Radi se o jednoj od najpopularnijih i najomiljenijih hrvatskih dizajnerica, a njezin talent prepoznale su i brojne holivudske zvijezde, odnosno njihovi stilisti koji su baš Alexine haljine odabrali kao savršen odabir za svoje klijentice i njihove pojave na crvenih tepisima. A to je tek početak.

 

 

Crvenokosa dizajnerica 27. studenog priprema i novu samostalnu reviju, a za svaku se dosad tražila karta više. Što nam priprema u njoj, gdje će se revija održati te kako su njezine haljine stigle do holivudskih zvijezda, otkrila nam je u kratkom intervjuu.

 

 

- Iako mi se to uvijek čini za sve što posljednje napravim, nekako mislim da će ovo biti moja najcjelovitija kolekcija do sada, iako već sada znam na koji ću je način nadmašiti onom idućom, budući da sam iskristalizirala smjer u kojem se želim razvijati u  budućnosti. Ovo će, dakle, biti kolekcija koja će, sigurna sam, mnoge osvojiti već na prvu. Vrlo je zaigrana, kako i priliči proljeću i ljetu, prštat će šljokicama, zanimljivim nijansama i tkaninama, pogotovo onima s metalik odsjajem, a poseban sam naglasak ovaj put stavila na nakit, koji sam ljetos dizajnirala sa svojim suradnicima u Milanu. 

 

 

 

- Mislim da su se oni koji prate i cijene moj rad, otkako sam se prije nekoliko sezona odlučila na taj koncept samostalnih revija, nekako sada već naviknuli na taj visoki standard pa sa svakom idućom revijom moram ispuniti ta očekivanja. To nije lagan zadatak, pogotovo što sam i ja sama vrlo temeljita i ne volim stvari prepuštati slučaju pa onda svaki korak oko revije dobro promislim i sagledam iz svih kuteva. Veliki je izazov pronaći i adekvatan prostor za takvu projekciju, a ovaj put odabir je pao na Modernu galeriju. Željela sam na neki način napraviti poveznicu između mode i umjetnosti, iako moda već odavno, barem u svijetu, vrlo ozbiljno konkurira s umjetnošću. Međutim, ja sam htjela priču preseliti u naše podneblje, podsjetiti na neke važne žene koje su obilježile hrvatsku umjetnost kroz povijest i to u prostoru koji čuva neka od naših najvećih slikarskih i kiparskih djela.

 

 

 

- Do tih suradnji nije došlo slučajno, nije krivac jedan mail ili slučajni susret. Već sam određeno vrijeme s brendom prisutna u concept storeovima i agencijama u koje zalaze stilisti koji odijevaju svjetske zvijezde, a koji su onda u tom mnoštvu haljina izabirali baš moje. Zanima me plasman na američko tržište i izvjesno vrijeme radimo na tome, a ovo što ste nabrojali samo su moje male pobjede koje dovode do opipljivih rezultata.

 

 

 

- Potrebno je, da se ne varamo, puno truda, strategije, ulaganja i malo, ali sasvim malo sreće. Uvijek sam vjerovala da to mogu i mislim da je ta samouvjerenost dobra polazišna točka, puno bolje nego sjediti skrštenih ruku i govoriti ja to ne mogu ili, još gore, kriviti okolinu za vlastite neuspjehe. Kada preispitaš svoju hrabrost i ludost i shvatiš da je još uvijek ima dovoljno, onda ste spremni na ovakve korake. Naravno, uvijek se treba staviti u okvire vlastitih mogućnosti jer tek tada ih možemo prerasti.

 

 

 

- Volim kapute i bunde, nosim ih čak i uz trenirke. Zima je moje vrijeme jer obožavam slojevito odijevanje i tada mi nekako najbolje polazi za rukom modno se izraziti. Naravno, zimi su neizostavne dobre čizme, nekoliko toplih vesti i haljine koje možeš kombinirati za dan i noć.

 

 

 

- Planova je dosta, još čekam neke zvijezde s kojima imam dogovorene suradnje pa se tome unaprijed radujem. Što se tiče otvaranja novih dućana, to će ipak malo pričekati. Kao tržište smo, govorimo li o kupovnoj moći stanovnika, poprilično mali i, iako su naši ljudi pravi potrošači, za to ipak nemaju potrebne uvjete niti standard pa su dva dućana u dva velika grada za sada sasvim dovoljna. No, planiram se širiti kao i u posljednje tri godine, a to znači prema concept storeovima u Europi i SAD-u, iako je izvoziti teško. To sam uvidjela čim sam krenula. Lei Lou je u odnosu na inozemnu konkurenciju premaleni brend iz male Hrvatske i još uvijek nas ostatak svijeta gleda s podsmijehom, pogotovo što projekti kao što je moj u Hrvatskoj uživaju nikakvu ili skoro nikakvu pomoć sustava. No, i bez tog back up-a sam naučila funkcionirati, iako je mojim kolegama iz uređenijih sredina neusporedivo lakše, jer mnogi od njih u svojim zemljama imaju povlaštene statuse.