KADA čujete da je netko prevario svog partnera, u vama se zasigurno odmah javlja osjećaj osude i prijezira.

Ipak, kako tvrdi antropologinja Helen Fisher, nije sve tako jednostavno. Njezin tim i ona proveli su istraživanje o vrstama ljubavi te kakav utjecaj na osobu ima njezin partner za kojeg tvrdi da ga voli. Pratili su koji dijelovi mozga se aktiviraju kada se osobama pokazuju neke neutralne slike te koji se dijelovi mozga aktiviraju kada im se pokaže fotografija osobe koju vole. Ovo je istraživanje pokazalo da se kada osobi pokažete fotografiju voljene osobe u mozgu aktivira tzv. centar nagrade koji se aktivira i pri doživljavanju orgazma te uporabi opojnih droga. 

No, glavni zaključak do kojeg je Fisher došla je taj da ne postoji samo jedna vrsta ljubavi već tri: romantična, seksualna te povezujuća. Romantična ljubav je ta koja nas navodi da svu energiju usmjerimo na jednu osobu, seksualna je ta koja određuje koliko često određena osoba želi voditi ljubav, a povezujuća je ona u kojoj osjećamo dovoljnu sigurnost da s tom osobom želimo imati djecu i zajednički život.

Kako je Fisher objasnila u svojem TED govoru, svi su ljudi sposobni voljeti više osoba odjednom na različit način, stoga čak i ako neka osoba samo sa svojim partnerom želi imati obitelj, to ne znači da se u njoj ne može javiti seksualna ljubav prema drugoj osobi.

Naravno, ovo ne znači da je varanje opravdano, već samo da varalice mogu zbilja govoriti istinu kada kažu da vole svog partnera unatoč tome što su ga prevarile.