarske industrije pa do IT sektora, turizma i financija. 

"Već je odavno trebalo ići u privatizaciju većine tvrtki u državnom vlasništvu ili u njihovu monetizaciju, dok je država u svojim rukama trebala zadržati samo ono što je doista od strateškog interesa za zemlju i gospodarstvo. Kada bi se to dogodilo, onda bi utjecaj države u gospodarstvu bio mali. No ovako se državne tvrtke doživljavaju kao plijen za raspodjelu. Zbog tog incestuoznog odnosa izvršne vlasti i poduzeća koja su u vlasništvu države i imamo puno skandala", upozorava za Index glavni menadžer Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika (CROMA) Esad Čolaković.

Esad Čolaković

Politika potiče ovisnost građana o sebi

I konzultant Andrej Grubišić smatra da državi zapravo odgovara da u svojim rukama drži brojne tvrtke jer tako lakše kontrolira glasače. 

"Pojedinim interesnim skupinama u Hrvatskoj odgovara da država bude vlasnik brojnih poduzeća, a to odgovara i državi jer tako može utjecati na dio biračkog tijela. Osim toga, u Hrvatskoj je puno ljudi koji smatraju da država treba rješavati njihove probleme. Takve stavove, nažalost, potiče i sama politika koja ljude tako čini ovisnima o sebi", ocjenjuje za Index Grubišić.

Andrej Grubišić

Podaci koje je nedavno objavila Fina pokazuju da je lani u 959 tvrtki u državnom vlasništvu bilo gotovo 101.000 zaposlenih. To međutim nije ukupan broj zaposlenih u tvrtkama u kojima se država nalazi u vlasničkoj strukturi, budući da je u Hrvatskoj i velik broj tvrtki u mješovitom vlasništvu. 

Negativna selekcija u državnim i komunalnim tvrtkama

No problem nije samo u obliku vlasništva nad tvrtkama. Državno vlasništvo, naime, postoji i u drugim zemljama, iako je ono na Zapadu u pravilu znatno manje prisutno nego u Hrvatskoj. Pravi problem, upozoravaju ekonomisti, leži u načinu upravljanja poduzećima. 

Iako se i kod državnih tvrtki posljednjih godina bilježi trend boljeg upravljanja, što pokazuju i podaci Fine prema kojima su tvrtke u državnom vlasništvu lani ostvarile konsolidiranu neto dobit od oko 2,9 milijardi kuna, ili 4,4 posto više nego godinu ranije, upravljanje državnim poduzećima, kažu stručnjaci, i dalje se općenito može ocijeniti slabim. Izuzetaka, naravno, ima, ali to ne mijenja generalnu ocjenu da se državnim tvrtkama ne upravlja dobro i da njihova neučinkovitost, kako to kažu ekonomisti, predstavlja kočnicu gospodarstvu. 

"Upravljanje državnim tvrtkama je jadno, kadrovi koji njima upravljaju mogli bi se doživjeti kao namjesnici koje je imenovala država. Zato su i rezultati loši. No još je gore upravljanje komunalnim poduzećima. U državnim i komunalnim tvrtkama vlada nepisano pravilo da se loš šef okruži još gorim suradnicima kako ga ne bi ugrožavali, a sve se to onda odražava i na poslovne rezultate", ističe Čolaković. 

CROMA je prije 10 godina predlagala da se prekine političko kadroviranje u državnim tvrtkama, ali politika je to odbila 

Dodaje da je CROMA još prije desetak godina vladi nudila svoj prijedlog da se direktori u javnim i komunalnim poduzećima biraju na javnim natječajima, i to tako da se izbor rukovodećih kadrova u državnim tvrtkama provodi godinu nakon izbora, a u komunalnim poduzećima dvije godine nakon izbora. Na taj bi se način, kaže Čolaković, umanjio utjecaj politike na kadroviranje u državnim i komunalnim poduzećima jer se nakon svake promjene vlasti ne bi mijenjale i rukovodeće garniture u njima, dok bi direktori bili slobodniji u radu. Međutim, političarima se taj prijedlog baš i nije svidio pa ga nisu prihvatili. 

Na zaostajanje Hrvatske u kvaliteti upravljanja upozoravaju i međunarodne institucije. Tako je EBRD u svom posljednjem Izvješću o tranziciji, kao i u nekim drugim izvješćima, ukazao na problem slabog upravljanja tvrtkama u tranzicijskim zemljama. Njihova se ocjena, naravno, ne odnosi samo na državne tvrtke nego i na upravljanje općenito, no rezultati su za Hrvatsku svejedno poražavajući. Tim više što su, s obzirom na ulogu koju država ima u hrvatskom gospodarstvu, državne tvrtke u znatnoj mjeri zaslužne za takvu ocjenu. 

Hrvatska po kvaliteti upravljanja sličnija Balkanu i Zakavkazju nego srednjoj Europi

"Nalazi najnovijeg EBRD-ova Izvješća o tranziciji, koje se bavi pitanjima boljeg upravljanja u cilju postizanja boljih ekonomskih rezultata, prilično su zabrinjavajući jer ukazuju da je Hrvatska po kvaliteti upravljanja bliža prosjecima jugoistočne Europe, pa čak i istočne Europe i Kavkaza, nego prosjeku regije kojoj pripada - srednje Europe i Baltika", ocijenila je u Aktualnom osvrtu Katarina Ott iz Instituta za javne financije. 

Upozorila je da bi Hrvatskoj, s ovakvim stopama gospodarskog rasta i uz bitno poboljšanje upravljanja, za dostizanje prosječnog dohotka po stanovniku sedam industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta (G7) trebalo gotovo 40 godina. Ako bi stope rasta ostale iste, a kvaliteta upravljanja se ne bi poboljšala, za dostizanje G7 bi joj trebalo čak i više od 120 godina, upozorila je Ott u Aktualnom osvrtu. 

"Ako ne bude političke volje za konačnim rješavanjem problema netransparentnog javnog sektora i nekompetentne javne uprave, iz kojih neminovno proizlaze klijentelizam, nepotizam i korupcija, Hrvatska će se i dalje nalaziti među zemljama u kojima vladaju nezadovoljstvo, apatija i iseljavanje stanovništva u države s boljim upravljanjem i boljim ekonomskim rezultatima", zaključila je Ott.