LJETO završavamo s ponudom odličnih krimića, a ovo je možda najbolji ove godine.

 

Jane Harper eksplodirala je na svjetskoj sceni krimića ovim romanom koji je nevjerojatno napet, ali i vrlo intiman. Čini se da je skandinavska vladavina u krimi-žanru potaknula pisce iz raznih krajeva svijeta da se malo više potrude. Velika Britanija je tako stekla apsolutnu prevlast u psihološkim trilerima, Amerika rastura s akcijskim trilerima, a sada na scenu stupa australska autorica Jane Harper, kako bi svoj kontinent predstavila u najboljem svjetlu. 

 

 

 

Ako nešto možemo reći za ovu knjigu, onda je to sigurno sljedeće: riječi se ne bacaju u vjetar i svaka ima svoje mjesto. Odmah na prvoj stranici saznajemo za brutalno ubojstvo farmerske obitelji. Kao što je običaj u krimićima kakve najviše volimo, čitatelj nije svjedok zločina, već se s njime upoznaje nakon što je čin već izvršen. Atmosferičan prikaz malog australskog grada Kiewarre (u kojem se odvija radnja od početka do kraja) pogođenog strašnom sušom, nešto je što zločin čini još jezovitijim. Suša iz naslova pomaže nam zamisliti ovaj gradić kao neku distopijsku noćnu moru u kojoj su ljudi na rubu ludila.

 

Kada saznaje za zločin, Aaron Falk, stari prijatelj ubijenog oca Lukea u nesretnoj obitelji, stiže u gradić na pogreb. On je davno otišao u urbanu sredinu Melbournea, ostavivši prošlost daleko iza sebe. No kako to često biva, prošlost se vratila po njega. Iako je sada policajac, Falk se bavi istraživanjima kriminala financijske prirode. Svojim dolaskom u grad budi duhove prošlosti i oživljava stare demone. Protjeran iz grada zbog nečega što nije učinio, Falk samom sebi obeća da će ostati samo jedan dan. I taman kad se nakon pogreba sprema otići, otac njegova ubijenog prijatelja moli ga za pomoć. Zna da nije „pravi“ policajac, ali neka samo pogleda financije. Fenomenalan zaplet, majstorski izveden. A ovo je samo prvih nekoliko stranica knjige.

 

 

Falk se nevoljko udružuje s policajcem zaduženim za istragu i tu počinje kopanje po prošlosti koje nitko ne želi. Budući da je svoje djetinjstvo proveo u tom gradiću, Falk poznaje gotovo sve stanovnike. Ali ta poznanstva nose pečat stigme jer mnogi i dalje smatraju da je on povezan sa smrću mlade djevojke koja se dogodila prije dvadeset godina. Ovdje dolazimo do druge majstorije koju je autorica izvela: osim izvrsne kriminalističke radnje, Harper nas putem Falkovih reminiscencija vodi u njegovu mladost koja je obojena nebeskom svjetlošću. Barem na početku. To je vrijeme kada je s Lukeom i još dvije djevojke pecao na rijeci koja je sada presušila, te doživio svoje prvo iskustvo ljubavi. Autorica dijelove iz prošlosti ubacuje unutar poglavlja te je čitatelju odmah jasno kako su povezani sa sadašnjom situacijom. I na tome joj čestitamo. Koliko god flashbackovi bili zanimljivi, u mnogim se knjigama koriste na pogrešan način. Ali ne i ovdje. Ovo je školski primjer kako ih uklopiti u radnju romana te zadržati pažnju čitatelja. 

 

 

 

Evo nas i kod treće majstorije autorice. Često nas u krimićima autori pomalo vuku za nos raznim neuvjerljivim preokretima u istraživanju koji su tu samo zato što ih mora biti što više. Ovdje je stvar puno realnija. Istraga je vrlo logična i čitatelj stvarno može zamisliti da se u stvarnosti tako odvijala. I upravo tu je caka koja je posebno zanimljiva. Kao i eksperimenti u znanstvenim istraživanjima, policijski posao ovisi o promatraču, o onome tko vodi istragu te njegovoj percepciji o tome tko bi mogao biti sumnjivac. Falk je, naravno, usmjeren na stare poznanike s kojima je na ratnoj nozi, ali stvarnost postoji izvan onoga što vidimo kroz svoje predrasude koje nam zamućuju vid. Dalje o radnji ne smijemo govoriti, ali možemo vam garantirati da ćete jako uživati u čitanju ove elegantne i elegične knjige koja u sebi ima bljeskove poezije i dubokog uvida u ljudsku prirodu. (Profil, 119,00 kn)