U GODINI kada Kockica na Prisavlju bilježi lijepi jubilej, pedeset godina otkako je prema ideji arhitekta Ivana Vitića izgrađena u ovom zagrebačkom kvartu, dizajnerica Aleksadra Dojčinović svoju je šestu samostalnu reviju odlučila prikazati upravo tamo.

Ne krijući oduševljenje interijerom,  Dojčinović je svojoj publici još jednom ponudila potpun doživljaj. Iako svoje kolekcije svake sezone predstavlja na različitim zagrebačkim, mahom kulturnim lokacijama, svakom je od tih prostora zajedno sa svojim timom suradnika uspijevala udahnuti novi smisao, nikada ga ne iskorištavajući u potpunosti takvog kakav jest, već je svakog prilagođavala sebi, kolekciji odnosno publici, a te sitne intervencije u prostoru u konačnici su ostavljale nezaboravan dojam.

Ovaj put unutar Kockice simbolično je dala izgraditi dvije velike metalne kocke koje, osim što su bile kulisa i jedan su od najprepoznatljivijih obilježja Hrvatske, između redaka šalju poruku kako je napokon vrijeme da se svi skupa malo više pozabavimo pričom o identitetu koji je prijeko potreban svim domaćim izvoznicima, pa tako i njoj samoj, žele li se istaknuti među inozemnom konkurencijom. Divovske metalne konstrukcije dominirale su pozornicom i kao simbol industrije, svake pa i modne, čije je dizajnerica pripadnica. No, kocka kao savršeno pravilno geometrijsko tijelo u stvarnosti simbolizira istinu, jer izgleda isto iz bilo kojeg kuta gledana, te je simbol zemlje. No, njezina su najvažnija simbolika stabilnost i trajnost, odnosno sve ono što dizajnerica propagira posljednjih jedanaest godina, koliko službeno djeluje na hrvatskoj modnoj sceni. Kocke, kao dvije centralne figure pozornice sjajno su se uklopile u već postojeći interijer kojim dominiraju metalni reljefi Stevana Luketića, metalna tapiserija Dušana Džamonje, ali i mozaici Ede Murtića i Zlatka Price, kao i tapiserija Jagode Buić.

Kolekcija s kojom dizajnerica najavljuje iduće proljeće vizionarska je priča. Riječ je, naime, o kolekciji s kojom dizajnerica po prvi put gleda prema naprijed, ne oslanjajući se, kao često puta do sada, na omiljene joj romantičarske ere u modnoj povijesti, o čemu svjedoče brojni futuristički fragmenti - metalizirane tkanine, asimetrija, snažno naglašena ramena i općenito silueta, te arhitektonski precizni krojevi, uz pomalo androgini look modela sa zalizanom kosom i jednostavnim, gotovo neprimjetnim make up-om, za taman dovoljan dašak avangarde. 

Dužine su nešto kraće nego one na koje nas je dizajnerica navikla, pa se s pravom može reći da je izrazita ženstvenost kao vječni Lei Lou lajtmotiv upotpunjena dozom profinjenog seksipila. Odmak je napravljen i od pastelnih te u proljeće dominantnih nježnih tonova, čak štoviše, potpunu su dominaciju nad njima preuzele zagasite i jarke nijanse, te animal, cvjetni, ali i trodimenzionalni, reljefni printevi od šljokica.

Prvi put u povijesti brenda Dojčinović je na pistu donijela i bazične, ‘custom made’ komade kao osnovu svakog dobrog outfita, pa tako pamučni bijeli i crni body s blještavom mašnom, te bijeli t-shirt s inicijalima kombinira s kožom i šljokicama - metalik pencil suknjom i šorcem visokog struka te šljokičastim tajicama, a novitet su i kožne hlače visokog struka u kombinaciji s čipkastom bluzom za pomaknutu poslovnu eleganciju.

Cipele su i ovaj put dale svoj pečat cijeloj kolekciji, a među novim modelima osobito su upečatljive bogato ukrašene, šljokičaste salonke, kao i natikače s perjem, dok na proljeće dizajnerica svojim klijenticama donosi i jednostavne sandale s remenčićem, ali koje potom možete personalizirati posebnim ukrasima i tako ih pretvoriti u 'statement' detalj.

Posebno su osmišljene i 'bucket' kožne torbice sa zanimljivim podstavama, a najzanimljiviji model je svakako multifunkcionalna 'belt' torbica. Nakit je, uz onaj brenda Diamanti Per Tutti, opet potpisala sama dizajnerica, a riječ je o prstenju s poludragim kamenjem, te naušnicama i ogrlicama s bogatim niskama bisera.