Dnevnik gradske cure: Burek s SMS-om
Foto: Filip Dizdar, Ilustracija Index
INTERNETI su super. Znam da se ne kaže interneti. Al ja kažem interneti. INTERNETI. Inter-netiiii. Internet zvuči ko neki hladni, aluminijski spremnik za nesreću. Interneti zvuče ko gumeni bomboni u obliku medeka. Ak ti želiš imat aluminijski spremnik za nesreću, be my guest. Ja želim gumene bombone i sreću. Interneti su super.
Prošli put sam u kolumni napisala da sam tužna jer nikad ne dobivam karte za niš (osim za promociju knjige "Zašto je ubijen Ivo Pukanić", što nije loš poklon… ako je jedina druga opcija herpes) - dan poslije mi se preko internetova javio jedan gospodin iz HK Medveščak i rekao da će me oni drage volje ugostiti kad god poželim. Što je super. I lijepo. I najbolje. I imam ideju:
Ja sam full tužna jer mi se nikad ne jave iz neke automobilske tvrtke i ne poklone mi auto. Nikad to ne naprave. I tužna sam. Ja nisam pohlepna. Može bit i kočija. Dobro ne baš kočija. Ne bi to. Molim vas nemojte mi poslat kočiju. Osim ak je kočija napunjena čokoladicama i vozi ju Igor Vori. Onda može. I full sam tužna jer mi nikad nitko ne pošalje dizajnersku haljinu, da budem lijepa kad se vozim u novom autu. I sir. Zašto mi nitko nikad ne pošalje sir? Ja volim sir. Full jako. To svi znaju. Da moram birat između sira i seksa s Metju Mekonahijem, odabrala bi Metjua jer imam IQ iznad 6, ali vrlo vjerojatno bi poslije seksa jeli sir. Želim sve sireve. Mozarella. Gorgonzolla. Emmentaler. Zrnati sir, da ga poklanjam muškarcima koji rade na definiciji i brinu o svom zdravlju. Dimljeni sir. PAŠKI SIR. Moram prestat nabrajat vrste sira jer ću dobit otkaz. Ali SIRijusli, tužna sam jer mi nitko ne šalje sir.
Uglavnom, evo nas opet - utorak, dan nakon ponedjeljka, u petak je PETAAAAK (to sam sve saznala na internetima) - vikend iza nas ćemo dugo pamtiti. Ne zato što je Timošenko oslobođena. Ni zato što su završile Zimske Olimpijske igre. Čak ni zato što smo saznali protiv koga igramo na Svjetskom nogometnom prvenstvu, što je kul, jer sad Marko i Kec imaju o čem pričat dok rokaju pivkana na kvartu pored klade i viču "Di si, maco?" slučajnim prolaznicama. Ovaj vikend ćemo pamtiti po nečemu puno važnijem: Crko je Whatsapp. Mark Zuckerberg je kupio Whatsapp - Whatsapp je prestao radit. Just like that. Očito je Zuckerberg kupio i našu Vladu.
U 19.11h, u subotu navečer, svaki je muškarac dobio savršenu ispriku zašto se nije javio: "Sorry, full sam htio saznat što si radila danas i čut priču o tamponima koje si pronašla i bolji su ti od onih prije jer ovi miriše po jorgovanu, ali crko je Whatsapp." Ja znam da je bilo 19.11h jer sam trenutak prije nego što je crko Whatsapp taman poslala super kul simpatično GLUPU poruku jednom tipu koji je zgodan i super i maaaalo umišljeniji nego što je bio prije 2 sekunde i moram ga brzo uvrijedit da se ne pretvori u Aleksandra Stankovića. IMAŠ RUŽNE ČAŠE. To je moj maksimum. A ni nema ružne čaše. Sad mi se pije sok.
Full sam tužna jer mi nitko nikad ne pošalje godišnju zalihu soka. I mineralne vode. Ja full volim mineralnu. Volim pit mineralnu u Mercedesu koji mi nitko ne pošalje.
Da se to dogodilo prije 10 godina (i da je postojao Whatsapp) - ja bi reagirala ovako: "Crko je Whatsapp. Poslat ću mu SMS da ima Whatsapp. I javit ću mu na Fejs da ima SMS o Whatsappu koji je crko. Onda ću mu na mail poslat poruku da provjeri Fejs u kojem ima informacije o SMS-u o Whatsappu jer je crko. Whatsapp. I javit ću mu na Myspace da ima mail o Fejsu o SMS-u o Whatsappu. I nazvat ću mu mamu na kućni, i baku iz Like, i onog ujaka za kojeg nikad nije znao da ga ima pa je saznao kad je umro i ostavio mu milijarde dolara što su mu javili preko Yahoo maila (moram mu i na Yahoo poslat). Al taj ujak je umro pa moram nazvat RTL-ov servis za pričanje s duhovima na 060 - ČarobnicaĐurđa - 888. I poslat ću brzojav i goluba pismonošu jer je CRKO WHATSAPP I NAŠ ODNOS JE NA TANKOM LEDU JER KAKO ĆE ON ZNAT DA SAM JA NAPISALA "OK" AKO NIJE DOBIO PORUKU?!?!" Prije 10 godina, to bi bila ja. Jer ako tip ne vidi poruku, urušit će se svemir i rodit će se još jedan Josip Katalenić i s neba će padat banane, al ne one lijepe, žuto-zelene banane, nego one sa točkicama za koje ti ljudi govore da su finije jer su slatke, a ti znaš da je to sektaška obmana ko Herbalajf ili tofu ili SDP. Tak je bilo prije. U međuvremenu sam prestala razmišljat jajnicima i prebacila se na razmišljanje: "Dobit će poruku kad ju dobije, idem gledat seriju i jest sladoled jer je sladoled fin."
Full sam tužna jer mi nitko nikad ne šalje sladoled. Znaš kaj bi ja napravila za litru pistacije? Pffffff.
Moj point je: Žene full filozofiraju kad su u pitanju SMS poruke. Muškarcima je to jednostavna izmjena poruka, ženama je to METAFIZIČKA RASPRAVA. Što je on htio reć? Što sam ja htjela reć? Što znači smajlić sa namigom? Što znači točka? Zašto je točka točka? Tko sam ja? Što je čovjek? Gdje je Claudia Beni?
Znam da sve žene ne briju tako, ali nedavno sam sjedila baš pored takvih cura. Najglasnija među njima je imala cijelu teoriju u kojoj je objasnila frendici zašto poruka "Čut ćemo se" znači da tip nije zainteresiran, za razliku od toga kad napiše "Čujemo se."
"Kad ti napiše "Čut ćemo se", to nije dobro jer on podsvjesno odgađa to da se čujete i zato govori u futuru. Da je napisao "Čujemo se", to bi značilo da ima stvarnu namjeru da se javi, a ovako ti daje do znanja da baš i nije nabrijan." True story. U Zagrebu postoji žena koja analizira muško ponašanje prema GLAGOLSKIM VREMENIMA. Dođi da ti gatam iz pluskvamperfekta. E sad, ja sam odavno prestala analizirat poruke i počela živjet u svijetu u kojem "ok" znači "ok" i možda ne kužim spiku, ali ja iz rečenice "čujemo se" i "čut ćemo se" mogu zaključit samo to da tip koji je napisao poruku ima funkcionalnu pužnicu i osjet sluha. To je manje-više to.
Al ta frendica koja je dobila savjet ju je slušala širom otvorenih očiju. Vjerojatno je i srala tipu kasnije: "Tebi nije stalo do mene, vidim to po načinu na koji pričaš sa mnom u futuru. Ja zaslužujem minimalno prezent! Ili barem kondicional prvi! Konju! NE VOLIŠ ME!" I zato, drage majke, ne treba pit droge u trudnoći.
Zamisli da tvoj dečko/muž/razrednik radi isto. Ti mu pošalješ jednostavnu poruku: "Ej, kupi jaja i mlijeko" - jer želiš da kupi jaja i mlijeko kad se vraća s posla. E, a sad zamisli da on krene dešifrirat tu poruku i u panici nazove frenda: "Rekla mi je da kupim jaja i mlijeko. Kaj to znači? Mislim nije stavila ni smajli na kraj ni niš. Jel se ona ljuti na mene? Mislim, nikad mi prije nije poslala da kupim jaja i mlijeko. Mislim, očito se nekaj događa?! Jel ovo skrivena poruka kojom mi ona daje do znanja da sam JA žena u ovoj vezi i da je meni mjesto u dućanu, na odjelu jaja i mlijeka? Možda mi indirektno pokušava reć da imam mali penis? Možda me vara s nekim. DA! Dok ja kupujem jaja i mlijeko, možda se drpa s mojim frendom! Isuse i činilo mi se da se nekak čudno gledaju. ISUSE NE!"
A sad još zamisli da je njegov frend na gljivama ko ova iz birca koja gata iz glagolskih vremena i odgovori mu: "Ovo je jednostavno. Jaja su simbol plodnosti. Mlijeko koristimo za dojenje. Ona tebi pokušava indirektno reć da želi dijete. Jesi spreman za dijete? Nisi spreman za dijete. Moraš se zauzet za sebe i reć da ti zaslužuješ poštovanje i ljubav i bla bla fuckin bla. I nije ti napisala molim te, što znači da ne cijeni tvoj trud" - a ti si samo htjela da lik kupi jaja da možeš napravit palačinke.
E, to mi radimo muškarcima kad se živciramo oko značenja poruke.
A stvar je full jednostavna: Muškarci ne pričaju u šiframa. Ako nemaš posla sa bipolarnim psihopatom koji ima poremećaj višestrukih ličnosti od kojih je jedna James Bond i/ili ako nisi u vezi sa Gibonnijem - ok znači ok. Nema skrivene poruke. Nema tajnog značenja. To je to.
Muškarci ne igraju igrice kad šalju SMS - ne zato što su dobri u duši, nego zato što za igranje igrica imaju Playstation, za koji sam ja full tužna da mi ga nitko nikad ne pošalje. Jesi ikad čula da se dečki dogovaraju za "game night" i kažu: "E, idemo se nać, otvorit par piva, naručit pizzu i slat dvosmislene poruke svojim curama?!" - nisi, jer je Assassin's Creed zanimljiviji i ima bolju grafiku.
I to je to. Možda je crknuti Whatsapp bio Zuckerbergov poklon muškarcima za subotu navečer. Možda je bio test da muškarci vide tko ima, a tko nema ludu curu. Možda i dogodi se čudo. I onda uspijem prešutjeti teške riječi i sve grubo. Sve što ljudi govore kad se više ne vole. To je već Gibonni. Aj bok.
P.S. Skužila sam kako možeš iznervirat Bosanca u 2 sekunde. Kažeš "burek sa sirom" - i samo ga pustiš.
Full sam tužna jer mi nitko nikad ne pošalje burek sa sirom.
Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati