Foto: Press Foto

Petnaesto poglavlje
Sutra

Dva tjedna.
Ostaje mi samo toliko vremena koje mogu provesti uži-
vajući u preostalim zajedničkim trenucima, ili u nastojanju
da pokažem Abby kako bih mogao biti onakav kakvog
treba.
Upotrijebio sam svoj šarm; davao sam sve od sebe i
nisam se štedio. Odlazili smo na kuglanje, na večere, ručko-
ve i u kino. Provodili smo puno vremena u stanu: iznajmlji-
vali smo filmove, naručivali hranu, a sve samo da budem
nasamo s njom. Nijednom se nismo posvađali.
Nekoliko puta nazvao me Adam. Iako sam se borio
dobro, nije bio zadovoljan trajanjem samih borbi. Za mene
je novac bio novac, ali nisam želio gubiti vrijeme daleko od
Golubice.
Bila je sretnija nego ikad prije i prvi put sam se osjećao
kao normalno, cjelovito ljudsko biće, a ne kao neki slomlje-
ni, nabrijani tip.
Noću bismo legli i sklupčali se jedno uz drugo, kao stari
bračni par. Kako nam se približavala njezina posljednja
noć, bilo mi je sve teže ostati raspoložen i pretvarati se da
ne želim očajnički zadržati naše živote onakvima kakvi su
bili dotad.
Pretposljednju noć Abby je poželjela otići u pizzeriju.
Crveno obojeni pod bio je pun mrvica, u zraku se osjećao
miris ulja i začina, ali nije bilo onih nepodnošljivih nogome-
taša, pa je sve djelovalo savršeno.
Savršeno, ali nekako otužno. Tu smo prvi put zajedno
večerali. Abby se puno smijala, ali nije otvarala dušu. Nijed-
nom nije spomenula vrijeme koje smo proveli zajedno. I
dalje je bila u svom mjehuriću. I dalje nesvjesna. Povreme-
no me izluđivalo što nije primjećivala koliko se trudim, ali
samo strpljenje i pokušaji da je usrećim mogli su mi pomoći
da uspijem.
Te je noći zaspala prilično brzo. Bila mi je na nekoliko
centimetara i trudio sam se urezati u pamćenje točno takav
njezin lik. Prizor trepavica spuštenih na nježnu kožu; osjećaj
njezine mokre kose na mojoj ruci; čisti, voćni miris koji se
širio oko njezinog tijela namazanog losionom; jedva čujan
zvuk koji je stvarao njezin nos kad je disala... Bila je vrlo
smirena i sasvim se privikla na spavanje u mojem krevetu.
Zidovi oko nas bili su prekriveni slikama iz vremena
koje je Abby provela u stanu. Bilo je mračno, ali bilo je jasno
kako je svaka od njih posvećena nekoj uspomeni. Sada, kad
je to mjesto konačno izgledalo kao dom, ona ga napušta.
Posljednjeg jutra osjećao sam kao da će me cijelog pro-
gutati bol, samo od pomisli da ćemo je uskoro pakirati za
dom. Golubica će i dalje biti blizu, možda će povremeno
dolaziti u posjet, vjerojatno s Americom, ali će i dalje biti s
Parkerom. Bio sam na rubu da je izgubim.
Fotelja je lagano škripala dok sam se ljuljao naprijed-
natrag, čekajući da se probudi. Stan je bio tih. Previše tih.
Tišina me pritiskala.
Kad je Shepley otvorio pa zatvorio vrata, ona su zacvi-
ljela, a njegove bose noge šljapkale su po podu. Kosa mu
je stršila i škiljio je. Oteturao je do kauča i neko me vrijeme
motrio ispod kapuljače svoje veste.
Možda je bilo hladno. Nisam primijetio.
„Trav? Vidjet ćeš je ponovo.”
„Znam.”
„Ne bih rekao po tvom izrazu lica.”
„Neće biti isto, Shep. Živjet ćemo različitim životima.
Udaljit ćemo se. Bit će s Parkerom.”
„To ne znaš. Parker će već pokazati svoje pravo lice. Opa-
metit će se ona.”
„Onda s nekim kao što je Parker.”
Uzdahnuo je i podigao nogu na kauč, držeći se za zglob.
„Što mogu učiniti?”
„Nisam se ovako osjećao otkad mi je mama umrla. Ne
znam što da radim”, zagrcnuo sam se. „Izgubit ću je.”
Namrštio se. „Znači, odustaješ od borbe, ha?”
„Sve sam probao. Ne mogu doprijeti do nje. Možda jed-
nostavno ne osjeća prema meni ono što ja osjećam prema
njoj.”
„Ili se možda samo trudi ne osjećati. Slušaj. America i
ja ćemo nestati. Ostaje ti još večeras. Učini nešto posebno.
Kupi bocu vina. Pripremi joj neku tjesteninu. Spremaš jebe-
no dobru tjesteninu.”
Slabašno sam se osmjehnuo. „Pa, neće se predomisliti
zbog tjestenine.”
Shepley se nasmijao. „Nikad se ne zna. Zbog tvog kuha-
nja sam i odlučio ignorirati to što si jebeno lud, pa sam se
doselio k tebi.”
Kimnuo sam. „Pokušat ću. Pokušat ću bilo što.”
„Samo neka bude nezaboravno, Trav“, rekao je Shepley,
sliježući ramenima. „Možda dođe pameti.”
Shepley i America dobrovoljno su se prijavili da odu u
nabavku za večeru. Shepley je čak pristao otići i u robnu
kući i kupiti srebrni pribor za jelo, kako ne bismo morali
koristiti različiti, raspareni pribor koji smo imali u ladicama.
Sve je bilo spremno za moju posljednju noć s Abby.
Pojavila se u poderanim trapericama i širokoj bijeloj
majici, dok sam stavljao salvete.
„Curi mi slina. Što god kuhaš, sjajno miriše.”
U zdjelu sam stavio tjesteninu s umakom, složio po njoj
komade piletine i sve to ukrasio kriškama rajčice i lukom.
„Pripremio sam ovo”, rekao sam i stavio tanjur na stol
ispred nje. Sjela je razrogačenih očiju, gledajući kako uzi-
mam hranu. Na tanjur sam stavio krišku zapečenog kruha
s bijelim lukom, a ona se nasmijala. „Na sve si mislio.”
„Jesam”, potvrdio sam i otvorio vino. Uspio sam proliti
malo crvene tekućine dok sam joj nalijevao u čašu i ona se
zahihotala.
„Nisi morao sve ovo raditi, samo da znaš.”
Stisnuo sam usne. „Da, jesam.”
Abby je uzela zalogaj, pa još jedan, gotovo i ne zastajući
da proguta. Lagano je mrmljala. „Ovo je stvarno dobro,
Trav. Baš si se potrudio.”
„Da sam ti prije pokazao što znam, očekivala bi svake
večeri takav tretman.” Glumljeni osmijeh koji sam uspio
nasmjestiti, brzo je izblijedio.
„Nedostajat ćeš mi, Travis”, rekla je, ne prekidajući žva-
kanje.
„I dalje ćeš dolaziti, zar ne?”
„Znaš da hoću. I ti ćeš dolaziti u Morgan i pomagati mi
da učim, baš kao i ranije.”
„Ali, neće biti isto”, uzdahnuo sam. „Izlazit ćeš s Parke-
rom, bit ćemo zauzeti... svatko će krenuti svojim putem.”
„Neće se baš toliko promijeniti.”
 Jedva sam se uspio nasmijati. „Kad smo se upoznali,
tko je uopće mogao i zamisliti da ćemo ovako sjediti ovdje?
Prije tri mjeseca nitko nije mogao ni pretpostaviti da ću biti
očajan što moram reći zbogom nekoj djevojci.”
Abby se ražalostila. „Ne želim da budeš očajan.”
„Onda nemoj ići.”
Abby je progutala slinu, a njezine su se obrve pomaknu-
le. „Ne mogu se useliti k tebi, Travis. To bi bilo ludo.”
„Tko kaže da ne možeš? Upravo sam proveo dva najbolja
tjedna u životu.”
„I ja.”
„A zašto se onda osjećam kao da te nikad više neću
vidjeti?”
Gledala me na trenutak, ali nije odgovorila. Ustala je,
obišla stol i sjela mi u krilo.
Sve u meni izgaralo je od želje da je pogledam u oči, ali
bojao sam se da ću je, ako to učinim, pokušati poljubiti,
čime bi naša večer bilo upropaštena.
Zagrlila me i priljubila svoj nježni obraz uz moj. „Shvatit
ćeš kakav sam davež bila i onda ti više neću nedostajati”,
prošaptala mi je u uho.
Kružnim pokretima trljao sam joj leda između lopatica i
pokušavao suzbiti tugu. „Obećavaš?”
Zagledala mi se u oči, dodirujući mi lice objema rukama.
Palcem mi je milovala bradu. Palo mi je na pamet da je pre-
klinjem da ostane, ali ne bi me čula. Ne s druge strane svog
mjehurića.
Zatvorila je oči i nagnula se. Znao sam da me htjela
poljubiti u kut usana, ali okrenuo sam se i usne su nam se
spojile. Bila mi je to zadnja šansa. Morao sam je poljubiti za
rastanak.
Na trenutak se ukočila, ali onda joj se tijelo opustilo i
zadržala je usne na mojima.
Konačno se odmaknula i odglumila osmijeh. „Sutra je
veliki dan. Moram pospremiti kuhinju pa idem u krevet.”
„Pomoći ću ti.”
Zajedno smo u tišini oprali suđe, dok nam je Toto spavao
pored nogu. Obrisao sam i posljednji tanjur i stavio ga na
policu, a zatim je uhvatio za ruku i poveo hodnikom. Svaki
korak predstavljao je agoniju.
Skinula je traperice, a zatim je povukla majicu preko
glave. Zgrabila je moju majicu iz ormara i pustila da joj
iznošeni sivi pamuk klizne preko glave.
Skinuo sam se u bokserice, kao što sam već učinio na
desetke puta dok je bila u sobi, ali ovog puta to je djelovalo
drugačije.
Zavukli smo se u krevet i ugasio sam svjetlo. Smjesta
sam obavio ruke oko nje i uzdahnuo, a ona mi je priljubila
lice uz vrat.
Stabla ispod prozora bacala su sjenke preko zidova sobe.
Pokušavao sam se usredotočiti na njihove oblike i način
na koji je lagani povjetarac mijenjao te obrise na različitim
dijelovima zida.
Bilo što, samo da mi odvrati pozornost od brojki na satu
i od činjenice da je jutro blizu.
Jutro. Moj će se život promijeniti nagore, i to za svega
nekoliko sati. Isuse Kriste. Nisam to mogao podnijeti. Čvr-
sto sam zažmirio, pokušavajući zaustaviti slijed misli.
„Trav? Jesi li dobro?”
Trebalo mi je neko vrijeme da formuliram riječi. „Nikad
u životu nisam bio gore.”
Ponovo mi je pritisnula čelo uz vrat i stisnuo sam je još
čvršće.
„Ovo je blesavo”, rekla je. „Viđat ćemo se svaki dan.”
„Znaš da to nije istina.”
Samo je malo pridigla glavu. Nisam bio siguran gleda li
u mene ili se sprema nešto reći. Čekao sam u mraku šuteći,
a osjećao sam se kao da će se svijet oko mene srušiti svakog
trena.
Bez upozorenja napućila je usne i dotakla mi vrat. Otvo-
rila je usta da mi okusi kožu i na tom mjestu ostao mi je
topao i vlažan trag njenog jezika.
Pogledao sam je, potpuno iznenađen. U očima joj je gor-
jela ona poznata iskra. Nisam bio siguran kako se to dogo-
dilo, ali konačno sam dopro do nje. Najzad je shvatila što
osjećam prema njoj i lampica se konačno upalila.
Nagnuo sam se i spustio usne na njezine, nježno i pola-
ko. Što su nam usne duže ostajale spojene, bio sam sve
uzbuđeniji zbog onoga što se događalo.
Privukla me bliže. Svaki pokret koji je činila bio je nova
potvrda njezinog odgovora. Osjećala   je isto. Voljela me.
Željela me. Htio sam istrčati na ulicu i vikati od sreće, a
istovremeno nisam želio odvojiti usne od njezinih.
Usne su joj se razdvojile i uvukao sam jezik unutra, njež-
no istražujući.
„Želim te”, rekla je.
Kad su mi njezine riječi doprle do mozga, shvatio sam
na što misli. Dio mene želio je pokidati svu odjeću, ali drugi
dio je palio alarm i svjetla za uzbunu. Konačno smo željeli
isto. Nije bilo razloga za žurbu.
Malo sam se odmaknuo, ali Abby je postala još odlučnija.
Podigao sam se na koljena, ali nije se odvajala od mene.
Uhvatio sam je za ramena da je zadržim. „Pričekaj tren”,
prošaptao sam, teško dišući. „Ne moraš to činiti, Golube.
Ova večer ne mora biti takva.”
Iako sam želio učiniti pravu stvar, njena neočekivana
strast samo je rasplamsala činjenicu da već rekordno dugo
nisam spavao ni s kim, i moj se kurac ponosno ocrtavao
ispod bokserica.
Ponovo se nagnula i tad sam joj dopustio da mi se dovolj-
no približi i spusti usne na moje. Pogledala me, ozbiljno i
odlučno.
„Nemoj da te molim”, prošaptala je u moje usne.
Koliko god želio biti plemenit, njezine su me riječi uni-
štile. Zgrabio sam je za potiljak i pritisnuo usne na njezine.
Prstima mi je prešla preko leđa i zaustavila se na rubu
mojih bokserica, kao da razmišlja o idućem potezu. Šest
tjedana suzbijane seksualne napetosti preplavilo me u tre-
nutku i srušili smo se na madrac. Prstima sam prolazio kroz
njezinu kosu i namještao se između njezinih razmaknutih
koljena. Upravo kada su nam se usne ponovo spojile, stavila
je ruku na prednji dio mojih bokserica. Kad su njezini nježni
prsti dotaknuli moju golu kožu, prigušeno sam zastenjao.
Bio je to najbolji jebeni osjećaj koji sam mogao zamisliti.
Prvo sam skinuo s nje moju staru, sivu majicu. Srećom,
pun mjesec dovoljno je osvjetljavao sobu da joj na trenutak
ugledam gole grudi, prije nego što sam je nestrpljivo nasta-
vio skidati. Zgrabio sam joj gaćice i svukao ih niz noge. Lju-
bio sam joj usne i milovao unutrašnju stranu noge, prelazeći
preko bedra. Putovao sam prstima po njezinoj mekoj, vlaž-
noj koži, a ona je ispustila dug, isprekidan uzdah. Prije nego
što sam otišao dalje, prisjetio sam se razgovora koji smo
nedavno vodili. Ona je djevica. Ako to zaista želi, moram
biti nježan. Ni slučajno je ne želim povrijediti.
Koljena su joj se izvijala i trzala sa svakim pokretom
moje ruke. Lizao sam joj i ljubio razna mjesta na vratu dok
sam čekao da donese odluku. Kukovi su joj se micali lije-
vo-desno i naprijed-natrag, što me podsjetilo na naš ples u
Crvenim vratima.
Povukla je donju usnu i zagrizla je, a u isto vrijeme zarila
mi je prste u leđa.
Bio sam iznad nje. Još sam bio u boksericama, ali osjećao
sam njezinu golu kožu na svojoj. Bila je tako jebeno topla da
mi je ovo bilo najteže suzdržavanje u životu. Još samo malo,
pa bih probio bokserice i ušao u nju.
„Golubice”, rekao sam dahćući, „ne mora biti večeras.
Čekat ću dok god ne budeš spremna.”
Abby je posegnula u ladicu noćnog ormarića i otvorila je.
U ruci joj je zapucketala plastika, a zatim je zubima otvorila
paketić. To mi je bilo zeleno svjetlo.
Pomaknuo sam njezinu ruku s leđa i skinuo bokserice, a
zatim ih divlje bacio. Više nisam imao strpljenja. Jedino na
što sam mogao misliti bilo je da se zavučem u nju. Navukao
sam kondom, a zatim se uvukao između njezinih bedara,
dodirujući je najosjetljivijim dijelom kože.
„Pogledaj me, Golubice”, dahtao sam.
Pogledala me krupnim, okruglim, sivim očima. Bilo je
nadrealno. O tome sam sanjao još od prvog puta kad je
zakolutala očima na mene i to se konačno događalo. Zaba-
cio sam glavu, a potom se sagnuo da je nježno poljubim.
Pomaknuo sam se naprijed i ukočio, gurajući se u nju što
sam nježnije mogao. Kad sam se povukao, pogledao sam
je u oči. Koljenima mi je stezala kukove i grizla donju usnu
jače nego prije, ali stiskala mi je leđa prstima i privlačila me
k sebi. Kad sam se ponovo probio u nju, čvrsto je zatvorila
oči. Poljubio sam je nježno i strpljivo. „Gledaj me”, šaptao
sam.
Mrmljala je, stenjala i vikala. Sa svakim zvukom koji
bi ispustila, bilo mi je sve teže kontrolirati svoje pokrete.
Tijelo joj se konačno opustilo i pokreti su mi postali ritmič-
niji. Što sam se brže pomicao, sve sam više gubio kontrolu.
Dodirivao sam joj svaki djelić kože, lizao i ljubio njezin vrat,
obraze, usne.
Povlačila me k sebi i svaki sam put ulazio sve dublje.
„Toliko sam te dugo želio, Abby. Ti si sve što mi treba”,
dahtao sam u njene usne. Uhvatio sam je jednom rukom za
bedro i oslonio se laktom. Dodirivali smo se trbusima dok
su nam kapljice znoja probijale kožu. Pomišljao sam da je
okrenem i stavim na sebe, ali odlučio sam žrtvovati kreativ-
nost da bih je mogao gledati u oči i ostati joj što bliže.
Baš kada sam pomislio da bi moglo potrajati cijelu noć,
Abby je uzdahnula.
„Travis.”
Čuvši kako je prošaptala moje ime, bio sam razoružan
i to me gurnulo preko ruba. Morao sam se kretati još brže
i snažnije, sve dok mi se svaki mišić u tijelu nije ukočio.
Zastenjao sam i trznuo se nekoliko puta, a onda se konačno
srušio. Disao sam kroz nos, uz njezin vrat. Mirisala je na
znoj, na kremu za tijelo i... na mene. Bilo je jebeno fanta-
stično.
„Oh, kakav je to prvi poljubac bio”, rekla je umornim,
zadovoljnim izrazom.
Pogledao sam u nju i nasmiješio se.
„Tvoj posljednji prvi poljubac.”
Abby je zatreptala, a ja sam se srušio na madrac pored
nje i prebacio joj ruku preko struka. Odjednom sam seradovao jutru. To će nam biti prvi dan otkako smo zajedno
i, umjesto da se pakiramo, jedva skrivajući tugu, mogli smo
spavati, provesti čitavo prijepodne u krevetu, a onda jedno-
stavno uživati u danu poput svakog pravog para. Zvučalo
mi je kao pravi raj.
Prije tri mjeseca nitko me ne bi mogao uvjeriti da ću se
tako osjećati. A sada nije postojalo ništa što bih želio više od
ovoga.
Dok sam opušteno disao, prsa su mi se polako pomicala
sve sporije.
Tonuo sam u san pored druge žene koju sam ikada volio.

Ovaj, i još mnogo drugih zanimljivih besteselera potražite u Fokusu!