Foto: Index, Screenshot: STDron

APOKALIPSA koja je poharala Dalmaciju zadnjih dana dobar je razlog za sječu svega i svačega. Od šuma u kojima ne postoje vatrogasni putevi do uhljeba koji su za ovo sve skupa krivi. Postoji milijardu razloga zbog čega bi nakon ovoga u normalnim zemljama letjele glave. U Hrvatskoj se, dakle, neće dogoditi ništa.

Premijer koji je u trenucima dok je vatra ulazila u Split u Dnevniku HRT-a nonšalantno govorio o tko zna čemu, jučer je rekao kako je sustav odlično reagirao. Mediji pišu kako su očajni ljudi vatru gasili nogama i sokovima. Hej, sokovima. Ako negdje u priručnika DUSZ-a (koji je opet zakazao, a pola ljudi to ne zna jer za njega nije čulo) piše da se u slučaju prijetnje ljudima i imovini imaju koristiti sva gazirana i negazirana bezalkoholna pića iz privatnih frižidera, onda je ovo odlična reakcija.

U svakom drugom slučaju, nije.

Jasno, kao i uvijek, nikome se ništa neće dogoditi osim koje neprospavane noći, bit će tu i nekih usmenih opomena i povlačenja veza kod nadređenog rođaka. Možda će netko u nekoj agenciji, ne daj Bože, morati i godišnji odgoditi za koji dan, ali više manje na tome će stati.

No nije da uhljebi neće prebacivati odgovornost jedni na druge. Jer jebiga, netko je zajebao. Pa će sada državna uprava za ovo okriviti županijsku upravu za "ono", koja će reći da je poslala priopćenje državnoj zaštiti "ovoga", hrvatskim šumama, vodama, vojsci i tako u nedogled. I taj će ping pong trajati dok javnosti ne dopizdi, a dosadit će brzo.

Hrvatske šume zaposlile stotine promatrača šuma

No u cijeloj ovoj priči bilo je super vidjeti reakciju Krunoslava Jakupčića, predsjednika uprave Hrvatskih šuma koji je u sinoćnjem Otvorenom kazao kako su ove sezone zaposleni novi promatrači.

"Mi smo zaposlili 320 djelatnika na danonoćnom promatranju i još su u toj funkciji uz njih djelatnici Hrvatskih šuma koju promatraju i dojavljuju", rekao je Jakupčić.

Hej, promatrača.

Gana i Bugarska su prije nekoliko tjedana lansirale satelit u svemir, Kina je na isto mjesto sa zemlje teleportirala česticu, a Hrvatske šume, kraj sve tehnologije ovog svijeta, zapošljavaju stotine - promatrača koji trebaju šume čuvati od požara.

A gdje je tehnologija?

Jedna dobro opremljena bespilotna letjelica ili dron (iako postoji razlika u terminologiji, ali to za ovu priču nije bitno) sa svom tehnologijom može brže, jeftinije i kvalitetnije zamijeniti stotine ljudi i pokriti stotine puta veći teren. Ali ne, Hrvatske šume se pouzdaju u ljude koji poput Indijanaca njuše teren i šetaju šumama. Ne kažemo, ne daj Bože, da bi ljudski faktor trebalo ukinuti, nije tehnologija još toliko dobra. No potpuno smisleno zvuči da u 21. stoljeću tehnologija bude glavni način promatranja stotina četvornih kilometara često nepristupačnih šuma. I da, kad uoči nešto, dron to šalje ekipi na terenu koja onda ima točne koordinate i može brzo djelovati.

Ali... Hrvatska.

Dron nema rodbine koju treba zaposliti, ne traži regrese, božićnice, uskrsnice (što nisu strani pojmovi za preko 7000 zaposlenika HŠ-a prema podacima od prošle godine), ne može babi naplatiti što je ubrala šaku šparoga za večeru, može raditi više od nekoliko sati dnevno, a ne puni ga se tridesetineštogodišnjim štekanjem na proračun, već je potrebno svega par sati struje tjedno. Ali možda to i jest problem. Dron, naime, ne glasa.

Da se razumijemo, tih parsto djelatnika nisu uopće veliki problem. U koji god sustav da stanete, otkrijete isti, stari socijalistički mentalitet gdje je tehnologija koja bi povećala efikasnost i smanjila troškove najgori neprijatelj. Svugdje je tako, od Hrvatskih šuma pa do HAC-a, gdje je riječ vinjeta najgora psovka, "ona čije se ime ne smije izgovoriti".

Za to će vrijeme hrabri vatrogasci, često entuzijasti i volonteri koji glavu riskiraju za mizerne džeparce, i dalje požare gasiti starim brentačama i još starijim cisternama.

Ali bez brige. Naći će se i sokova.

Glavno je da sistem funkcionira.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Ostale komentare istog autora možete pročitati OVDJE.