Foto: Privatne otografije, Ilustracija Index

ŠANGAJ,  jedna od Kineskih destinacija na koje svakodnevno letimo i koju sam imala prilike posjetiti, doduše samo jednom, ali dovoljno da bih se htjela vratiti tamo, barem još jednom.

Iako iskreno, ako to već nisam i prije napisala, putovanja na istok me strgaju duplo više nego ona na zapad, kada letiš satima u plus, vratiš se doma i možeš samo vegetirati. Let na povratku u Dubai traje čak i po dva sata duže nego prvi sektor. Ali taj put ekipa je bila odlična i jedan Azijski let s instant noodle juhicama koji je trajao 7 sati tamo i 9 sati natrag nije bio nikakav problem za odraditi. Zbilja, sve ovisi o ljudima s kojima radiš, ako je ekipa dobra sve je lakše i ništa te neće moći izbaciti iz takta.

'Shang' i 'hai' su dva kineska slova koja u prijevodu znače 'iznad mora'. Kina se punim imenom naziva Narodna Republika Kina i lokalna valuta je RMB renminbi čija je novčana jedinica yuan. Broj stanovnika u Šangaju se procjenjuje na 23 milijuna! Što ga čini najvećim gradom Kine i najmnogoljudnijim gradom na svijetu!

Kinezi su vrlo sposobni i pametni, što vidiš na samom početku kada se ukrcavaju na avion, ne treba im nikakva pomoć (osim možda za otvoriti i zatvoriti pretince iznad glava), znaju se snaći, brzi su, efikasni, imaju osjećaj za situaciju oko sebe i ne vole kasniti. Što je ooodlicno!

Ono što nam donosi glavobolju je činjenica da zapravo ne znaju engleski pa dok se sa svakim od njih uspiješ sporazumjeti rukama i nogama, već je vrijeme za drugi servis i opet sve iz početka. Zato uvijek pokušavamo naći nekoliko ljudi koji pričaju i kineski (mandarinski) i engleski da nam pomognu u prijevodu jer dva izvorna govornika među posadom jednostavno nisu dovoljna. Osim što vole papati noodlese, obožavaju i čaj, ali ne onaj koji mi pripremimo već uvijek nose svoj sa sobom pa je ono što traže svake 3 sekunde, OSIM juhica, i vruća voda. Oni koji pak ne nose svoj čaj sa sobom traže i piju samo vruću vodu, kipuću. Zašto? Ne da meni i mojoj znatiželji vrag mira pa pitam... Uglavnom voda je kao što svi znamo dobra za kožu, ali oni smatraju da je čaša vruće vode s eventualno par kriški limuna nakon svakog obroka puno zdravija i da pomaže kod probave. Bolje vruća nego hladna voda. Pa sad, tko želi isprobati slobodno -  ja nisam uspjela duže od dva dana, hehe.

Dok stigneš u hotel toliko si toliko mrtav da jedino kaj možeš je pojesti nešto i zaspati ko klada! S namjerom da se ujutro probudiš i ideš u razgledavanje. Cure obično nisu za razgledavanje, jer u Kini ima mali milijun takozvanih underground marketa na kojima za malo para mogu nakupovati fejk torbica, satova, odjeće i svega ostalog što ti padne na pamet, jer je sve to na kraju krajeva made in China. Samo je jedan kolega bio za akciju pa smo tako već u 7 ujutro uzeli mapu grada u ruke, skinuli neke aplikacije koje su se kasnije pokazale od velike pomoći i krenuli na metro prema gradu. U metrou se i prilično lako za snaći obzirom da ništa ne piše na engleskom, ili jako malo toga. Dan je bio siv i tmuran, kiša je non stop cmoljila i magla se spustila na grad pa smo odustali od posjete televizijskom tornju Biseru Istoka. Sam grad se nalazi na obali rijeke Huang-pu pa smo prošetali i znamenitim Bundom gdje se nalazi i jedna od replika statue metalnog bika s Wall streeta. Dizajniran je od strane istog umjetnika s par manjih razlika. Iste je veličine kao i onaj u New Yorku, ali djeluje mlade i jače sto predstavlja šangajsku brzorastuću ekonomiju i budućnost grada kao financijskog centra svijeta. Glavonje grada tražili su da bude i duplo teži od onoga na Wall street te da gleda prema gore što ponovo predstavlja energiju i snagu lokalne ekonomije. A to naravno, ne bih znala da nismo imali jednu od navedenih aplikacija.

Nakon poduže šetnje uz rijeku,  krenuli smo u Yu Yuan vrt koji su nam svi preporučili. Volim čitati o istočnjačkoj kulturi i povijesti pa je jedna od knjiga koje sam pročitala bila i Zaljubljena Peonija. Priča govori o mladoj djevojci koja se ubila zbog ljubavi izgladnjujući se, a pošto cijela ceremonija pokapanja njenog tijela nije provedena uz sve potrebne rituale, ona postaje gladni duh sve dok se ceremonija ne izvede kako treba i ne postane jedna od duša. Kroz cijelu knjigu spominjala je kako ne može zaći iza ugla jer je duh a duhovi mogu hodati samo ravno. Kada smo došli do mosta koji se zove Bridge of Nine turnings i pročitali sve o njemu u našoj aplikaciji, saznali smo da se prema mitologiji demoni boje uglova, a obzirom da ovaj most prelazi jezero u cik cak uzorku to je sprječavalo sve zle duhove da ga prijeđu i uđu u Yu Yuan vrt. I napokon sam uživo mogla vidjeti kako stvarno izgleda mjesto koje sam si do tada samo zamišljala u glavi...

Na tom jezercu nalazi i najpoznatija Kuća Caja gdje su na čajanku došli cak i Bill Clinton i Kraljica Elizabeta II. Nakon što prođete kroz tu Kuću i preko mosta dolazite ispred ulaza u Yu Yuan vrt čije ime znači Vrt sreće ili Vrt mira, a nalazi se kraj jednog od najpoznatijih hramova Grad Božji. Sam vrt je izgledao nestvarno, kao iz mašte, iako je vrijeme bilo ružno, mogu si samo zamisliti kako izgleda kada se sunčeko probija kroz drveća i osvjetljuje bezbroj malih koi jezeraca, mostića, putića, kamenjara i kućica. Bajkovito, spokojno, bez osjećaja da se izvan zidina nalazi 23 milijuna drugih ljudi i da se tako blizu vodi sasvim neki drugi život. Prekrasno, romantično, inspirirajuće mjesto s toliko dugom i zanimljivom povijesti.

Nakon kratkog shoppinga suvenira i mi smo odlučili posjetiti jedan od tih underground marketa da vidimo kaj ima. Ima svega i svačega, ali muko moja za sve se moraš cjenkati pa smo samo napravili đir i vratili se natrag. Nakon dana provedenog tako jedino za kaj još imaš vremena je pojesti i spremiti se za let natrag. I onda se svi pitaju kako mogu ne spavati po 24 i više sati u komadu. Eto tako :)

Rezerva traje još 10 dana, baš bi me mogli poslati u Šangaj ponovo!