SLUČAJEVI nasilja u romskim naseljima mogli bi se spriječiti kad bi se država bila kadra nositi s problematikom, dojam je nakon zadnjeg slučaja brutalnog obiteljskog nasilja koje se dogodilo u međimurskom naselju Piškorovec.

Metalnom šipkom premlatio novorođenče i majku

U tom romskom naselju 27-godišnji muškarac fizički je u subotu napao svoju nevjenčanu suprugu i novorođenče.

>>Policija objavila detalje zvjerskog napada šipkom na ženu i bebu staru 20 dana

Policija je utvrdila je da je ove subote, u Piškorovcu oko 13:30 sati pijani muškarac u obiteljskoj kući verbalno napao suprugu koja je u naručju držala dvoje djece, izvijestili su iz policije. Potom je metalnom šipkom izudarao suprugu po tijelu te je u jednom trenutku udario mlađe dijete.

Mještani Piškorovca posvjedočili su za medije da je muškarac bio sklon alkoholu i obiteljskom nasilju. No, očito to nitko nije prijavio.

Lani u istom naselju muškarac ubio nevjenčanu suprugu

U istom mjestu, u veljači prošle godine, ubijena je 37-godišnja majka devetero djece. Ubio ju je njezin 35-godišnji nevjenčani suprug. Ozlijeđenu majku devetero djece jedan je mještanin odvezao u bolnicu u Čakovcu, ali ozljede su bile preteške i usprkos naporima liječnika čakovečke bolnice, nisu je uspjeli spasiti.

>> Detalji ubojstva majke devetero djece: Svađali se pa je izbo pred djecom

Uhićeni muškarac (35) poznat je policiji, od ranije je dobio niz prijava za sudjelovanje u masovnim tučnjavama, nasilje prema bratu i jednoj kćeri, krađe, ali i zbog nasilja prema nevjenčanoj supruzi.

>>Pretučeni beba i majka, lani ubijena žena: "Romsko nasilje je ogroman problem"

92.3 posto Roma u Republici Hrvatskoj je siromašno

Stječe se dojam kako u romskim naseljima su zakoni koji vrijede za ostale građane nešto rastezljiviji - ne zato što mještani tih naselja uživaju nekakvu protekciju, nego zato što sustav, što uključuje policiju, pravosuđe, centar za socijalnu skrb, kao i školstvo, odmiče pogled od golemih problema.

Što kaže statistika o načinu života među Romima u Hrvatskoj?

Prema Nacionalnom planu za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027. Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, procjenjuje se da prema podacima iz 2017. godine u Republici Hrvatskoj živi ukupno 24.524 pripadnika romske nacionalne manjine.

Prema stopi relativnog siromaštva, 92.3 posto Roma u Republici Hrvatskoj je siromašno, dok oko 70 posto obitelji romske nacionalne manjine živi u ekstremnom siromaštvu.

Podaci o obrazovanju su zastrašujući

Posebno zabrinjavaju podaci oko obrazovanja.

U dobi od 3 do 6 godina svega je 31.1 posto djece obuhvaćeno predškolskim odgojem, dok na razini opće populacije udio iznosi 82.8 posto. U dobi od 7 do 14 godina 95.3 posto djece obuhvaćeno je osnovnoškolskim obrazovanjem. 

Također, samo 31 posto mladih Roma u dobi od 15 do 18 godina pohađa srednju školu, a utvrđene su i statistički značajne razlike po spolu – 36 posto dječaka pohađa srednju školu, dok isto vrijedi za 26 posto djevojčica.

Barake i daščare čine skoro 33 posto svih stambenih objekata Roma

U ukupnom udjelu Roma koji nemaju završeno niti osnovno obrazovanje pretežu Romkinje (62.5 posto), kao i u odnosu na udio nepismenih. Naime, nepismeno je 17 posto Romkinja što je dva i pol puta više od udjela nepismenih Roma.

Također, 28.2 posto romskih obitelji živi u kućama koje ne zadovoljavaju osnovne sigurnosne uvjete, tj. koje su u lošem ili ruševnom stanju. Barake, daščare i straćare te kuće koje ne zadovoljavaju osnovne sigurnosne uvjete čine 32.9 posto svih stambenih objekata u kojima stanuju Romi. 

Što se tiče zdravstvenog osiguranja, studija iz 2011. godine utvrdila je da 82.5 posto Roma u Republici Hrvatskoj ima zdravstveno osiguranje u odnosu na 97.41 posto pripadnika opće populacije.

Podaci iz 2017. godine govore u prilog povećanja obuhvata zdravstvenim osiguranjem budući da prema njima 89 posto Roma ima važeće zdravstveno osiguranje. Obuhvat zdravstvenim osiguranjem nešto je veći među ženama i starijima, kao i onima boljeg materijalnog statusa. 

Severina Lajtman: Postoji cijeli skup razloga zbog kojh se događaju ovakvi zločini

Popričali smo sa Severinom Lajtman, Romkinjom koja je odrasla u naselju Piškorovec, a sad živi u Zagrebu gdje sanja o glumačkoj karijeri, radi čega je već gostovala u domaćim medijima.

"Ne mogu opisati koliko sam bila ogorčena kada sam saznala za događaj premlaćivanja djeteta metalnom šipkom. U isto vrijeme sam bila i jako ljuta na cijeli sistem koji je očigledno zakazao. Bolno je čitati o tome što se dogodilo nevinom djetetu starom 20 dana. Sramotno je čitati o opravdavanju majke počinitelja koliko mu razumijevanja samo iskazuje za učinjeno. Mislim da institucije poput socijalne skrbi, ako već do sada nisu, trebale bi se primiti posla", rekla je ona.

Pitamo je kako, zašto do toga dolazi.

"Kada govorimo o problemima, odnosno zašto se ovakve stvari događaju, ne postoji jedan određeni problem, već skup problema koji stalno kruže u jedan veliki začarani krug. Krenimo od samog mentaliteta ljudi koji su izolirani od ostatka svijeta, koji i dalje žive i slijede tradiciju koju vuku još od davnina, što ne mora biti nužno loše, no ima stvari kojima zaista moramo stati na kraj", rekla je.

"U romskom naselju je najnormalnije tući ženu. I mnoge žene kažu da to zaslužuju"

Govori da je primjer za to upravo ovaj nedavni.

"Kada uđete u jedno romsko naselje, vi zapravo shvatite što oni sve podrazumijevaju pod normalno. To je između ostalog i zlostavljanje žene, djevojke, majke. Tući ženu je nešto najnormalnije, žene koje su odrasle u naseljima i koje nisu izašle iz istog, i same kažu kako je to normalno i kako to zaslužuju. Ne želim generalizirati, ne kažu to sve, ali ja znam jako puno situacija gdje bi žena rekla da je zaslužila batine", navodi.

"Problem je obrazovanje, odnosno nedostatak obrazovanja. Moram priznati da sam i sama na svojoj koži osjetila koliko obrazovanje utječe na svijest, stvari koje sada uočavam prije ih nisam uočavala, moram priznati da još kao mala nisam vidjela ništa loše u maloljetnom braku, odnosno nisam to shvaćala kao neki problem jer nisam ni znala da to može predstavljati ikakav problem, no sada kada sam zrelija, kada sam stekla neko obrazovanje, kada mogu prepoznati problem i kada sam osvijestila problem cjelokupne zajednice, sada znam da je to jedan od većih problema unutar romske zajednice", dodaje.

"Možete li zamisliti život bez sanitarija i struje, s vodom za piće u kanti?"

Naglašava i "manjak kulture koju naravno da ne možeš usvojiti ako se nalaziš u izoliranome mjestu".

"Opći poznati problemi o kojima stalno govorimo, no nitko ništa ne poduzima, već se sve stavlja pod tepih, jesu životni uvjeti, bolje rečeno uvjeti kojih nema. Možete li zamisliti život u jednoj prostoriji, možda dvije, bez sanitarnog čvora, bez struje? Voda koja služi za piće bude u kanti, a u njoj ste prethodno oprali suđe? Tu bude i kruh koji je star sedam dana, možda i više. Možete li zamisliti da u jednom krevetu spavaju i majka i sestra i brat?" zapitala se.

"Možete li zamisliti kako je biti osuđivan na temelju boje kože ili nacionalnosti, bez obzira poznajete li pozadinu jedne zajednice, bez da znate za silne genocide, holokauste, migracije? Mislim da je ovo dovoljno da vam predočim što je utjecalo na ovakav način života. Nažalost, stvari poput zlostavljanja žene i djece se događaju, mnogi znaju reći kako žena i kada se zauzme za sebe, kada i shvati problem, zapravo izigrava žrtvu", kaže naša sugovornica

"Ovakve stvari će se i dalje događati, stvari koje su apsolutno grozne. Mislim da se dogodio veliki propust socijalne skrbi, a i policije također, sigurna sam da ovo nije jedini put kada je ta žena, djevojka bila zlostavljana od strane partnera, to zapravo govori o tome koliko je socijalnoj skrbi i policiji stalo do provedbe svojih zakona", navela je.

Posavec: Sustav reagira kad mediji nešto objave i onda to traje tri dana

O sustavu koji ne funkcionira često je istupao i međimurski župan Matija Posavec.

Kontaktirali smo ga i pitali ga koje su manjkavosti sa sustavom prema njegovom mišljenju.

"Mi smo kao Međimurska županija još 2018. godine poslali vladi i ministarstvima brojne dopise oko problema koji postoje. Oni se tiču kontinuiranog narušavanja reda i mira, čuju se rafalne paljbe, tu je javno pijančevanje, zastrašivanje većinskog stanovništva, divljačka vožnja. Ukazivali smo na lihvarenje, nenamjensko trošenje socijalnih naknada, ispadanja djece iz školskog sustava prije završetka školovanja, ali i alkohola, droge i maloljetničke trudnoće...", objasnio je Posavec.

Ističe da sustav reagira tek kad se nešto dogodi.

"Sustav reagira kad mediji nešto objave i onda to traje tri dana. Pa se onda opet ne događa ništa", dodaje.

Što promijeniti?

"Uvesti videonadzor, postrožiti kontrolu trošenja socijalne pomoći. Centar za socijalnu skrb treba utvrditi je li se socijalna pomoć troši namjenski. Trebalo bi je zamijeniti u obliku vaučera, kako bi se novac trošio na potrepštine koje su nužne za život, potrebne djeci. Treba učiniti više i oko bespravne gradnje, zaštite djece... Socijalna skrb nije u ingerenciji lokalne i regionalne samouprave, represivni aparat je isto u okviru države", odgovara nam Posavec.

"Kad se isplaćuje socijalna pomoć imamo deset puta više intervencija policije"

Pitamo ga upravo koliko je zadovoljan s radom policije.

"Kad se dogodi neko izvanredno stanje, onda dođe veći broj policijskih ekipa, ali to nije trajno rješenje. Tu je i problem socijalne službe, ne može jedan socijalni radnik biti na 100 obitelji, treba više socijalnih radnika kako bi se situacija kvalitetnije imala pod kontrolom", izjavio je.

Dodaje kako čitajući policijska izvješća možemo vidjeti kako je najviše narušavanja reda i mira kad je isplata socijalne naknade.

"Tada je deset puta više intervencija. To su vrlo konkretni problemi. Mi smo tražili više policije i više intervencija. Kao regionalna samouprava mi činimo sve što možemo. Tako smo pokrenuli i projekt kroz koji svako romsko dijete prođe kroz predškolski program upravo da stvori socijalne navike. Ali, mora postojati volja od države, mi tu tražimo pomoć", riječi su Matije Posavca.

Šefica CZSS-a: Nasilje nad socijalnim radnicima u romskim naseljima dogodilo se više puta

Kontaktirali smo i ravnateljicu Centra za socijalnu skrb Čakovec Alenku Bilić, koja nam je napomenula kako od ove godine postoje dva centra za socijalnu skrb. Osim Čakovca, Centar je otvoren i u Prelogu, a podaci s kojima raspolaže su vezani uz Čakovec.

Odgovorila je na pitanje je li zabilježeno nasilje nad socijalnim radnicima u romskim naseljima.

"Nasilje nad stručnim radnicima u romskim naseljima dogodilo se više puta, nikada ne možemo biti dovoljno zaštićeni jer nikad ne možeš znati kako će koji korisnik reagirati bez obzira na sigurnosnu procjenu; u situacijama kada postoji mogućnost bilo kakvog napada, tražimo unaprijed asistenciju policije. Nemoguće je sva naša postupanja odrađivati uz policijsku pratnju", navela je ona.

Oko 85 posto ljudi iz romskih naselja pri CZSS-u Čakovec primaju socijalnu pomoć

Pitali smo je koliko pripadnika romske nacionalne manjine je dio sustava socijalne skrbi.

"Ne vodimo posebnu evidenciju korisnika po etničkoj pripadnosti, tako da samo mogu nagađati u postocima: zajamčena minimalna naknada (kolokvijalno socijalna pomoć) jest 85 posto svih korisnika koji žive u romskim naseljima, trenutni broj priznatih zajamčenih minimalnih naknada za CZSS Čakovec je 799, odnosno 2515 osoba (odraslih i djece). 

Općenito govoreći o svim korisnicima nekih usluga i prava socijalne skrbi, smještaji, doplaci za pomoć i njegu, osobne invalidnine, savjetovanja, mjere obiteljsko-pravne zaštite i dr. se odnosi na  70-75 posto osoba koje žive u romskim naseljima su stalno ili povremeno korisnici sustava socijalne skrbi", navela je.

"Najbitnije je izaći iz začaranog kruga"

Često se u slučajevima kao što je ovaj gdje je otac pretukao bebu metalnom šipkom kaže da je zakazao sustav socijalne skrbi. Kako komentira te navode?

"Ako se ne aktiviraju svi dionici međuresornom suradnjom (i to stvarnom, a ne samo deklaratornom), neće biti bitnih rezultata. Socijalna skrb se nekako godinama sama bori s problemima na svim razinama, često se u nas upire prstom kao sustav koji ne radi svoj posao. Bitno je naglasiti da nije fokus Centra za socijalnu skrb kontrola i kažnjavanje korisnika koji nenamjenski troše državne pomoći, već osposobljavanje korisnika da sami nauče kako što pametnije potrošiti dobiveni novac, a najbitnije je kako izaći iz začaranog kruga vječnih primatelja socijalnih pomoći i vršitelja raznih kaznenih djela. Dakle, kako ući u svijet rada, brige o školovanju, odgovornog roditeljstva, zaštiti djece od svih nepovoljnih utjecaja, kako voditi domaćinstvo, kome se obratiti za pomoć, razvoj svijesti o osobnoj odgovornosti", napomenula je.

Kako poboljšati situaciju? Što promijeniti u tom smislu?

"Uz potporu nadležnog Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike smo u posljednje 3-4 godine učinili velike napore u poboljšanju pružanja socijalnih usluga u našoj županiji: osnovan je još jedan centar za socijalnu skrb gdje je zaposleno još stručnih radnika; u CZSS-u Čakovec smo također zaposlili još tri stručna radnika; provodimo s UNICEF-om program Faza III – Testiranje jamstva za svako dijete u sklopu kojeg će UNICEF u pet romskih naselja izgraditi resursne centre gdje će svi moći dodatno provoditi svoje programe vezane uz socijalnu skrb, zdravstvenu zaštitu, preventivne aktivnosti, obrazovne aktivnosti i dr. 

Baziramo svoje preventivne aktivnosti zajedno na djecu i roditelje te upravo radimo na organiziranju međuresornih timova za koje se nadamo da će zajedničkim naporima pokušati utjecati na pozitivne promjene u romskim zajednicama, u svakom pogledu", navela je Bilić..

Siniša Senad Musić: Rezidencijalna segregacija je zapravo najveća prepreka

Predsjednik Romske organizacije mladih Hrvatske Siniša Senad Musić više nam je rekao o naseljima i životu u njima.

"Kad govorimo o ovoj temi, prvo treba o segregaciji po entitetu i socijalnom statusu. Kako su naselja nastala? Neka uslijed poplave, u nekima su Romi živjeli na margini društva, kasnije na margini naselja. Tu je redovni pristup sanitarijama ograničen, a naselja se povećavaju. Neka sad broje po dvije tisuće ljudi", rekao je.

"I ta rezidencijalna segregacija je zapravo najveća prepreka za uključivanje Roma u društvo. Jednostavno su izdvojeni. Vi ste sad u pandemiji imali slučajeve gdje Romi ne bi mogli ići u grad, jer po Zakonu o socijalnoj skrbi ako bi imali zajamčenu minimalnu naknadu, ne smiju posjedovati, ali niti voziti tuđa vozila. Segregacija je i u obrazovanju. Ona je "targetirana" kao glavni cilj temeljnih dokumenata za uključivanje Roma u društvo, imamo pomake, ali postoji plan desegregacije. Trebalo se početi s nečim, nije se počelo. Kulturni centri, igrališta, vrtići u romskim naseljima? To može biti prijelazna mjera, ali vi tako isto izdvajate Rome", poručio je on.

"To će biti paralelni život Roma, a ne suživot", objašnjava.

"U romska naselja ne stiže ni dostava pizze"

Dodaje da je jedini otvoreni kanal obrazovanje.

"Ono omogućuje stanovnicima naselja da se pomaknu iz njega, onda jednom kad su u učeničkom ili studentskom domu, to bude drugačije i ne žele se vratiti u naselje. Pa i Romi koji se zaposle imaju običaj dignuti kredit kako bi se preselili iz tih naselja. I onda oni kad napuste naselja pitaju može li se tu pizza naručiti. Eto, zato što se pizze ne dostavljaju u romska naselja. Naravno, nije problem samo u pizzama. Niti banka ne odobrava kredite, ljudi kad zovu za posao onda im se kaže da je mjesto popunjeno, itd.", napomenuo je.

Pitamo ga misli li on da je državi stalo do provođenja zakona u romskim naseljima kao što to čini drugdje.

"Nekad ni vatrogasci ne dolaze u romska naselja"

"Prije svega, najviše se to očituje u socijali. Tu sigurno bude onih koji su doživjeli neugodne stvari, onda ih je strah. Izgube volju i želju za rad. A uvijek je oduzimanje djece problematično, pitanje je uvijek jesu li se trebala oduzeti. A kad se nešto dogodi, vječno je pitanje zašto nisu oduzeta. Onda imamo djecu koja ne idu u škole, pa se to među prosvjetarima pripiše romskoj tradiciji", rekao je.

"Imamo primjere kad policija ili vatrogasci ne dolaze u romska naselja, onda se stanovnici žale kako se nije došlo, a ti koji bi trebali doći kažu da ih se zadnji put kamenovalo. Sve te priče imaju dvije strane. A svega toga ne bi bilo da ne postoji segregacija gdje se opet vraćamo na početak", zaključio je predsjednik Romske organizacije mladih Hrvatske Siniša Senad Musić.