Foto: Šime Šokota / Cropix

EKOLOŠKI aktivist Zoran Oštrić se na svojem blogu osvrnuo na jučeršnji prosvjed u Zagrebu te je poručio kako se "bitna borba za vlast ipak trenutno vodi unutar HDZ-a". Oštrićev tekst prenosimo u cijelosti.

Po mom sudu, koliko sam pratio i sudjelovao u političkih zbivanjima proteklih godina, novi pomaci u hrvatskoj politici započeli su ujesen 2008. godine. Iako maleni i zaboravljeni, meni se simbolično značajni čine tadašnji prosvjedi protiv nasilja. Na jednom takvom prosvjedu okupili su se i novinari (spriječeni policijskim kordonom da odu na Markov trg). Dobro je bio organiziran i prosvjed studenata, s povorkom kroz grad. (Ima toga na mom blogu iz onoga doba, sad moram brzo završiti pa nemam vremena stavljati linkove).

Jučerašnji sukob prosvjednika s policijom, koja je štitila prilaze Markovom trgu, koliko pamtim prvi je na kojem su prosvjednici počeli s činima nasilja. Policija je odgovorila pendrecima i suzavcem. Zasad je sve ostalo ograničeno, ali već sutra moglo bi biti mnogo masovnije, s obje strane.

To je nevolja s nasiljem, zbog kojeg sam pacifist. Ono ima svoju unutarnju logiku eksalacije. Poput grude snijega, teško ju je zaustaviti kad jednom uzme zamah.

Nažalost, ništa neočekivano ni neobično.

Imamo sad nekoliko prosvjeda koji se odigravaju paralelno, razne vrste nezadovoljstva radom Vlade i vladajućih. Ni oporba među prosvjednicima ne uživa veliko povjerenje.

Jedan od problema je nejasnoća, što točno prosvjednici zahtijevaju? ONi su antivladini, ali u medijima su ih neki nazvali i "antirežimskim".

Ovaj režim je međutim demokratski, imamo slobodne izbore, na kojima se skoro svatko može kandidirati, imamo i slobode okupljanja, govora itd.. Nikako savršene, ali golema je razlika prema situaicji prdije 25 godina, kad sam ja počeo biti javno aktivan, kad toga nije bilo.

U autoritarnim državama, gdje nema demokratskih izbora itd., prosvjedi mogu iznuditi promjenu režima, u pravcu demokratizacije. Ovjde - što bi značilo "mijenjati režim"? Postoje zaista grupe ekstremne desniced, frustrirane što ih velika većina hrvatskog naroda odbacuje, koje se nadaju nešto uloviti u mutnom. Povesti narod u svjetlu budućnost, bez izbora, jer Hrvati pokazuju sklonost da biraju pogrešno.

Ne mislim da oni imaju neke šanse, ali mogu pokušati. Još više - mogu biti manipulriani pravim igračima iz sjene. Godine 1999., organizirani plaćeni huligani u službi neofašizma napali su miran skup u Zagrebu na Dan pobjede nad fašizmom, a policija je mirno gledala. Nije nemoguće da se slične stvari ponove.

Što se tiče same vlasti, dva su moguća neposredna scenarija.

Prvi je, da Jadranka Kosor i njena vlada podnese ostavku, a njeni proitvnici u HDZ-u (desnica) hitro preuzmu sve konce u svoje ruke. Na način, kako se to dogodilo prije godinu i pol, kad je otišao Ivo. Poslušna većina u Saboru imenuje Karamarka, Jarnjaka ili nekog trećeg za novog predjsednika Vlade. Nova vlada napravi nagli zaokret nadesno u svojem diskursu i politici, potičući histeriju protiv Srba, Europe, komunjara... s ciljem ,da mobilizira glasove desnice i tako osigura pobjedu na izborima.

Radikalna desnica van HDZ-a tada može biti instrumentalizirana onako, kako je bilo i u Tuđmanovo doba. Organizirani huligani mogli bi napadati ne samo grupe marginalaca kao 1999. (iako je tada među napadnutima bio i čovjek, koji je samo osam mjeseci kasnije postao predsjednik države)., nego i predizborne skupove SDP-a.

Nerealno? Puhanje ha hladno? "Koga su ujedale zmije, boji se i guštera"? Možda. Ali nikako nije nemoguće.

Mislim da se SDP boji ovakvog scenarija, pa zato oklijeva. Međutim, pitanje je, ne bi li trebali biti svjesni da u politici nekad treba i riskirati? Djeluju mlako, umjesto da trepte od želje da dođu na vlast.

Drugi scenarij može biti da Jaedranka da ostavku, ali dođe i do raskola u HDZ i blokade rada Sabora. Tada predsjednik države raspušta Sabor i raspisuje nove izbore. Na kojima bi pak sigurno pobijedila Kukuriku koalicija.

A nevolja je, da je posve jasno kako će slijedeća vlast biti u gadnoj gabuli.

HDZ se tada nađe u ssoporbi i počne čistiti svoje redove, možda na isti način kako je gore navedeno, s jačanjem desnice i čišćenjem redova, Kao što je to bilo kad je Sanader obračunao s Pašalićem, samo u obrnutom političkom smjeru. I zatim žestoki napadi na novu vladu.

Ja ostajem revolucionar. Ova vlada mora otići.

Ali, u nasilju ne želim sudjelovati, a valjda se s 50+ godina od mene neće ni tražiti, da preskačem barikade.

Kako izači iz dreka? Nadam se, da će se situacija promijeniti utoliko, što će na vlast doći ljudi otvoreniji prema novim idejama. Recimo, onima "zelene politike", bez obzira koja bila stranka. Nadam se, da bi moje vizije i programi mogli imati utjecaja na iduću Vladu. Ili onu iza nje.

Želim doći na vlast. Ako ne osobno, onda preko svojih ideja.