PROŠLO je nešto malo više od šest mjeseci od sjednice Izvršnog odbora Dinama na kojoj je Zvonimir Manenica izabran za člana Uprave kluba, a vrlo brzo postao je i njezin predsjednik zamijenivši Vlatku Peras. Manenica je stigao kao relativno nepoznato ime sportskoj javnosti, ali u biznisu je imao značajne uspjehe.

Manenica (44) je rođeni Zagrepčanin i veliki dinamovac, koji je odmah po završetku fakulteta počeo raditi u financijama. Od 2002. do 2005. radio je u tvrtki Ernst & Young, a od 2006. vrlo je važan čovjek u tvrtki Vaillant. U Vaillantu je bio član Uprave, ali i regionalni CFO (chief financial officer), odnosno ključna regionalna osoba za financije tvrtke koja godišnje ima oko četiri milijarde eura prihoda.

U međuvremenu se u Dinamu promijenilo puno toga, dosta klupskih dužnosnika i poznatih lica izlazilo je u medije, dok se Manenica u tom smislu držao povučeno. Sada je odlučio za Index dati svoj prvi veliki intervju otkako je na jednom od ključnih mjesta u klubu. S njim smo pričali o tome kako se snašao, o financijskoj situaciji Dinama, transferima, stadionu i puno drugih tema.

Prva stvar koju su mi ljudi spomenuli kad sam im rekao da smo dogovorili intervju bila je - pa on postoji! Dosad vas nisu mogli vidjeti ni čuti u medijima. Zašto ste donijeli takvu odluku?

Dva su razloga. Glavni razlog je bio moje postavljanje prioriteta u trenutku kad sam startao u Dinamu. Tada je bilo ključno da mi napravimo uspješnu tranziciju i upoznamo sve detalje organizacijske strukture Dinama i prvenstveno sam se posvetio svakodnevnom funkcioniranju kluba kako nam se ne bi dogodio neki zastoj u operativnom poslovanju.

Jako puno stvari se događalo koje smo morali odraditi, nakon toga je stigao i prijelazni rok, pa se fokus prebacio na naš sportski sektor i podršku njima. Jednostavno, toliko toga se događalo da je moj javni istup pao u drugi plan.

Iskreno, više volim odraditi posao bez "reflektora" i smatram da je dovoljno s moje strane s vremena na vrijeme komunicirati obavljeni posao i planove za budućnost. Za svakodnevnu komunikaciju prema članovima i navijačima imamo trenera, sportskog direktora i predsjednika. Oni su bili ti koji su komunicirali s javnošću prvenstveno sportske teme, koje su ipak navijačima i najvažnije.

Spomenuli ste strukturu kluba koja navijačima nije uvijek poznata i nekad im nije jasno zašto Dinamo ima i predsjednika, i Upravu, i predsjednika Uprave. Možete li nam ukratko opisati koje su ključne razlike među tim ulogama?

Našim statutom i internim aktivima i pravilima jasno je definirano tko što radi. Uprava pokriva praktički cjelokupno funkcioniranje kluba. Tu je i predsjednik Zajec, koji je nogometna legenda, a ima iskustva i u sportskom sektoru i u upravljanju klubom te mu se rado obratimo za savjet.

No važno je napomenuti da smo mi prije svega tim. Zajednički pristupamo rješavanju strateških odluka ili problema i savjetovanju o njima. Ali, najkraće rečeno, Uprava vodi klub u operativnom smislu.

Kad su Dinamovo proljeće i Velimir Zajec pobijedili na izborima, navijači su se pitali što će biti s ljudima koji su u klubu, posebno s onima koji su na važnim upravljačkim pozicijama. Vlatka Peras je otišla, ali Danijel Tomačić i Darko Podnar su ostali. Kasnije se priključio i Hrvoje Puhalo. Znači li to da je to sada završena priča i da Dinamo baš s tim rosterom u Upravi ide dalje?

Napravili smo djelomično novi tim, gdje sam se najprije Upravi pridružio ja, a onda i kolega Puhalo, koji je prije svega zadužen za prodaju i marketing. Tu su i kolege Podnar i Tomačić. Mi nismo htjeli raditi šokove i radikalne rezove kad smo stigli.

Bilo je u fokusu to da se klub razvija, bude uspješan i da profesionalno funkcionira. Mi prihvaćamo svakog tko je kompetentan i tko želi raditi na dobrobiti Dinama u našem timu. 

Što se tiče same Uprave, ona je u nadležnosti Izvršnog odbora i jedino IO može odlučiti trebaju li u istoj promjene. Naravno da su one uvijek moguće, kao i u bilo kojoj drugoj organizaciji. IO inzistira na tome da Uprava mora biti profesionalna i da klub bude stabilan. Mi kao Uprava sada uspostavljamo srednji menadžment u klubu.

Možete li pojasniti što je to i kako funkcionira?

Kad smo preuzeli odgovornost za Dinamo, klub je bio dosta centralistički ustrojen s naglaskom na Upravu. Sada zapošljavamo npr. voditelja ljudskih potencijala, klub ima dosta zaposlenih kojima želimo pružiti priliku za razvoj.

Neki odjeli u klubu imaju voditelje, dok neki trenutno nemaju, mi planiramo popuniti te pozicije kvalitetnim kadrovima koji mogu primijeniti vlastite potencijale te preuzeti i odgovornost za rezultate.

Često se u hrvatskom nogometu priča o veličini radne zajednice i rashodima koje to nosi. Može li se za klub Dinamovog budžeta i statusa definirati koji bi bio optimalan broj zaposlenih u radnoj zajednici?

Teško je to definirati. Ono što smo zatekli u klubu je da ne možemo reći da je bilo previše zaposlenih. Čak je u planu za neke segmente poslovanja, a kako bismo povećali komercijalne prihode, kadrovski se pojačati.

Teško je reći je li optimalan broj ljudi 100, 150 ili nešto treće. Primjerice, sektor koji se brine o održavanju stadiona i terena je kod nas dosta zahtjevniji nego kod drugih klubova. U njemu možda radi više ljudi od onog što bi čovjek očekivao, ali to nije previše. Znamo svi kakve probleme Maksimir ima i koliko ga je teško održavati.

Koliko zaposlenih ima radna zajednica?

Cjelokupna radna zajednica, uključujući i povezana Društva Plavi Korner i Dinamo trade, ima oko 140 zaposlenika.

Ono što navijače vjerojatno najviše zanima je kakva je Dinamova financijska situacija.

Ona je dobra i trenutno je stabilna. U ovom trenutku nemamo kreditnih obveza ni značajnijih dospjelih obveza prema dobavljačima. Ova situacija je posljedica prije svega osvajanja duple krune, a onda i ulaska u Ligu prvaka.

Na zadnjem prijelaznom roku odlučili smo ne prodavati ključne igrače, htjeli smo zadržati stabilnost momčadi, a evo sportski uspjeh nam je onda, uz odgovorno upravljanje, i pridonio financijskoj stabilizaciji. Uzimajući u obzir da nismo puno uprihodili od izlaznih transfera u zadnjem prijelaznom roku jer smo i donijeli takvu odluku, sadašnja situacija je vrlo dobra.

Prošlu Upravu nije krasila prevelika doza transparentnosti i rijetko tko bi se začudio da su iza nje ostali kosturi u ormarima, neka zaduženja kojih ljudi koji ulaze u klub, uključujući i vas, nisu svjesni. Kakva je bila situacija u tom smislu?

Naslijedili smo vrlo izazovnu i zahtjevnu situaciju. Mi smo tada bili u maksimalnom kreditnom zaduženju i naslijedili smo dosta dospjelih obveza prema dobavljačima i vanjskim partnerima, kojima moram i ovom prilikom zahvaliti zbog toga što su imali strpljenja. Također, sjetite se da smo bili treći na tablici i zaostajali za glavnim konkurentima osam bodova i imali s njima izravne dvoboje u gostima.

Odmah po preuzimanju odgovornosti za Dinamo smo proveli dubinsku financijsku analizu kako bismo što prije stekli uvid i stabilizirali klub. Uskoro ćemo i predstaviti te rezultate. No ne bi bilo fer reći da su neki značajniji financijski kosturi ispali iz ormara.

Pričate o maksimalnom kreditnom zaduženju. Je li na neki način normalno i očekivano da nogometni klub, posebno u Hrvatskoj, živi na rubu?

Živjeti na rubu je možda teška klasifikacija, ali rekao bih da je normalno da imaju ugovorene kreditne okvire i ponekad ih maksimalno i koriste. Naprosto, volatilnost novčanog tijeka u nogometu je jako velika. U prijevodu - novac koji zaradite gotovo uvijek stiže naknadno i u ratama koje se protegnu i na godinu-dvije.

Najbolji primjer su novci zarađeni od Lige prvaka ili transfera. Navijači ponekad vide da je Dinamo nekog igrača prodao za 15 milijuna eura i čude se zašto odmah nema resursa da se i dovede nekog igrača. Taj novac od transfera uvijek stiže u ratama, nerijetko i kroz par godina.

Novac za ulazak u Ligu prvaka dolazi tek nakon završetka prijelaznog roka. Osim toga, Dinamov budžet je trenutno 60 milijuna eura. Mi i kad prodamo igrača za 20 milijuna, treba i popuniti taj budžet u kratkoročnom razdoblju i osigurati dovoljnu likvidnost da klub funkcionira svaki mjesec, isplaćuje plaće i podmiruje sve ostale obveze.

Nama UEFA uplaćuje novac od Lige prvaka krajem devetog ili u desetom mjesecu, četiri ili pet mjeseci prije toga klub nema taj novac na računu, a ipak, potrebno je pokriti sve rashode koje imamo za plaće, organizaciju utakmica i sve ostale tekuće rashode.

Dinamov budžet zadnjih nekoliko sezona stalno varira oko 60 milijuna eura. Koliko je realno zadržati budžet na toj razini? Samo jedno neigranje grupne faze Lige prvaka ostavilo bi ogromnu rupu.

Nama je definitivno u fokusu racionalno upravljanje troškovima. Taj dio je i našom internom organizacijskom raspodjelom dodijeljen meni kako bih osigurao da je upravljanje rashodima što transparentnije. Rashodi se mogu "rezati" do određene granice. U tom smislu smo raspisali i natječaj za radno mjesto financijskog kontrolora kako bismo i tu ostvarili dodatni napredak.

S jedne strane ćemo na određenim troškovima smanjiti budžet, ali s druge moramo biti jako oprezni kod budžeta naše prve momčadi. Moramo imati u vidu konkurenciju, prije svega onu u Europi. Igramo u Ligi prvaka, a većina klubova i u Europa ligi ili Konferencijskoj ligi ima budžet veći od nas. Tako da tu moramo biti pažljivi jer nećemo biti uspješni u Europi ako budemo isključivo smanjivali budžet.

Nama je stoga jednako važan zadatak stvaranje komercijalnih prihoda, koji su silom prilika bili zapostavljeni u Dinamu. Jedan od naših glavnih ciljeva je da podignemo komercijalne prihode i time pridonesemo stabilizaciji budžeta.

Mogu li klubovi izvan najvećih liga i tržišta doći u fazu da im komercijalni prihodi čine značajan dio budžeta, a da ostvaruju vrhunske rezultate?

U tom dijelu je i prije našeg dolaska napravljen određen pozitivan pomak, a sada stvari funkcioniraju još bolje i već ove godine ćemo ovdje imati značajan iskorak. Ti prihodi neće pokriti sve naše troškove, ali definitivno mogu smanjiti pritisak na klub u smislu da imamo manji pritisak za prodaju naših najboljih igrača.

No moramo biti svjesni da imamo ograničenja u vidu stadionske infrastrukture. Zatvorena nam je jedna tribina, a zbog stanja stadiona je teško i napraviti značajniji prihod na utakmicama kroz hospitality. Problem je i u fan shopu na stadionu, koji je definitivno premalen i tražimo rješenje za novi fan shop.

Što se tiče hospitalityja i ugođaja na utakmicama, vidite li tu ikakav pomak?

Mi smo ove godine i u tom dijelu napravili iskorak. Neke stvari smo već implementirali, druge ćemo uskoro. Uredili smo cijeli sanitarni čvor na tribini zapad gore, proširili na svim tribinama ponudu hrane i pića. Uveli smo u ponudu i burgere. Može se popiti i novo pivo na stadionu. 

Prvo nam je u fokusu bilo povećati broj šankova na tribinama zapad gore i sjever dolje jer smo tu stalno imali "čep" za vrijeme utakmice, a posebno poluvremena. Sad kad imamo više prostora, onda ćemo lakše i razvijati daljnju ponudu. Želimo članovima i navijačima što je više moguće u odnosu na stanje stadiona ugoditi kada dolaze na utakmice dati nam potporu.

Može li Dinamo doći do toga da ulaznicama, drugim prihodima s utakmice, dresovima, suvenirima i članstvom pokrije, primjerice, četvrtinu budžeta?

Četvrtina prihoda je otprilike 15 milijuna eura. Apsolutno možemo. Mi računamo da ćemo biti preko tog iznosa već ove godine. Radimo na tome da budu još i veći u narednim godinama.

Spomenuli ste dolazak gospodina Puhala, on je također slabije zapažen u javnosti. Kažete da mu je primarna zadaća sve vezano uz prodaju. Kako ste zadovoljni radom dućana i online shopa? Dinamo je ove godine, primjerice, prodao preko 23 tisuće dresova.

Nismo zadovoljni trenutnim fan shopom na stadionu. Prostor je jako mali, što stvara poteškoće i našim zaposlenicima i kupcima, posebno na dan utakmice. Napravit ćemo sve da tu situaciju poboljšamo, a definitivno postoji prostor i za otvorenje još kojeg dodatnog fan shopa.

Zasad nećemo govoriti o konkretnim lokacijama, ali istražujemo sve opcije. Gledamo uglavnom prema zapadu i istoku grada jer smo u centru dobro pokriveni. Također, želimo poboljšati i internetsku prodaju putem webshopa jer Dinamo ima veliku bazu navijača i izvan Zagreba i oni su nam isto tako jako važni.

Kakva je situacija sa sponzorima?

Imamo strategiju i želimo se povezati sa što više poslovnih partnera u zajednici. Važni su nam i oni srednji i manji sponzori, koji možda nisu toliko istaknuti, ali isto imaju važnu ulogu. Zbog važnosti sponzora osnovali smo i odbor za sponzorstvo i neki novi partneri su nam se već pridružili koji su prepoznali neki novi i transparentniji Dinamo.

Uostalom, ovo ljeto smo osjetili koliko je poslovnoj zajednici važan Dinamo kao partner kada smo imali doslovno liste čekanja za prodaju VIP loža za ovu sezonu. Tu već imamo vidljivi rast prihoda.

Navijači uglavnom financijski aspekt kluba gledaju isključivo kroz ono što se događa u prijelaznom roku. Sretni su što su se odbile ponude za Sučića i Baturinu. Koliko ih Dinamo može zadržati i mogu li u slučaju basnoslovne ponude otići već na zimu?

Sad imamo novog trenera i stožer koji je zadovoljan trenutnim igračkim kadrom. Sportski sektor, na čelu s Markom Marićem, u dogovoru s trenerom definirat će eventualne potrebe za ulaznim ili predložiti izlazne transfere. 

Mi bismo u svakom slučaju voljeli da Pero i Martin ostanu što dulje s nama. No tu se moraju uzeti u obzir i faktori vezani uz samog igrača - njegov razvojni put i njegove želje za nastavak profesionalne karijere. U slučaju da dođe ponuda koja će nas sve zadovoljiti, onda se može razmišljati o tome, ali za sada je naš plan da oni ostaju i iza zime.

Ogiwara i Rog tu su na posudbi do zime, a onda treba donijeti odluku o njima.

U idućih par tjedana ćemo u suradnji s trenerom i sportskim sektorom definirati i njihov status. Postoji opcija da obojica ostanu, ali naravno da je važno hoće li nam ti financijski uvjeti biti prihvatljivi, kao i koje su nam potencijalne alternative.

Navijačima super zvuči kada Dinamo dovede nekog i plati ga 2, 3 ili 4 milijuna eura. To daje osjećaj nadmoći na tržištu i "ozbiljnijeg posla". Dinamo se u zadnjih par sezona više okrenuo posudbama s pravom otkupa ugovora i štedljivijim modelima transfera s manje inicijalnog financijskog rizika, poput dovođenja slobodnih igrača. Može li se to sad smatrati i službenom transfer-politikom kluba?

Razumijemo takav stav navijača. Ali jednostavno moramo promatrati od slučaja do slučaja. Za neke igrače se procijeni da su odmah za otkup ugovora, drugi dolaze po prihvatljivim uvjetima da se dokažu, pa onda i ostanu, a treće dovodimo po isteku ugovora.

Dinamo je velik klub, naše društvo je europsko društvo i moramo uvijek imati osigurana dovoljna sredstva za kvalitetnu prvu ekipu, odnosno za pozicije koje se moraju popuniti transferima.

Mislite li da postoji neka perspektiva, makar za deset godina, da Dinamo bude toliko stabilan i bogat da može plaćati velike zvijezde, igrače koji koštaju po 7-8, pa i više milijuna eura?

To je daleka budućnost i ovisi o puno faktora. Mi smo i dalje razvojni klub s jako dobrom i cijenjenom nogometnom školom diljem Europe. Mi ćemo težiti tome da razvijamo nove mlade igrače i da se najbolji klinci u Hrvatskoj razvijaju u Dinamu. 7-8 milijuna eura za individualno pojačanja? Sve je moguće, ali sigurno ne u narednih nekoliko godina s ovakvom infrastrukturom.

Možete li ukratko opisati kako funkcionira prijelazni rok i kakva je tu podjela uloga?

Kao i u svim ostalim sektorima poslovanja, prvenstveno se pita struka, nema potrebe da se svi miješamo u svaki detalj. Trener analizira postojeću ekipu i definira svoje potrebe, a tu je i sportski direktor koji redovito sa svojim timom skautira i planira. Kad oni definiraju točne ciljeve, dolaze s odgovarajućim prijedlozima prema Upravi i onda odlučujemo jesu li to prihvatljivi uvjeti za Dinamo. 

Uvijek određujemo koliki je budžet prije početka transfernog roka, ali moramo biti svjesni da je to ipak nogomet i da su tu moguće određene fluktuacije. Stvari se promijene u par dana. Netko se ozlijedi, netko s kim smo se skoro dogovorili potpiše za nekog drugog. Ne možemo to gledati striktno korporacijski, ponekad se moramo u hodu prilagođavati novonastaloj situaciji.

Dinamo je u statut uvrstio odredbu prema kojoj Izvršni odbor mora odobriti sve pravne poslove iznad tri milijuna eura, uključujući transfere. Što biste rekli na opasku da 13 ljudi ne može donijeti takvu odluku, posebno zato što ih većina nije iz nogometne struke?

Jednostavno je, članovi Izvršnog odbora ne sugeriraju struci je li neka odluka ispravna u sportskom smislu. Oni donose odluku o tome jesu li s pravnog, financijskog i strateškog aspekta zadovoljeni uvjeti da se određeni posao završi i da je koristan za klub.

Bitno je napomenuti i da su u Izvršnom odboru ljudi s dugogodišnjim upravljačkim i menadžerskim iskustvom koji imaju ne samo bogato poslovno iskustvo već i zdravorazumski razmišljaju i vrlo brzo mogu donijeti kvalitetne odluke. Svi su oni i zaljubljenici u Dinamo i nogomet. Ako sportski sektor kvalitetno predstavi bilo koji prijedlog, nema razloga da se to odbije.

Kada ste vi, ali i neki drugi ljudi, nakon izbora stigli u Dinamo, često se mogla čuti fraza da, oprostite na izrazu, prodavači bojlera i automobila ne mogu upravljati nogometnim klubom.

Čuo sam i ja takve teze i mogu reći da ih razumijem. Nije to samo specifikum u nogometu. Kad god mijenjate branšu, ljudi su skeptični oko toga koliko znaš i jesi li spreman. Kad npr. odete iz autoindustrije u farmaceutsku, vaši novi kolege mogu misliti da ne znate dovoljno o novom poslu, odnosno branši.

Ali danas, ako želite biti konkurentni u bilo kojoj branši, morate biti spremni na konstantne promjene i odgovarajuću prilagodbu, spremnost na vlastiti razvoj i učenje, timski rad i kooperativnost u radu, pragmatičnost. Ja sam to naučio u poslovnom svijetu i jasno je da je Dinamo prije svega sportski klub, a primarni fokus kluba je sportski rezultat koji ostvaruju naša prva momčad, nogometna akademija i generalno sportski sektor.

Kad to shvaćate, onda ste i spremni na to da učite, prilagođavate se i surađujete s onima koji u tome u startu imaju više iskustva. Ponekad se dogodi da svi u klubu nemamo isti stav o nekoj situaciji, ali važno je da na kraju zajedno dođemo do najboljeg rješenja za klub.

Predsjednik Zajec prošao je puno po tom pitanju, bio je sportski direktor i trener u Dinamu, Grčkoj i Engleskoj i njegovo iskustvo nam isto tako puno pomaže.

Je li usporedivo voditi veliku firmu i veliki klub?

Klub je također jedna organizacija koja ima određenu kulturu, pravila i procese. Neke stvari su u klubu iste kao i u svakoj organizaciji - računovodstvo, nabava, prodaja, marketing itd. I sportski sektor ima procese u kojima je definirano na koji način se stvari trebaju raditi.

Ono što je meni bilo najveće iznenađenje je brzina kojom se sve odvija za vrijeme prijelaznog roka kad zna biti ludnica. Svaki dan imaš novi izazov na koji moraš reagirati i ponekad imate malo vremena za donošenje odluke.

Stadion?

Nastojimo napraviti sve da svojim navijačima poboljšamo doživljaj i dok je Maksimir u ovakvom stanju. Planiramo i radimo neke zahvate koji su financijski manje zahtjevni jer nema smisla ulagati pet milijuna eura u ovakav stadion.

Zato smo rješavali sanitetska pitanja i WC-e, kentaure, šankove, tražimo i unutar stadiona bolji prostor za naš dućan. Sve to služi tome da boravak na stadionu bude ugodniji.

Dobro, no generacije navijača sanjaju novi stadion. Davno je bilo aktualno da su se država, Grad i Crkva dogovarali oko imovinskopravnih odnosa, ali otad je nastao tajac po tom pitanju. Što se događa?

Razgovori traju iza zatvorenih vrata i optimistični smo. Uključeni su i Grad Zagreb i vlada i zasad smo zadovoljni smjerom u kojem stvari idu. Osjeća se želja svih strana da se konačno i taj problem riješi i zahvalni smo na tome.

Kako biste ocijenili svojih prvih par mjeseci u Dinamu? Što očekujete od ove sezone?

Uvijek može bolje, ali zadovoljan sam. Stvarno smo se jako potrudili oko puno toga čega smo se primili. Bilo je nekih slabijih rezultata, ali osvojili smo dva trofeja, klub smo financijski stabilizirali i ušli u Ligu prvaka.

Napravili smo i puno malih stvari koje se toliko ne vide, ali pokazuju našu volju. Uveli smo obilaske stadiona, za što zasad imamo velik interes, pokrenuli smo Dinamovu reviju, koja izlazi jednom mjesečno, i napravili puno toga po pitanju odnosa s navijačima, koji se sve češće mogu družiti s igračima. Organizirali smo i "Dinamovo", čime se trudimo ući u kvartove u Zagrebu. Van Zagreba podržavamo sve Plave noći koje naša brojna plava vojska u Hrvatskoj organizira.

U ovom kratkom periodu bavili smo se i prijelaznim rokom, novom strukturom kluba, brzo smo reagirali na probleme stadionske infrastrukture, kao i određenim zahvatima na stadionu, kako bismo barem malo poboljšali udobnost. Sad je iduća faza i idemo u nove projekte.

Naravno, očekujemo da ćemo se s trenerom Bjelicom vratiti na pobjedničke staze i stalno naglašavamo koliko nam je SHNL bitan. Tu uvijek idemo po naslov, kao i u Kupu, a vidimo svoju šansu i da se potučemo u Ligi prvaka.

Zadovoljni smo svojom radnom zajednicom, a u zadnjih nekoliko mjeseci najbolje se vidjelo koliko su navijači važni. Odnos prema njima obvezuje nas da stalno napredujemo i razvijamo se. Njima smo odgovorni za svaki svoj potez.