“Mogu li malo ostati? Trebam posuditi tvoju peglu”, rekla mi je America.

 

“Mare, dobro sam. Idi na nastavu.”

 

“Nisi dobro. Ne želim te ovakvu ostaviti samu.”

 

“A sad baš želim biti sama.”

 

Otvorila je usta s namjerom da se počne raspravljati, ali je zašutjela i uzdahnula. Znala je da se neću predomisliti. “Vratit ću se nakon nastave da vidim kako si. Odmori se.”

 

Kimnula sam pa zaključala vrata za njom. Krevet je zacvilio poda mnom kad sam se, s uzdahom, stropoštala na njega. Cijelo vrijeme živjela sam u uvjerenju kako sam Travisu važna, kako me treba. Ali sada, u ovom trenutku, sama sam se sebi činila kao njegova igračka. Parker je bio u pravu kad mi je to rekao. Želio je dokazati Parkeru da sam još uvijek njegova. Njegova. “Nisam ja ničija”, rekla sam praznoj sobi.

 

Dok su riječi nestajale, bila sam preplavljena osjećajem tuge koju sam nosila u sebi od prijašnje noći. Nisam pripadala nikome. Nikad se u životu nisam osjećala tako usamljenom.



***

Finch je ispred mene stavio smeđu bocu. Ni meni ni njemu nije bilo do slavlja, ali sam barem bila utješena činjenicom da će, ako je vjerovati Americi, Travis pod svaku cijenu izbjeći ovu zabavu za parove. Crveni i ružičasti krep-papir prekrivao je prazne limenke piva koje su bile okačene o strop, a uokolo su se prešetavale crvene haljine u svim mogućim stilovima. Stolovi su bili prekriveni srcima od folije. Finch nije mogao doći k sebi od te smiješne dekoracije.

 

“Valentinovo u kući bratstva. Kako romantično”, komentirao je, gledajući parove kako prolaze.

Shepley i America bili su u drugoj sobi i plesali su otkad smo ušli. Finch i ja mirno smo prosvjedovali time što smo se zabili u kuhinju. Brzo sam ispijala sadržaj boce, odlučna u namjeri da izbrišem sjećanja na posljednju zabavu parova na kojoj sam bila. Finch je otvorio još jednu bocu i dodao mi je, svjestan mojih očajničkih napora da zaboravim. “Donijet ću nam još”, krenuo je prema hladnjaku.

“Za goste su bačve. A boce su za Sig Tau”, iskesila se na mene neka djevojka koja se našla u blizini. Pogledala sam crvenu šalicu u njezinoj ruci. “Ili ti je to dečko samo rekao da se ne bi osjećala jeftino.”

Prostrijelila me pogledom i odgurnula od šanka pa odmarširala dalje sa svojom šalicom.

 

“Tko je to bio?” pitao me Finch, donoseći još četiri boce.

 

“Neka slučajna kučka iz sestrinstva”, rekla sam, gledajući je kako odlazi.

 

Kad su nam se za stolom pridružili Shepley i America, pokraj mene je stajalo šest praznih boca. Čeljust mi je bila umrtvljena, i nekako mi je bilo lakše smijati se. Osjećala sam se ugodnije. Travis se zaista nije pojavljivao, i mogla sam u miru uživati u ostatku zabave.

 

“Hoćete li vas dvoje plesati ili što?” pitala je America. Pogledala sam Fincha.

 

“Hoćeš plesati sa mnom, Finch?”

 

“Jesi ti u stanju plesati?” odgovorio je protupitanjem, podižući obrve.

 

“Postoji samo jedan način da to saznamo”, rekla sam i povukla ga prema donjem katu. Skakali smo i drmusali se, sve dok se nisam počela preznojavati pod haljinom. Baš kad sam mislila da će mi pluća eksplodirati, krenula je neka lagana pjesma. Finch je s nelagodom gledao oko nas, u parove koji su se stiskali i prepustili nježnostima.

 

“Natjerat ćeš me da plešem na ovo, zar ne?” pitao me.

 

“Valentinovo je, Finch. Uostalom, zamisli da sam dečko.”

 

Nasmijao se i zagrlio me. “Teško je zamisliti takvo što kad si morala obući tu kratku ružičastu haljinu.”

 

“Pa što? Kao da nikada nisi vidio dečka u haljini.”

 

Finch se složio. “A i to što kažeš...”

 

Nasmijala sam se i naslonila glavu na njegovo rame. Alkohol mi je otežao tijelo i usporio me, pa sam se pokušavala micati što sam sporije mogla.

 

“Finch, smijem li se ubaciti?”

 

Pokraj nas je stajao Travis, pomalo zabavljen, pomalo pripremljen na moju reakciju. Krv u obrazima naglo mi se pretvorila u vatrene jezike. Finch je pogledao mene pa Travisa. “Naravno.”

 

“Finch!!!” zasiktala sam dok je odlazio. Travis me približio k sebi, a ja sam pokušavala među nama održati razmak koliko god je to bilo moguće. “Mislila sam da nećeš doći.”

 

Gledala sam po prostoriji i trudila se izbjeći njegov pogled. Bila sam svjesna svakog njegova pokreta. Snaga njegova stiska mijenjala se ovisno o mjestima na kojima me dodirivao, noge su mu bile uz moje i micale se s njima, a ruke su mu dodirivale moju haljinu. Osjećala sam se glupavo što sam se pravila da sve to ne primjećujem. Oko mu je bilo dobro, modrica je gotovo nestala, a crvene otekline po licu kao da nisu više ni postojale. Svi dokazi te strašne noći nestali su, ostala su samo bolna sjećanja. Gledao me, pratio svaki moj dah i kada je pjesma već bila na polovini, uzdahnuo je. “Izgledaš divno, Golube.”

 

“E, aj’, nemoj.”

 

“Nemoj što? Reći ti da si divna?”

 

“Samo... nemoj.”

 

“Nisam to mislio.”

 

Bijesno sam otpuhnula. “Hvala.”

 

“Ma, ne... Izgledaš divno. To mislim. Ali govorim o onome što sam rekao u sobi. Neću ti lagati. Uživao sam u tome što sam te odvukao sa spoja s Parkerom...”

 

“To nije bio spoj, Travis. Samo smo jeli. On više sa mnom neće imati posla, zahvaljujući tebi.”

 

“Čuo sam. Žao mi je.”

 

“Ne, nije.”

 

“U... u pravu si”, počeo je zamuckivati kad je vidio moj nestrpljivi izraz lica.

 

“Ali ja... To nije bio jedini razlog zašto sam te odveo na borbu. Želio sam te tamo, pokraj sebe, Golube. Ti mi donosiš sreću.”

 

“Ne donosim ja tebi ništa”, odbrusila sam, piljeći u njega.

 

Namrštio se i prestao plesati. “Ti si moje sve.”

 

Skupila sam usne. Pokušavala sam bar prema van djelovati ljutito, ali bilo je nemoguće kada me je tako gledao.

 

“Ti me zapravo ne mrziš... Zar ne?” pitao je.

 

Okrenula sam se od njega, stvarajući još veći razmak među nama. “Ponekad bih voljela da te mogu mrziti. Sve bi mi bilo puno jednostavnije.”

 

Oprezan osmijeh razvukao mu se preko usana. “Pa onda, što te više čini bijesnom? To što me želiš mrziti? Ili to što znaš da ne možeš?”

 

Bijes se vratio. Odgurnula sam ga i otrčala stubama u kuhinju. Oči su mi postajale vlažne. Ne. Ne smijem plakati usred ove zabave za parove. Finch je stajao pokraj stola i uzdahnula sam s olakšanjem kad mi je dodao novo pivo.

 

Sljedećih sat vremena gledala sam Travisa kako odbija djevojke i u dnevnoj sobi ispija viski. Svaki put kad bismo se pogledali, ja bih skrenula pogled, odlučna da ova noć prođe bez scene.

 

“Vas dvoje stvarno djelujete jadno”, zaključio je Shepley.

 

“Ne bi izgledali da se više dosađuju, čak i da se trude”, promrmljala je America.

 

“Nemojte zaboraviti... mi nismo željeli doći ovdje”, podsjetio ih je Finch.

 

America je napravila svoju slavnu grimasu, znajući da na nju ne mogu ostati imuna. “Možeš se malo pretvarati, Abby. Za mene.”

 

Baš kad sam zaustila da joj odbrusim, Finch me uhvatio za ruku. “Uostalom, mislim da smo nas dvoje obavili svoju dužnost. Jesi spremna za pokret, Abby?”

U jednom gutljaju popila sam ostatak piva i uzela Finchovu ruku. Koliko god sam željela otići, kad sam čula pjesmu na koju smo Travis i ja plesali na mojem rođendanu, a koja je odzvanjala stubištem – noge su mi se odsjekle. Zgrabila sam Finchovu bocu i potegnula još jedan gutaljaj, kao da njime želim uništiti sjećanja koja su navirala zajedno s glazbom. Brad se nagnuo uz šank, tik do mene. “Hoćeš plesati?”

 

Nasmijala sam mu se i odmahnula glavom. Počeo je još nešto govoriti, ali bio je prekinut.

 

“Pleši sa mnom.” Travis je stajao nekoliko koraka od mene, a ruka mu je bila ispružena prema mojoj.

 

America, Shepley i Finch buljili su, čekajući moj odgovor jednako nestrpljivo kao i Travis. “Pusti me na miru, Travis”, rekla sam mu i prekrižila ruke na prsima.

 

“To je naša pjesma, Golube.”

 

“Mi nemamo pjesmu.”

 

“Golube...”

 

“Ne.”

 

Pogledala sam Brada i prisilila se na osmijeh. “Možemo plesati, Brad.”

 

Kad mi je uzvratio osmijeh, činilo mi se kako su se Bradu proširile sve pjegice po licu. Pokazao mi je da ga povedem niz stube. Travis je oteturao natraške, a u očima mu se jasno vidjela bol.

 

“Zdravica!” viknuo je.

 

Ustuknula sam i okrenula se upravo u trenutku kad se penjao na stolac i otimao pivo šokiranom Sig Tau-bratu koji mu je bio najbliži. Gledala sam u Americu koja je, pak, piljila u Travisa s bolnim izrazom na licu.

 

“Za kretene!” povikao je, pokazujući prema Bradu. “I za djevojke koje slamaju srca.” Teatralno mi se naklonio. Nakon toga više nije gledao u mene.

 

“I za apsolutni horor gubitka najboljeg prijatelja jer ste bili dovoljno glupi da se u njega zaljubite.”

 

Nagnuo je pivo i dovršio ono što je ostalo, zatim ga bacio na pod. Soba je bila tiha. Čula se samo glazba koja je dopirala s donjeg kata i svi su potpuno šokirano gledali u Travisa. Zaprepaštena onim što sam vidjela, zgrabila sam Bradovu ruku i odvela ga dolje na podij. Slijedilo nas je nekoliko parova. Pažljivo su motrili hoću li početi plakati ili imati kakvu sličnu reakciju na Travisovu tiradu. Trudila sam se djelovati opušteno; odbijala sam priuštiti im to zadovoljstvo.



Plesali smo tek nekoliko koraka kada je Brad uzdahnuo. “Ovo je bilo malo... ovaj, čudno.”

 

“Dobro došao u moj život.”

 

Travis se progurao među parovima na plesnom podiju i stao pokraj mene. Trebao mu je trenutak da se pribere. “Sad ja preuzimam.”

 

“Ne, ne preuzimaš. Isuse”, rekla sam, odbijajući ga i pogledati. Nakon nekoliko napetih trenutaka pogledala sam gore i vidjela kako Travis bulji u Brada.

 

“Ako se ne odmakneš od moje djevojke, iščupat ću ti jebeni grkljan. I to tu, na plesnom podiju.”

 

Bilo je jasno kako se Brad bori sa samim sobom. Oči su mu nervozno letjele od mene do Travisa. “Žao mi je, Abby”, rekao je i lagano maknuo ruke s mene. Povukao se prema stubama i ja sam ostala stajati sama. Ponižena.

 

“Ono što trenutno osjećam prema tebi, Travis... nije daleko od mržnje.”

 

“Pleši sa mnom”, molio je, ljuljajući se da održi ravnotežu.

 

Pjesma je završila, a ja sam s olakšanjem uzdahnula. “Idi. Popij još jednu bocu viskija, Trav.”

 

Okrenula sam se i počela plesati s jedinim frajerom koji je još ostao na podiju.

 

Ritam je postao brži i ja sam se nasmijala svojem novom, iznenađenom plesnom partneru, pokušavajući ignorirati činjenicu da je Travis samo nekoliko koraka iza mene. Na podiju se stvorio još jedan Sig Tau-brat i zaplesao iza mene, hvatajući me za bokove. Posegnula sam iza sebe i privukla ga bliže. Podsjetilo me to na način kako su Travis i Megan plesali one večeri u Crvenima i činila sam sve što znam kako bih ponovno oživjela tu scenu, scenu koju sam mnogo puta poželjela zaboraviti. Dva para ruku bila su na gotovo svim dijelovima moga tijela, i zbog količine alkohola koju sam ulila u sebe ponašala sam se mnogo slobodnije nego što mi je inače u prirodi.

 

Odjednom, bila sam u zraku. Travis me prebacio preko ramena, istodobno snažno odgurujući jednog člana svojeg bratstva i obarajući ga na pod.

 

“Spusti me!” vrištala sam, udarajući ga šakama po leđima.

 

“Neću ti dopustiti da se sramotiš zbog mene!” urlao je, preskačući po dvije stube.

 

Svi pokraj kojih smo prolazili gledali su nas kao čudo dok sam se ja bacakala i urlala, a on me nosio po prostoriji. “Ne misliš li”, jedva sam izgovarala u žaru borbe, “da je ovo sramoćenje? Travis!”

 

“Shepley! Je li Donnie vani?” pitao je Travis, saginjući se kako bi izbjegao moje šake, kojima sam i dalje zamahivala.

 

“Hm, da”, rekao je.

 

“Spusti je!” viknula je America i krenula prema nama.

 

“America”, zazivala sam. “Nemoj samo tamo stajati! Pomozi mi!”

 

Ona se počela smijati. “Vas dvoje izgledate smiješno.”

 

Okrenula sam se i namrštila na njezine riječi, šokirana i ljuta što je uopće pomislila kako u ovome ima nešto smiješno. Travis je krenuo prema vratima, a ja sam buljila u nju. “Hvala ti puno, prijateljice!”

 

Hladni zrak udario je po golim dijelovima mojeg tijela i počela sam još jače prosvjedovati. “Spusti me, jebote!”

 

Travis je otvorio vrata automobila i ubacio me na stražnje sjedalo pa sjeo pokraj mene. “Donnie, ti si večeras vozač?”

 

“Aha”, rekao je, nervozno gledajući kako se borim da pobjegnem.

 

“Moraš nas odvesti u moj stan.”

 

“Travis... ja ne mislim...”

 

Travisov glas bio je pod kontrolom, ali zastrašujuć. “Učini to, Donnie ili ću te raspaliti šakom u glavu, kunem ti se Bogom.”

 

Donnie je krenuo, a ja sam posegnula za vratima. “Ne idem u tvoj stan!”

 

Travis mi je zgrabio prvo jednu pa drugu ruku. Nagnula sam se naprijed da ga ugrizem. Zatvorio je oči pa tiho jauknuo kad sam zarila zube u njegovo meso. “Ma, napravi najgore što znaš, Golube. Dosta mi je više tvog sranja.”

 

Pustila sam mu kožu i mahala rukama pokušavajući se osloboditi njegova stiska. “Mog sranja? Pusti me iz ovog jebenog auta!”

 

Povukao je moje ruke prema svojem licu. “Volim te, jebemu! I ne ideš nikamo dok se ne otrijezniš i dok ne odlučimo što ćemo!”

 

“Ako netko nije odlučio što će, to si onda ti, Travis!”

 

Pustio mi je ruke, a ja sam ih prekrižila, glasno pušući cijelim putem do stana. Kada se auto zaustavljao, nagnula sam se naprijed. “Donnie, možeš li me odvesti doma?”



Travis me za ruku izvukao iz auta pa me opet prebacio preko ramena, noseći me uz stube. “Laku noć, Donnie.”

 

“Nazvat ću tvog tatu, samo da znaš!” vrištala sam.

 

Travis se glasno nasmijao. “A on će me vjerojatno potapšati po ramenu i reći mi da je već bilo i vrijeme!”

 

Pokušavao je otključati vrata, a ja sam se trzala i udarala ga rukama i nogama pokušavajući pobjeći.

 

“Prestani, Golube, ili ćemo pasti niz stepenice!” Kad je otvorio vrata, upao je u Shepleyjevu sobu.

 

“Spusti. Me. Na. Pod!” I dalje sam vrištala.

 

“U redu”, rekao je i bacio me na Shepleyjev krevet. “Prespavaj. Ujutro ćemo razgovarati.”

 

Soba je bila u mraku; jedino svjetlo koje je dopiralo u prostoriju bilo je ono iz hodnika. Borila sam se sama sa sobom da se usredotočim i vidim kroz tamu, pivo i bijes, a kad je upalio svjetlo, vidjela sam njegov samodopadan osmijeh.

 

Udarala sam šakama po madracu. “Ne možeš mi više govoriti što da radim, Travis! Ja ti ne pripadam!”

Trebala mu je sekunda da se okrene prema meni, a njegov izraz lica prelazio je u ljutnju. Popeo se iznad mene, prikovao mi ruke na krevet i unio mi se u lice.

 

“ALI JA PRIPADAM TEBI!”

 

Žile na njegovu vratu iskakale su dok je urlao, a ja sam ga tupo gledala, odbivši se i pomaknuti. Pogledao mi je u usne. Sad je dahtao. “Ja pripadam tebi”, šapnuo je, a njegova se ljutnja topila kad je shvatio koliko smo blizu.

 

Prije nego što sam mogla razmisliti o razlogu protiv, zgrabila sam njegovo lice i zalijepila svoje usne na njegove. Bez oklijevanja, Travis me podigao na rukama. U nekoliko dugih koraka, odnio me u svoju sobu i oboje smo pali na krevet.

 

Skinula sam mu majicu preko glave, zatim petljala u mraku po njegovu remenu. Raskopčao ga je, rastrgao i bacio na pod. Podigao me s madraca jednom rukom, a otkopčao moju haljinu drugom. Povukla sam je preko glave i odbacila nekamo u mrak. A onda me poljubio. Sa svakim dahom, stenjao je sve više i više. Trenutak poslije, bio je bez bokserica i nagnuo se grudima nad mene. Zgrabila sam ga za leđa i pokušala privući da uđe u mene, no on je oklijevao.

 

“Oboje smo pijani”, stenjao je.

 

“Molim te.” Stisnula sam mu kukove nogama. Željela sam što prije ugasiti žar koji mi je gorio među bedrima. Travis je bio odlučan da se pomirimo, i ja nisam imala nikakve namjere da se borim protiv neizbježnog, pa sam bila i više nego spremna provesti noć isprepletena među njegovim plahtama.

 

“Ovo nije u redu”, rekao je.

 

Bio je iznad mene i pritiskao je moje čelo svojim. Nadala sam se da je to samo nekakav njegov poluprosvjed i da ga mogu uvjeriti da griješi. Nije bilo objašnjivo zašto ne možemo jedno bez drugoga, ali više i nisam željela objašnjenja. Nisam trebala ni ispriku. U ovom trenutku trebala sam samo njega.

 

“Želim te.”

 

“Trebaš mi to reći”, rekao je.

 

Moja je nutrina vrištala od želje i nisam mogla izdržati više ni sekunde.

 

“Reći ću što god želiš.”

 

“Onda reci da si moja. Reci da ćeš me uzeti natrag. Neću učiniti ništa ako više nećemo biti zajedno.”

 

“Nismo nikada ni bili razdvojeni, zar ne?” pitala sam, nadajući se da će to biti dovoljno. Odmahnuo je glavom, a usne su mu prelazile preko mojih.

 

“Moram čuti da to govoriš. Moram znati da si moja.”

 

“Tvoja sam od trenutka kad smo se susreli.”

 

Moj je glas počeo zvučati kao preklinjanje. U svakom drugom trenutku bila bih posramljena, ali sad sam prešla tu granicu. Borila sam se protiv svojih osjećaja, štitila ih i zatvarala ih. Najsretnije trenutke u cijelom svojem životu proživjela sam upravo na Easternu. I svi oni bili su sa Travisom. Svađati se, smijati, voljeti ili plakati, kad sam bila s njim – to je bilo sve što sam željela.

 

Nasmijao se dok mi je dodirivao lice, zatim su njegove usne dodirnule moje u nježnom poljupcu. Kad sam ga povukla na sebe, nije se opirao. Mišići su mu se napeli. Zadržao je dah pa kliznuo u mene.

 

“Reci još jednom.”

 

“Tvoja sam”, zastenjala sam. Želio je još. Svaki živac na mojem tijelu, svaki živac u mojem tijelu htio je još.

 

“Nikada više ne želim biti bez tebe.”

 

“Obećaj mi”, prostenjao je i ponovno se nabio u mene.



“Volim te. Volim te zauvijek.” Riječi su bile više uzdah, ali gledala sam ga u oči kad sam to izgovarala. Mogla sam vidjeti kako neizvjesnost u njegovim očima nestaje, a čak i na ovom prigušenom svjetlu, njegovo je lice zasjalo.

 

Konačno zadovoljan, čvrsto me poljubio.

 

Travis me probudio poljupcima. Glava mi je bila teška i mutna od puno piva prošle noći. U glavi mi se vrtio film onog jednog sata prije nego što sam zaspala, stalno se ponavljao, sa svim živopisnim detaljima. Nježne usne prekrivale su svaki dio moje ruke i vrata, a kada je došao do usana, nasmijala sam se.

 

“Dobro jutro”, rekla sam mu.

 

Nije govorio. Njegove su me usne i dalje ljubile. Zagrlio me svojim čvrstim rukama pa stavio glavu na moj vrat. “Nekako si tih jutros”, primijetila sam pa prešla rukama preko gole kože na njegovim leđima. Nastavila sam prema dolje i stavila nogu preko njegova boka, ljubeći ga u obraz.

 

Odmahnuo je glavom. “Želim da ostanemo ovako”, šapnuo je.

 

“Nešto sam propustila?” Namrštila sam se.

 

“Nisam te mislio probuditi. Zašto ne nastaviš spavati?” Naslonila sam se na jastuk i podigla mu bradu. Oči su mu bile krvave, a koža oko njih natečena i crvena.

 

“Što nije u redu s tobom?” pitala sam, sad već prilično uznemirena. Stavio je moju ruku u svoju i ljubio je pa stisnuo čelo uz moj vrat. “Samo nastavi spavati, Golube. Molim te.”

 

“Je li se nešto dogodilo? Je li America...?” Izgovorila sam posljednje pitanje i uspravila se u krevetu. Ni kad je vidio strah u mojim očima, izraz lica nije mu se promijenio. Jednostavno je uzdahnuo i sjeo pokraj mene, gledajući moju ruku u svojoj.

 

“Ne... America je dobro. Došli su doma oko četiri ujutro. Još uvijek su u krevetu. Rano je, ajmo još malo spavati.”

 

Srce mi je htjelo iskočiti iz grudi i znala sam kako nema šanse da više zaspim. Travis je stavio obje ruke na svaku stranu moga lica i poljubio me. Usne su mu bile drugačije, kao da me ljubi posljednji put. Položio me na jastuk, poljubio me još jednom pa stavio glavu na moje grudi, čvrsto me zagrlivši. U glavi su mi se, kao televizijski programi, nizali različiti mogući razlozi Travisova ponašanja. Zagrlila sam ga, bojeći se i pitati. “Jesi li spavao?”

 

“Ja... ovaj... nisam mogao. Nisam htio...”, glas mu se gubio.

 

Poljubila sam ga u čelo. “Što god da je, proći ćemo mi kroz to, u redu? Zašto malo ne odspavaš? Smislit ćemo već nešto kad se probudiš.”

 

Podigao je glavu i gledao moje lice. U njegovu pogledu jasno sam mogla vidjeti i nadu i nepovjerenje.

 

“Što misliš da ćemo smisliti?”

 

Skupila sam obrve, posve zbunjena. Nisam mogla shvatiti što se dogodilo dok sam spavala, a da je u njemu moglo izazvati toliko mučenje.

 

“Ne znam što se događa, ali tu sam.”

 

“Tu si? Kao u smislu da ostaješ? Sa mnom?”

 

Znala sam da je moj izraz lica bio presmiješan, ali u glavi mi se vrtjelo od alkohola i Travisovih bizarnih pitanja. “Da. Tu sam. Nekako mislim da smo o tome pričali sinoć, zar ne?”

 

“Jesmo”, kimnuo je, ohrabren.

 

Gledala sam po sobi, razmišljajući. Zidovi više nisu bili tako goli kao onda kada smo se prvi put sreli. Sada su bili ukrašeni drangulijama s mjesta na kojima smo zajedno provodili vrijeme, a bijelina zida bila je ispresijecana crnim okvirima u kojima su bile fotografije koje su prikazivale mene, nas, Tota i naše prijatelje. Veliki okvir s fotografijom na kojoj smo nas dvoje na mojoj rođendanskoj zabavi bio je na mjestu na kojemu je nekada visio sombrero. Pogledala sam ga. “Mislio si da ću se probuditi ljuta na tebe, zar ne? Mislio si da ću otići?”

 

Slegnuo je ramenima. Iako je pokušavao djelovati ravnodušno, izgledao je jadno.

 

“Po tome si poznata.”

 

“Jesi li zato uznemiren? Proveo si cijelu noć budan, brinući se što bi se moglo dogoditi kada se probudim?”

 

Promeškoljio se kao da će njegove sljedeće riječi biti teške.

 

“Nisam baš planirao da se sinoć dogodi... onako kako se dogodilo. Bio sam malo pijan. I pratio sam te po onoj zabavi kao neka špija. I onda sam te na silu dovukao tu. Protiv tvoje volje... i onda smo...”

Odmahnuo je glavom, s jasnim gađenjem na uspomene koje su mu bile u glavi.

 

“Imali najbolji seks u životu?” nasmijala sam se, stišćući ga za ruku.



Travis se nasmijao, a napetost oko njegovih očiju lagano je nestajala.

 

“Da, tupane. Obećala sam, zar ne? Rekla sam ti sve što si htio čuti, opet smo zajedno i zašto još uvijek nisi sretan?”

 

Lice mu se ozarilo smiješkom.

 

“Travis, stani. Volim te”, rekla sam, dodirujući njegove bore oko očiju. “Ovaj apsurdni prekid trebao je biti gotov za Dan zahvalnosti, ali...”

 

“Čekaj, što?” prekinuo je i nagnuo se.

 

“Bila sam potpuno spremna da ti to kažem na Dan zahvalnosti, ali kad si rekao da ti je dosta da me pokušavaš usrećiti... bila sam previše ponosna da bih ti rekla kako te želim natrag.”

 

“Ti se to zajebavaš sa mnom? Samo sam ti pokušavao olakšati! Znaš li koliko sam bio jadan?”

 

Namrštila sam se. “Izgledao si dobro nakon praznika.”

 

“To je bilo zbog tebe! Prepao sam se da ću te izgubiti ako se ne budem pretvarao da mi je okej da budemo samo prijatelji. Mogao sam biti s tobom cijelo ovo vrijeme? Golube, pa jebote!?”

 

“Ja...” Nisam se mogla svađati. Bio je u pravu. Zbog mene smo oboje patili i nisam imala opravdanje za to. “Žao mi je.”

 

“Žao ti je? Skoro sam umro od alkohola, jedva sam ustajao iz kreveta, razbio sam telefon na milijun komada na Novu godinu samo kako te ne bih nazvao... a tebi je žao?”

 

Ugrizla sam usnu i kimnula, posramljena. Nisam imala pojma kroz što je prolazio, i kad sam čula da izgovara te riječi, osjećala sam jaku bol u grudima.

 

“Tako mi je, tako žao.”

 

“Oprošteno ti je”, rekao je i nasmijao se. “Samo... Nemoj da ti to ikada više padne na pamet učiniti.”

 

“Neće. To je obećanje.”

 

Skočio je s kreveta i odmahno glavom. “Jebeno te volim.”