Foto: Index, Facebook

ŠPEKULACIJE o mogućim izvanrednim parlamentarnim izborima po običaju su potakle lovce u mutnom na još jednu aktivnost kolektivnog ludila bez smisla, kako bi se zaradilo na intelektualno ograničenom i frustriranom narodnom jadu. I ovaj put glavni akteri su aktivisti Živog zida.

Da podsjetimo, kod posljednje svenarodne prevare, navodno boreći se protiv ovrha, a u naravi bacajući se na policiju pod zaštitom imuniteta, Živi zid je uspio uhljebiti nekih 5 zastupnika i uzeti solidnu marendu za svoju stranku. Nova zvijezda Živog zida je neuspješna poduzetnica pod imenom Martina Johnson Županić koja, nakon što nije uspjela u poduzetništvu, očigledno vidi priliku u uhljebljenju u državni proračun.

Usto, Vlada RH novim je izmjenama Zakona o lokalnim porezima uvelike otvorila vrata Živozidaškom uhljebljenju, a koje ćemo na kraju platiti svi i to višestruko. No, krenimo redom.

Više viralnih aktivističkih grupa ujedinilo se u pozivu na opstrukciju novog Zakona o lokalnim porezima, i to u njegovom dijelu koji govori o porezu na nekretnine. Budući da ovaj tekst ne trpi detaljnu analizu ovog dijela Zakona, reći ću da mjeru smatram normalnom, očekivanom i potrebnom te da ona ne proizilazi iz "trusta mozgova" zastupljenih u hrvatskoj vlasti, već je dio globalnih trendova i promjena, pogotovo onih koji se tiču strategije razvoja EU.

Naime, EU se već dugo muči sa svojom kompetitivnošću, a koja je u jednom dijelu zemalja (pogotovo u zemljama bivšeg istočnog bloka) negativno uvjetovana i visokim poreznim davanjima. Kako je teško naći balans između socijalnih potreba stanovništva koje treba nahraniti iz javnih sredstava i opterećenja na prihode prema onima koji zarađuju, EU je nakon dubinskih analiza krenula u inicijativu reformi poreznih sustava u zemljama članicama kako bi se osnažio rast i razvoj, otvaralo nova radna mjesta i kako bi se osnažila gospodarska stabilnost zemalja članica te osigurala pravičnost u davanjima građana.

Borba protiv kriminala, korupcije i terorizma

Jedna od mjera koju sugerira EU zemljama članicama je i rasterećenje davanja gospodarstva, pogotovo poreza koji se tiču plaćanja radne snage te prebacivanje dijela tereta na vlasnike nekretnina. Pritom je pravičnost model koji se sugerira, što znači da bi zemlje članice trebale uglavnom slijediti pravilo progresivnih poreznih stopa. To konkretno znači da bi oni s najskupljim nekretninama i oni koji imaju najviše trebali plaćati i najveći porez na nekretnine.

Drugi motiv potrebe za uređenjem poreza na nekretnine jest organizirani kriminal, korupcija i terorizam. Naime, u dobrom dijelu bivših komunističkih zemalja biznis s nekretninama, odnosno ulaganje u nekretnine, postao je opasan rastući trend. Većina zemalja, poput Hrvatske, osim kupoprodaje uopće ne vodi evidenciju o vlasnicima nekretnina i njihovom ukupnom porezu, što stvara kolonije lažnih vlasnika.

Naime, na snazi je potpuni kaos koji ljubitelji profita na crnom tržištu itekako koriste. Otuda i njihova tendencija (uvijek imaju i političke pijune koji izgovaraju njihove želje poput UKIP-a u Britaniji, koji je između ostalog bio glavni protivnik uvođenja reda u Britanski financijski sektor) da potiču različite "javne buntove" temeljene na izmišljenim činjenicama (popularno fake news) kako bi onemogućili uvođenje bilo kakvog reda. Plašenje siromašnih je isto tako jedna od ključnih strategija kojom se koriste.

Dakle, činjenice o porezu na nekretnine i trendovima su sljedeće. Većina zemalja EU-a ima neku vrstu poreza na nekretnine, uključujući i one najuređenije poput Finske. Sve gospodarski visoko razvijene zemlje imaju porez na nekretnine. Razlog je jednostavan- rasterećenje poduzetnika i radnika kako bi se osigurao stabilan gospodarski rast i motiv za ulaganje u posao te oporezivanje dobiti tek kad ona postane dovoljno značajna da se kupi nekretnina. Otpori ovoj inicijativi su najjači u zemljama koje su najviše korumpirane i u kojima korupcija i organizirani kriminal imaju jaka uporišta (zemlje bivšeg Istočnog bloka).

Ako je dobro posložen, porez na nekretnine osigurava pravičnost

No ima i pozitivnih primjera sofisticiranih poreza na nekretnine poput rješenja koje ima Latvija, gdje se porezne stope na nekretnine određuju prema različitim politikama, pa obitelji s najmanje troje djece plaćaju niži porez. Uz sve navedeno, porez na nekretnine je u većini siromašnijih zemalja članica EU-a i jedan od načina da se zaštiti domaće stanovništvo od tzv „overbyinga“, odnosno barijera tome da državljani EU-a iz bogatijih ekonomija imaju tzv „besplatnu vožnju“ u siromašnim zemljama, kupujući nekretnine koje kasnije nisu oporezive.

Distorzija tržišta do koje dolazi na ovaj način zna biti toliko velika da lokalni građani više nisu u mogućnosti uopće kupiti nekretnine, a nekretnine koje su kupili stranci zjape prazne, što nužno vodi i povećanom broju beskućnika. Dakle, ako je dobro posložen, porez na nekretnine osigurava pravičnost u poreznim davanjima, uređuje kretanje kapitala i smanjuje utjecaj organiziranog kriminala na društva, nema zabilježeni negativni učinak na gospodarski rast, olakšava pritisak na poduzetnike i radnike i osigurava punjenje proračuna u uvjetima kada stanovništvo stari i kada se drastično promijeni odnos zaposlenih i umirovljenika. Prema svemu navedenom, ovaj porez je potreban, važan i značajan za budućnost Hrvatske. Pritom treba znati i da porez na nekretnine predstavlja prihod lokalne zajednice i da je od najvećeg značaja za decentralizaciju javnih financija, odnosno smanjenje fiskalne moći središnje države u korist jedinica lokalne uprave.

Dakle, na kraju, središnja vlada neće imati koristi od ovog poreza i sigurno ga ne bi donijela da nije bilo pritisaka od strane EU-a, budući da se naše vlasti teško odriču moći koja daje novac, odnosno odlučivanje o njegovoj distribuciji. Isto tako, važno je naglasiti da mjere poput one da je godina izgradnje nekretnine jedan od uvjeta za poreznu stopu dobro rješenje u okolnostima stjecanja nekretnina u RH, na taj način ovaj zakon će možda i najbolje odgovoriti na izazove "netransparentnog bogaćenja“ nakon 1990.

Cijenu će na kraju platiti narod

Drugi par rukava je da javne rasprave o Zakonu o lokalnim porezima nije bilo, da je donesen u tišini i da za predložene mjere nisu napravljene kvalitetne procjene učinka od strane neovisnih institucija (a Hrvatska ima struku koja je ovo bila u stanju odraditi). To ide na dušu vladi, kao i štošta drugo.

I za kraj, plašenje naroda da će ovim porezom ostati bez nekretnina taktika je Živog zida, koji ovime ide na ruku svim knežijskim i inim skupinama, svom ruskom crnom kapitalu i svim crnim tokovima novca u Hrvatskoj koji se za sada nesmetano distribuira. No osim Pernarovog ljubovanja s Rusima, nema dokaza da Živi zid prima novac od nekih od ovih skupina kako bi osporio ovaj zakon. Razlog je puno banalniji, tipičan UKIP-ovski - kad su vidjeli da je neraspoloženje naroda veliko, lažnim vijestima i informacijama, odnosno strašenjem pozivaju narod na referendum.

A cilj referenduma je postići popularnost i još više uhljebničkih mjesta u javnom sektoru, od kojih vodstvo Živog zida dobro živi. Priliku očigledno ovaj put ne žele propustiti ni različiti aktivisti koji se do sada nisu uspjeli plasirati u sabor, pa sad imamo veliku koaliciju „wanabe“ uhljeba koja povikom “nećemo poreze“ želi sjesti na grbaču poduzetnicima i živjeti od istih tih poreza koje navodno ne želi. A cijenu će na kraju platiti narod. S takvom pameti, nema druge nego reći - nek i plati!

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala