USKRS je najveći katolički blagdan, koji se diljem svijeta obilježava na različite načine.

 

Na Uskršnji ponedjeljak, muškarci veselo "spankaju" žene bičevima, napravljenima od grana vrbe te ukrašenima šarenim vrpcama. Prema legendi, to poboljšava plodnost, zdravlje i ljepotu, jer vrba je prvo stablo koje cvate u proljeće.

 

U francuskom gradu Hauxu, na glavnom se trgu na Uskrs poslužuje divovski omlet, napravljen od 4500 jaja, a običaj datira iz ranog 19. stoljeća, kada se Napoleon, koji je obožavao ovo jelo, zaustavio u tom gradiću, kako bi pojeo jedan. Navodno je bio toliko oduševljen, da je drugi dan naredio mještanima da pripreme veliki omlet, za čitavu njegovu vojsku.

 

Na otoku Krfu, stanovnici bacaju lonce, tave i drugo kuhinjsko posuđe kroz prozor, na jutro Velike subote. Običaj navodno potječe od Mlečana, koji su se tako rješavali starih predmeta na Novu godinu.

 

 

U Bugarskoj postoje borbe jajima, a vjeruje se kako sve one, koji uspiju sačuvati svoja čitavima, čeka vrlo uspješna godina.

 

 

U nekim se španjolskim gradovima tijekom Velikog tjedna, održavaju brojne povorke, u kojima sudionici, obučeni u bijele haljine, po ulicama nose oltarne komade, svijeće, cvijet naranče i slično.

 

U ove dvije zemlje, tradicija je da muškarac baci vodu preko glave mlade ženske osobe, a onda zamoli za poljubac.

 

Mnogi filipinski Katolici za vrijeme najvećeg katoličkog blagdana, obavljaju vjersku pokoru pa se bičuju bambusovim štapovima, dok ne prokrvare te nose teške drvene križeve, kako bi očistili svoje grijehe i ublažili bolest.

 

 

Na Veliki petak, lokalno stanovništvo ovdje pušta zmajeve iz kućne radinosti. Tradicija je počela od jednog učitelja iz britanske vojske, koji je svom razredu pokušao objasniti Kristovo uskrsnuće. S obzirom da su djeca imala poteškoća u razumijevanju koncepta, on je napravio zmaja, tradicionalno oblikovanog kao križ, kako bi ilustrirao priču.

 

Bijela kuća domaćin je kotrljanja uskršnjih jaja na travnjaku svake godine, a tradiciju je započeo predsjednik Rutherford B. Hayes 1878. godine. To se radi na Uskršnji ponedjeljak.

 

 

U Švedskoj je tradicija da se djeca oblače kao vještice: u duge suknje, šarene marame, s obrazima obojenim u crveno. Tada idu od kuće do kuće te mijenjaju svoje crteže za slatkiše.

 

U Indoneziji živi oko 7 milijuna Katolika, a kršćanstvo su ovdje doveli portugalski misionari. Običaj je da se stari kipovi iz tog vremena nose po ulicama, dok mladići smatraju čašću biti izabrani da igraju Isusa te budu vezani za križeve na raznim mjestima.

 

 

U talijanskoj Firenci, velika, prigodno uređena kola, prolaze ulicama grada, a vuku ih bijela goveda. Kada dođu do katedrale, svećenik u kola ispaljuje raketu u obliku golubice, a tada nastaje veliki vatromet, koji se nalazi u kolima. Sve je popraćeno paradom, u kojoj su ljudi maskirani u srednjovjekovne kostime.

 

 

Uvriježen je običaj spaljivanja lutke, koja predstavlja Judu, a u kojoj se nalazi razna pirotehnika.

 

 

Ljudi se za vrijeme Uskrsa okupljaju na ulicama, kako bi zajedno pjevali tradicionalne pučke pjesme te plesali zajedno.

 

Iako se u brojnim zemljama pisanice sakrivaju od djece pa ih ona traže, u Njemačkoj se pisanice vješaju na drveća i vidljiva mjesta na ulici. Neka stabla znaju imati i po tisuće šarenih pisanica po sebi.

 

Norvežani se za vrijeme Uskrsa pretvaraju u prave detektive: na televiziji se prikazuju detektivske serije, krimići se više nego ikada prodaju u knjižarama, a čak se i na kartonima mlijeka mogu pronaći misteriji i zločini, koje treba riješiti. Zašto je to tako, nije jasno utvrđeno.