Petar Petrović Njegoš
PETAR II. Petrović Njegoš bio je crnogorski vladar, filozof i pjesnik te jedna od najvažnijih ličnosti Crne Gore u vrijeme nacionalnog stasanja u 19. stoljeću. Rođen u selu Njeguši, nedaleko od Cetinja, Njegoš je od mladosti pokazivao izvanredan intelekt i sklonost učenju. Sa samo 17 godina, nakon smrti strica Petra I. Petrovića, Njegoš postaje vladika Crne Gore, pri čemu objedinjuje svjetovnu i duhovnu vlast nad zemljom. Kao vladar, bio je posvećen modernizaciji Crne Gore, nastojeći ujediniti crnogorska plemena i uspostaviti jaču državnu strukturu u okruženju stalnih prijetnji Osmanskog Carstva.
Filozof-upravitelj Njegoš
Njegoševo književno stvaralaštvo čini ga jednim od najznačajnijih pisaca i filozofa slavenskog svijeta. Njegovo glavno djelo Gorski vijenac, napisano 1847. godine, predstavlja refleksiju o slobodi, moralu i identitetu Crnogoraca. Djelo opisuje borbu crnogorskog naroda protiv Osmanlija, oslikavajući crnogorski ponos i težnju za slobodom kroz filozofske rasprave i epizode. Gorski vijenac nosi univerzalnu poruku otpora i slobode, a smatra se jednim od vrhunaca slavenske književnosti, duboko utkanim u kulturni identitet Crne Gore.
Osim Vijenca, Njegoš je napisao i Luču mikrokozma, filozofsku poemu koja propituje čovjekovu ulogu u svemiru i vezu između dobra i zla. Inspiriran biblijskim i antičkim temama, ovo djelo istražuje duhovne i etičke dileme, čime je Njegoš pokazao sklonost metafizičkom promišljanju i filozofskoj dubini.
Njegoš je također zaslužan za niz reformi kojima je nastojao modernizirati Crnu Goru. Osnovao je prve škole i pokrenuo izgradnju javnih objekata. Zalagao se za političko i vojno jačanje Crne Gore, nastojeći razviti savez s Rusijom i drugim pravoslavnim zemljama u borbi protiv Osmanskog Carstva. Njegoš je bio svjestan važnosti obrazovanja i kulture u oblikovanju identiteta, stoga je posvećeno radio na tome da unaprijedi intelektualnu i kulturnu svijest Crnogoraca.
Bio je upoznat s hrvatskim nacionalnim pitanjima te podržavao hrvatskog bana
Njegošev život prekinula je tuberkuloza. Preminuo je 1851. godine u 38. godini života, a prema vlastitoj želji sahranjen je na planini Lovćen, koju je smatrao simbolom crnogorske slobode. Njegošev mauzolej na Lovćenu danas je jedno od najvažnijih spomenika Crne Gore, simbolizirajući duh slobode koji je Njegoš kroz svoj rad i ideje ostavio budućim generacijama.
Njegoš je u svoje vrijeme podržavao rad bana Josipa Jelačića, kojeg je upoznao neposredno prije Revolucije 1848. godine. Prema nekim izvorima, Njegoš je nudio Jelačiću crnogorsku vojsku kao pojačanje u njegovim operacijama. Postoje i Njegoševa pisma upućena dalmatinskom guverneru u kojem potiče ujedinjenje Dalmacije i Hrvatske
Petar Petrović Njegoš ostaje najvažnija politička i kulturološka figura Crne Gore. Povjesničari će ga često nazivati crnogorskim Ivanom Mažuranićem ili crnogorskim Vukom Karadžićem. Po Njegošu ime nosi najveći broj ulica i trgova u Crnoj Gori, zajedno s Josipom Brozom Titom.