DVA NAJNOVIJA istraživanja ukazuju na to da ugljikov dioksid otkriven na Jupiterovom mjesecu Europi dolazi iz ogromnog oceana smještenog ispod njegove ledene površine. Ovo otkriće povećava vjerojatnost da se unutar spomenutog oceana skriva tajanstveni oblik vanzemaljskog života. Naime, znanstvenici već neko vrijeme smatraju da se ispod površine Europe nalazi ogroman ocean slane vode, no bilo je teško utvrditi ima li u njemu kemijskih elemenata potrebnih za nastanak života kakav poznajemo.

Na površini mjeseca je već ranije otkriven ugljikov dioksid, kemijski spoj koji je jedan od ključnih građevnih blokova života, no bilo je upitno dolazi li on iz oceana ili s nekog drugog izvora. Kako bi odgovorili na ovo važno pitanje, znanstvenici su pomoću podataka sa spektrometra na svemirskom teleskopu James Webb mapirali CO2 na površini Europe. 

Ustanovili su da se najviše ugljikovog dioksida nalazi na području širokom 1800 kilometara, zvanom Tara Regio, gdje ima najviše terena s neravnim grebenima i pukotinama. Za sada nije točno jasno što uzrokuje ovako "kaotičnu" površinu, no pretpostavka je da topla voda iz oceana prilikom uzdizanja otapa površinski led koji se zatim s vremenom ponovno zamrzava u nove neravne grebene. 

"Dakle, imamo sol, imamo CO2"

Prvo je jedna skupina stručnjaka, predvođena planetarnom znanstvenicom Samanthom Trumbo sa Sveučilišta Cornell, pomoću podataka s James Webba ispitala je li CO2 mogao doći s nekog drugog mjesta osim iz oceana - na primjer s meteorita koji su udarili u površinu.  

Trumbo za AFP navodi kako je analiza pokazala da ugljik potječe iz unutrašnjosti mjeseca, vjerojatno iz podzemnog oceana. Nažalost, znanstvenici još uvijek ne mogu isključiti mogućnost da ugljik dolazi iz karbonatnih minerala na mjesecu koji se nakon izloženosti radijaciji razlože u CO2. 

U regiji Tara Regio otkrivena je i kuhinjska sol, zbog čega je ovo područje znatno žuće od ostatka izbrazdanih bjelkastih površinskih područja Europe, a stručnjaci smatraju da i ona potječe iz skrivenog oceana. "Dakle, imamo sol, imamo CO2. Sada nam je jasnije kako bi mogla izgledati kemija u unutrašnjosti Europe", kazala je Trumbo. 

NASA-ini znanstvenici su također, u odvojenom istraživanju, nakon analize podataka s Jamesa Webba ustanovili da ugljik potječe iz Europe. Nadali su se da će na ovom Jupiterovom mjesecu uočiti vodene oblake ili hlapljive plinove koji izbijaju s površine, no to se, nažalost, nije dogodilo. Stoga željno iščekuju što će na površini Europe otkriti dvije velike svemirske misije koje planiraju pobliže analizirati Europu. 

Letjelice koje će posjetiti udaljene mjesece

Europska svemirska agencija (ESA) je u travnju lansirala sondu Juice (Jupiter Icy Moons Explorer) koja bi za osam godina trebala stići do najvećeg planeta Sunčevog sustava. Glavna misija Juicea je istraživanje Jupitera i njegovih ledenih mjeseci u potrazi za područjima u kojima bi moglo biti života.  

Dodatno, NASA u listopadu 2024. godine planira lansirati letjelicu Europu Clipper koja bi do Jupiterovog mjeseca trebala stići 2030. Olivier Witasse, znanstvenik na projektu Juice, navodi da ti projekti ipak neće moći potvrditi postoji li tamo uistinu vanzemaljski život. Za to bi trebalo probiti površinu Europe i izravno zaviriti u njene dubine.

Čak i ako neka buduća misija otkrije "male zelene" u oceanu Europe, znanstvenici očekuju da će se zbog ekstremnih uvjeta raditi o sićušnim organizmima, poput primitivnih mikroba. 

Jupiterov mjesec Europa je za astrobiologe jedan od najintrigantnijih objekata u Sunčevom sustavu. Ispod njegove ledene kore, debljine između 15 i 25 kilometara, skriva se ocean dubok od 60 do 150 kilometara. Premda je Europa manja od Zemlje, u njezinom oceanu vjerojatno se nalazi dvostruko više vode nego u svim oceanima na našem planetu.

Ovaj je mjesec posebice interesantan jer se na njegovoj površini nalaze pukotine koje bi možda omogućavale lakši pristup oceanu ako na njega spustimo letjelicu.