U ORDINACIJI uglednog varaždinskog liječnika dolazili su oni najranjiviji - pacijenti i pacijentice sa psihičkim poteškoćama. Tražili su pomoć, utjehu i zaštitu. A brojne pacijentice s kojima smo razgovarali dobile su dodatne traume. Za Provjereno Nove TV su ispričali kako ih je tražio da se skidaju, dirao ih ili tražio da se njega dira.

One su godinama nakon proživljenog seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja sve ispričale drugim terapeutima koji su to prijavili nadležnim institucijama. Unatoč tome, on i dalje radi. Objašnjavao im je kako je to Freudova metoda, kako moraju osloboditi seksualnu energiju i najgrublje zlorabio svoj položaj. Seksualno je iskoristio one koje su tražile pomoć.

„On bi se skinuo, zatražio bi od mene da se skinem i onda bi započele te neke metode diranja“, prisjeća se bivša pacijentica Petra Milković. Njena majka, psihologinja, potvrdila je da je liječio djevojke tako da ih je dirao po grudima i ostalim dijelovima tijela.

Psihoterapeut i socijalni pedagog Nebojša Buđanovac objašnjava kako je liječnik jako lukavo manipulirao s izrazito ranjivim djevojkama te kako je to činio zbog zadovoljenja svojih seksualnih potreba. „Počeo je pri svakom njenom dolasku dirati grudi i to je trajalo nekakvih pet, šest mjeseci, da bi na kraju predložio direktni seksualni odnos, dirao je po vagini“.

Tvrdi kako je neosporno da je riječ o seksualnom predatoru, a i njegovi kolege slažu se kako ne bi smio više nikada obavljati taj posao.

"Rekla sam mu ne i bilo mi je užasno neugodno“

Početkom ove godine počeli su curiti detalji s jedne seanse varaždinskog psihijatra iz 2009. godine. Naime, jedna se mlada djevojka povjerava drugom terapeutu o tome što joj je radio njegov kolega.

„To je djevojka koja je došla k njemu radi duboke, snažne anksioznosti i kojoj je on propisao antidepresive i onda je on počeo uzimati antidepresive. Objasnio da ona ima pojačanu laktaciju, iz grudi, i počeo je pri svakom njenom dolasku dirati grudi i to je trajalo nekakvih pet, šest mjeseci“, tvrdi Buđanovac.

I sama je pacijentica Provjerom opisala detalje. Tortura je trajala mjesecima, a svaka dva mjeseca je dolazila i na kontrolu.

„Rekao mi je da skinem majicu i grudnjak. Primio mi je bradavice sve dok nije vidio rezultat. Nakon koje godine počeo mi je govoriti svakakve stvari. Jedne se dobro sjećam jer je rekao da se sigurno ševim na svakom uglu. Da bi to eskaliralo koja dva dolaska kasnije kad me pitao da li može probati koliko sam vlažna. Ja sam rekla da ne bih i bilo mi je užasno neugodno“, prepričava.

Druga pacijentica je još uvijek bila tinejdžerica od tek šesnaest godina. Prije dvije godine, o tome kako ju je napastovao varaždinski psihijatar, povjerila se neuropsihijatru Slavku Sakomanu.

„On je fizički došao do nje. Ona je osjetila da je želi grliti, dodirivati tijelo, i pacijentica je pružila otpor tome kontaktu. Rekla je neka se miče od nje. Budući da se on nije u tom momentu odmaknuo i sjeo na svoje mjesto i razgovarao, ona se naprosto digla i pobjegla je iz ordinacije“, govori Sakoman.

Zlostavljao djevojku s multiplom sklerozom

Ove su dvije pacijentice imale ili sreće ili dovoljno hrabrosti i uspjele su pobjeći. A kolege psihijatri i terapeuti, koji su saznali kako u svojim redovima imaju seksualnog predatora učinili su sve da ga spriječe. Prijavili su ga komori spisom koji opisuje što i kako radi.

Ta je prijava došla onima koji bi ga trebali spriječiti da to i dalje radi tek početkom ove godine. Osam mjeseci ništa se nije dogodilo, jer liječnik i dalje ordinira – potpuno nesmetano.

Petra Milković bila je studentica klavira na zagrebačkoj Akademiji kada joj je dijagnosticirana multipla skleroza. Bila je tada nemotivirana, bezvoljna i potpuno izgubljena. Prekida studij i vraća se u rodni Varaždin. Za nju, samostalnu od tinejdžerske dobi, velik je to bio korak unazad. Zavlači se u svoju sobu, um se uvlači u depresiju. Majka, psihologinja, na prijedlog liječnika pronalazi joj psihijatra.

„Ja sam radila u Ambulanti za mentalno zdravlje, a kod nas je početo raditi doktor kao psihijatar i ja sam ga pitala da li bi joj pomogao prijeći tu traumu ako se danas-sutra desi da ona ne može svirati“, prepričava nam njezina majka.

Počinje odlaziti kod psihijatra u ambulantu gdje je radio honorarno, a ne u opću bolnicu Varaždin koja je njegovo stalno radno mjesto. Bilo je to, kaže bivša pacijentica, na njegovu sugestiju kako ne bi imala karton u bolnici.

„Ta prva i druga terapija su bile normalne, razgovarali smo malo o mojim problemima s rukom, o mojoj budućnosti, ali onda kako smo se mi sve češće vidjeli, on je uzeo broj moga mobitela“, priča Petra.

Počeo ju je udaljavati od bližnjih i vrijeđati

Šalje joj sve čudnije poruke i na mobitel i uživo. Petra kaže kako ju je počeo ispitivati više o njenom tadašnjem dečku i govoriti negativno o njemu. Vrijeđao ga je da je narkoman i psihopat iz lošeg društva.

Sve više se, kaže, zbog tih njegovih sugestija, udaljava od svojih bližnjih, osobito od dečka koji ju je tada upozoravao kako mu nije normalno da psihijatar neprestano šalje poruke pacijentici i zove je na terapije u šumu. Jednog joj dana, tvrdi, u takvoj jednoj terapiji tijekom šetnje liječnik postavlja ultimatum.

„Da ja moram izabrati, da nemam puno vremena, neka se odlučim u roku od dan, dva, da će biti moj psiholog i da će mi pomagati, ili ću ga izgubiti i više za njega ne čuti i mogu opstati sa svojim dečkom koji mi i tako i tako neće pomoći u životu i ja ću propasti zajedno s njim“, priča nam Petra.

Zbog toga ostavlja dečka i sve više se zbližava sa svojim psihijatrom.
S njim odlazi na kongrese, druže se privatno, pa i u varaždinskoj bolnici gdje ju je nekoliko puta zvao kad je bio dežuran.

„Ja sam tamo prespavala i znam da je tamo bilo puno toga dodirivanja kad je on mene učio te metode oslobađanja energije. On bi se skinuo, zatražio bi od mene da se skinem i onda bi započele metode diranja, učenje udisaja, izdisaja, spajanja. Stalno je upotrebljavao Freuda i kako je seksualni odnos jako bitan u terapeutske svrhe“, nastavlja šokantnu priču.

Sličnu je metodu, kaže njena majka, koristio i s drugim pacijenticama. Sve se dešavalo u njegovoj sobi s trosjedom koja je pod ključem. U početku razgovora on sjedi, priča, a nakon toga se ustane ili dođe do pacijentice ili traži njih da sjednu njemu u krilo, što su one i činile jer su u njemu vidjele spasitelja.

Doktor optužbe odbacuje, DORH ništa ne poduzima

Odlazimo u Varaždin i čekamo psihijatra u Općoj bolnici. Nakon predstavljanja smo ga upitali jesu li navodi istiniti. On optužbe odbacuje. „Žrtava kojih. To nisam, ne znam o kojim žrtvama se radi, nije istina to, to je nemoguće“, uvjeravao nas je.

Nakon ovog razgovora šalje nam dopis u kojem, među ostalim, piše da nije nikada disciplinski kažnjavan u bolnicama gdje je radio, te da je komora prije tri godine temeljem jedne prijave ustvrdila da nije povrijedio kodekse etike.

Pacijentice, kažu nam, nisu prijavile svojega psihijatra u trenutku kada se dogodilo zlostavljanje jer su ga se bojale. Samo je jedna to učinila nakon razgovora s terapeutom, ali za DORH prekasno.

„Ona je to prijavila tek ove godine i ta prijava koju je ona dala na državno odvjetništvo je nažalost odbačena jer je tek 2013. stupio zakon da nema zastare. Isto tako ja sam prijavio taj slučaj liječničkoj komori i još uvijek čekam da vidimo što će se dogoditi“, tvrdi Buđanovac.

Komori je s prijavom upućeno i mišljenje Slavka Sakomana, početkom ove godine. Ali jedna psihijatrica koja je nekada radila u Općoj bolnici u Varaždinu i željela ostati anonimna komori ga je prijavila prije čak četiri godine. Kazali su nam da postupaju po svim zaprimljenim prijavama, ali da ih u ovome trenutku ne mogu komentirati.

Pacijentica poručila: „Nikada više“

Danas bi Petra Milković voljela, kaže nam, da je otišla kada joj je vlastiti psihijatar postavio ultimatum. Ali nije. Ostala je s njim u vezi još dugo godina. Njezinoj majci posebno je teško jer se to dogodilo upravo njezinoj kćeri koja je tražila pomoć, a umjesto toga neprihvatljivo dobila još dublje rane.

„Ja sam psiholog i na neki način pomažem ljudima, a nisam mogla njoj pomoći, i to mi je grozno“, razočarana je psihologinja.

Petra danas ne živi u Varaždinu. Završava Akademiju u Ljubljani. Bolest stagnira, ali posljedice na psihi koje je ostavio varaždinski psihijatar još su tu. Kaže nam, to što su ona i druge djevojke proživljavale kod psihijatra, ne bi smio nitko proživljavati.

„Ja bih samo poručila ljudima iz naše struke - nemojte biti sebični. Podijelite informacije jer pomažete drugima, a ne štitite tko to radi. Jer ako ste tiho, vi njega zapravo štitite“, zaključila je Petrina majka.

Brojne pacijentice iz naše priče nisu se oporavile kažu nam njihovi terapeuti, ni godinama nakon proživljenog seksualnog zlostavljanja.

Pitanje je hoće li, i ako da, kada. Jer kroz traume se, kažu psiholozi, može proći, bol i strah umanjiti, ali ostaju ožiljci.

Ožiljci i rane od onoga tko ih je trebao liječiti - psihijatra! Čovjeka kojem je sustav omogućio da godinama radi štetu pacijenticama, krši medicinsku etiku i zakon i to u državnoj bolnici.