PRVI medicinski fakultet u Hrvatskoj osnovan je na današnji dan ne tako davne 1917. godine na prijedlog Hrvatskog sabora. Pedesetak godina prije otvoreni su Mudroslovni, Pravni i Bogoslovni fakultet, a Liječnički je bio odgođen zbog manjka sredstava uz obećanje da će uskoro i on biti osnovan.

Pitanje Liječničkog fakulteta u 19. stoljeću

Prvi napori da se osnuje medicinski fakultet na ovim prostorima zabilježeni su još 1790. godine, kad je Hrvatski sabor raspravljao o toj temi. U međuvremenu je cijelu Europu zahvatio rat, umiralo se od ozljeda, bolesti i gladi, ali fakulteta i dalje nije bilo.

U restauriranoj Europi nakon 1815. Habsburška Monarhija slovi kao najmoćnija država na svijetu, no svejedno ne uspijeva osnovati medicinski fakultet na svom jugu. Hrvati željni ovakve naobrazbe morali su putovati do Beča, Praga ili Graza. 

U kaotičnim godinama na prijelazu iz prve u drugu polovinu 19. stoljeća Hrvati su stali na stranu bečkog dvora kako bi se borili za stabilnost i red (što je u to vrijeme značilo ratovanje s Mađarskom). Premda je uživala pozornost austrijskog cara, Hrvatska nije osobito prosperirala u godinama nakon revolucija.

1874. godine Hrvatski sabor donosi Zakonski članak o ustrojstvu sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu. Sveučilište je imalo spomenuta tri fakulteta, ali Liječnički fakultet još nije bio otvoren.

Važnije stvari od medicinskog fakulteta

Godine su prolazile, a otvaranje Liječničkog fakulteta stalno se odgađalo. Medicinski fakultet trebalo je samo urediti i platiti, ali tadašnja hrvatska politička elita sve manje je radila u korist "moderne nacionalne Hrvatske" koju je propagirala, a više u korist sebe i svojih prijatelja, što su osobito kritizirali stariji članovi društva koji su pamtili prvu generaciju narodnjaka.

1883. godine Khuen-Hedervary postaje ban, ali ni njemu se nije dalo zamarati pitanjem medicinskog fakulteta. On je oko sebe okupio bogataše koji su imali posjede s obje strane Drave, a potkupio je i dio narodnjaka koji su bili spremni mijenjati budućnost svoje domovine i vlastiti moral za pokoji projekt na kojem bi masno zaradili. 

Tako je Hrvatska ušla u stoljeće najvećih ratova, nove tehnologije i novih epidemija bez prave škole za buduće doktore. Austro-Ugarska se u godinama prije rata bavila dodatnim naoružanjem i ulaganjem u vojsku, a Beč nije planirao ulagati u Hrvatsku. Pitanje Liječničkog fakulteta opet dolazi na red tek 1917. godine jer je manjak medicinskog osoblja u tom trenutku bio kritičan. 

Prvi dekan zvao se Miroslav Čačković, a fakultet je započeo s radom 12. siječnja 1918. godine. Prvo predavanje održao je Drago Perović. Fakultet je preseljen na današnju lokaciju na Šalati već 1920-ih premda je prijelaz bio postepen. Prije punog preseljenja nastava se održavala u prostorijama Sveučilišta na Trgu maršala Tita (danas Trg Republike Hrvatske) te u Kliničkoj bolnici Sestre milosrdnice u Vinogradskoj ulici.

MEF je jedan od najvažnijih fakulteta u Hrvatskoj, a njegovo zakašnjelo osnivanje uvelike je utjecalo na demografiju Hrvatske u vrlo osjetljivim godinama ranog 20. stoljeća. Priča o njegovom nastanku također je podsjetnik da samo jedna generacija korumpiranih političara može unazaditi cijelo društvo koje predstavlja.